Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-121/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, NLE, izvjestiteljice i članice, NL, članice, u pravnoj stvari tužitelja ML, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Ureku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika J.u.A. Frischeis d.o.o., Ljudevita Posavskog 49, Velika Gorica, OIB: 18918947938, zastupanog po punomoćniku Ninoslavu Hercegu, odvjetniku u Velikoj Gorici, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-71/2023-25 od 9. prosinca 2024., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-71/2023-31 od 11. lipnja 2025., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-71/2023-25 od 9. prosinca 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-71/2023-31 od 11. lipnja 2025. u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete preko iznosa od 4.584,77 eura do iznosa od 5.290,17 eura (za iznos od 705,40 eura); za naknadu štete zbog izgubljene zarade preko iznosa od 209,99 eura do iznosa od 251,98 eura (za iznos od 41,99 eura); za naknadu štete na ime troškova liječenja preko iznosa od 1.386,49 eura do iznosa od 1.663,78 eura (za iznos od 277,29 eura) te za naknadu parničnog troška preko iznosa od 4.582,59 eura sve s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Odbija se kao neosnovna žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-71/2023-25 od 9. prosinca 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-71/2023-31 od 11. lipnja 2025. u stavcima I., II. i III. izreke i u dijelu stavka V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr- 71/2023-25 od 9. prosinca 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr- 71/2023-31 od 11. lipnja 2025. u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete preko iznosa od 3.526,78 eura do iznosa od 4.584,77 eura (za iznos od 1.057,99 eura) s pripadajućom zateznom kamatom; za naknadu štete zbog izgubljene zarade preko iznosa od 161,50 eura do iznosa od 209,99 eura (za iznos od 48,49 eura) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 6,44 eura od 15. siječnja 2018., 16,53 eura od 15. veljače 2018. , 7,60 eura od 15. srpnja 2018., 3,86 eura od 15. kolovoza 2018., 1,48 eura od 15. rujna 2018., 12,53 eura od 15. listopada 2018. do isplate; za naknadu troškova liječenja preko iznosa od 1.074,23 eura do iznosa od 1.386,49 eura (za iznos od 322,26 eura) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 151,62 eura od 12. lipnja 2018., 3,98 eura od 29. kolovoza 2018., 3,98 eura od 26. rujna 2018., 6,63 eura od 20. travnja 2018., 4,42 eura od 23. svibnja 2018., 151,62 eura od 10. listopada 2019. do isplate i u dijelu stavka V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.582,59 eura s pripadajućom zateznom kamatom i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete daljnji iznos od 1.057,99 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. kolovoza 2020. do isplate; 48,49 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 6,44 eura od 15. siječnja 2018., 16,53 eura od 15. veljače 2018., 7,60 eura od 15. srpnja 2018., 3,86 eura od 15. kolovoza 2018., 1,48 eura od 15. rujna 2018., 12,53 eura od 15. listopada 2018. do isplate; 322,26 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 151,62 eura od 12. lipnja 2018., 3,98 eura od 29. kolovoza 2018., 3,98 eura od 26. rujna 2018., 6,63 eura od 20. travnja 2018., 4,42 eura od 23. svibnja 2018., 151,62 eura od 10. listopada 2019. do isplate te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.582,59 eura sa zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2025. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 eura, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku, J.u.A. Frischeis d.o.o., OIB: 18918947938, Ljudevita Posavskog 49, Velika Gorica, da isplati tužitelju, ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade štete iznos od 3.526,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26.08.2020. godine do dana isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku, J.u.A. Frischeis d.o.o., OIB: 18918947938, Ljudevita Posavskog 49, Velika Gorica, da isplati tužitelju, ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade štete zbog izgubljene zarade isplatiti iznos od 161,50 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa i to:

- za 12. mjesec 2017.g. na iznos od 21,48 eura počam od 15.01.2018.g. pa do isplate;

- za 01.mjesec 2018.g. na iznos od 55,10 eura počam od 15.02.2018.g. pa do isplate;

- za 06. mjesec 2018.g. na iznos od 25,36 eura počam od 15.07.2018.g. pa do isplate;

- za 07. mjesec 2018.g. na iznos od 12,88 eura počam od 15.08.2018.g. pa do isplate;

- za 08. mjesec 2018.g. na iznos od 4,96 eura počam od 15.09.2018.g. pa do isplate;

- za 09. mjesec 2018.g. na iznos od 41,77 eura počam od 15.10.2018.g. pa do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku, J.u.A. Frischeis d.o.o., OIB: 18918947938, Ljudevita Posavskog 49, Velika Gorica, da isplati tužitelju, ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade štete s naslova troškova liječenja iznos od 1.074,23 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa i to:

- na iznos od 505,41 eura počam od 12.06.2018. pa do isplate,

- na iznos od 13,27 eura počam od 29.08.2018. pa do isplate,

- na iznos od 13,27 eura počam od 26.09.2018. pa do isplate,

- na iznos od 22,12 eura počam od 20.04.2018. pa do isplate,

- na iznos od 14,75 eura počam od 23.05.2018. pa do isplate,

- na iznos od 505,41 eura počam od 10.10.2019. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

IV. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa, tužitelj se odbija.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka u ovoj pravnoj stvari.“

2. Protiv presude u stavku IV. izreke i u dijelu stavka V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žali se tužitelj iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv presude u stavcima I., II. i III. izreke i u dijelu stavka V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete, koju isti trpi kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu 20. prosinca 2017. i koju mu je tuženik, kao poslodavac, dužan naknaditi (čl. 111. st. 1. Zakona o radu /„Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17, u daljnjem tekstu: ZR-a/, u svezi s čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu /"Narodne novine" broj 71/14, 118/14 i 154/14, u daljnjem tekstu: ZZR- a/ i čl. 1045. u svezi s čl. 19. st. 2., čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a/); za isplatu zatezne kamate, radi kašnjenja u njezinoj isplati (čl. 29. st. 1. ZOO-a) te za naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23/).

8. Pobijanom presudom i postupkom koji je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

9. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali je iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio svoju odluku o suodgovornosti tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%, budući da je pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a valjalo zaključiti da je tužitelj u omjeru od 20% doprinio nastanku istoga pa je posljedično takvom utvrđenju pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 1067. st. 3. ZOO-a).

10. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu (su)odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju, iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

-da je nesporno do nastanka štetnog događaja došlo na način da je predmetnoga dana radni kolega tužitelja CL vozeći viličar, na kojem su bile „iver ploče“ dimenzije 280x207 cm i težine svaka po 75 kg, zapeo viličarom za gredu pa kako je u tom trenutku viličar bio podignut došlo je do rušenja "iver ploča", nakon čega je tužitelju dan zadatak da zajedno s CL ploče koje su pale s viličara i ostale stajati „na kant“ (djelomično oštećene i napuknute) premjesti na drugo mjesto te da se radilo oko 10-13 „iver ploča“;

-da je prilikom izvlačenja navedenih „iver ploča“ došlo do njihovog urušavanja, u kojem trenutku izvlačenja je tužitelj stajao s njihove unutarnje strane, a CL s vanjske, tako da su ploče pale na tužitelja te ga „poklopile“, uslijed čega je došlo do ozljeđivanja tužitelja;

-da tužitelj u svom iskazu tvrdi da mu nitko od nadređenih nije niti rekao, niti pokazao kako bi trebao na siguran način izvršiti radnju izvlačenja spornih ploča iz prolaza u kojem su se iste urušile, osim da mu je nadređena osoba HL rekla da CL i on moraju paziti da ih te ploče ne poklope;

-da svjedok CL, koji je s tužiteljem obavljao radni zadatak, prilikom kojeg je tužitelj nastradao i koji je bio jedini očevidac događaja, potvrđuje način na koji je došlo do ozljeđivanja tužitelja te da su im voditelj smjene GL te nadređeni HL rekli da paze da se ploče na njih ne sruše prilikom preslagivanja;

-da se iskazi HL, šefa tužitelj u skladištu te GL, voditelja smjene u odnosu na iskaz tužitelja i CL razlikuju u dijelu u kojem prva dvojica tvrde da su je tužitelju izričito zabranjeno da prilikom izvlačenja „iver ploča“ stoji s njihove unutarnje strane, s time da je HL i slikovito isto pokazao (nije jasno kako);

-da je u prijavi o ozljedi na radu, koja je popunjena od strane tuženika, kao uzrok ozljede na radu navedeno „gubitak kontrole nad nestabilno odloženim pločama“.

11. Odredbom čl. 17. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14 i 154/14, u daljnjem tekstu: ZZR-a) propisano je da je poslodavac obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima (stavak 1.); da je poslodavac obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razinu zaštite na radu (stavak 2.) te da je pri organiziranju i provođenju zaštite na radu, poslodavac je obvezan uvažavati prirodu obavljanih poslova te prilagoditi zaštitu na radu promjenjivim okolnostima radi poboljšanja stanja (stavak 3.).

11.1. Odredbom čl. 19. st. 1. ZZR-a propisano je da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima.

11.2. Odredbom čl. 25. ZZR-a propisano je se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (stavak.1.) i da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (stavak 2.).

12. Imajući u vidu navedeno, kao i citirane zakonske odredbe, pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, se nameće zaključak da tuženik nije poduzeo mjere predviđene odredbama ZZR-a, kako bi na siguran način osigurano obavljanje radnog zadatka, u odnosu na koji je bilo potrebno i nužno predvidjeti adekvatan način za njegovu provedbu, s obzirom na specifičnost situacije do koje je došlo (urušavanje ploča i njihovo izvlačenje iz uskog prostora pri čemu su ploče bile dimenzije 280x207 cm i svaka težine 75 kg, koje stoje „na kant“), pri čemu sama okolnost da su osobe nadležne tužitelju njega i radnog kolegu CL upozorile da se paze da na njih ne padnu ploče, nije dovoljna da bi se zaključilo da tuženik nije odgovoran za naknadu štete tužitelju (žalba tuženika), pri čemu ovaj sud smatra da je tužitelj, imajući u vidu da je upozoren na potrebu pažljivog postupanja, doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prvostupanjsku presudu valjalo djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti.

13. Prema mišljenu ovog višeg suda, a imajući u vidu povrede, koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kako su opisani u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, trajne posljedice koje će tužitelj trpjeti u budućem životu, utjecaj koje će iste imati na svakodnevni život tužitelja (trajno smanjenje životne i radne aktivnosti od 15%), predvidivo vrijeme njihovog trajanja, dob i zanimanje tužitelja (rođen 1980., radnik /voćar, vinogradar/), lokalitet i stupanj zaostalog naruženja, kao i sve druge okolnosti slučaja, primjereno visokom za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po svim utuženim kriterijima se ukazuje upravo iznos od iznos od 6.569,77 eura pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. ZOO-a, kada je utvrdio osnovnim navedeni iznos, kojem je potom valjalo umanjiti za konačno utvrđeni doprinos tužitelja štetnom događaju od 20% (pri čemu valja imati u vidu da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske /2/20./ zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete i da se novo pravno shvaćanje primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske štete na način da se do tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama /kune/ povećavaju za 50%), radi čega su žalbeni navodi tuženika bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

14. Pravilno je odlučio sud i na način da je na ime naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege utvrdio osnovanim iznos od 483,77 eura (135 sati x 3,6 eura po satu /prosječna cijena sata rada NKV radnika/), koji iznos je utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, na koje tuženik nije imao primjedbi.

15. Na žalbene navode još valja dodati da je tužitelj u prilogu podneska predanog na pripremnom ročištu dana 26. studenoga 2019. dostavio račune temeljem kojih traži naknadu troškova liječenja, što znači prije nego što je pripremno ročište zaključeno, a u odnosu na trošak operacije u Specijalnoj bolnici Akromion, vještak dr. N se očitovao da je liječenje provedeno u toj bolnici vezano uz štetni događaj /dekompresija ulnarnog živca u kubitalnom kanalu lijevo/, s time da se tužitelj očitovao da je na taj operativni zahvat preko HZZO-a morao dugo čekati, radi čega se odlučio da isti učini u privatnoj ustanovi, sve u cilju umanjenja štetnih posljedica do kojih bi možebitno moglo doći uslijed čekanja na zahvat, radi čega se predmetni trošak ukazuje opravdanim.

16. Također neosnovano prigovara tuženik da bi se tužitelj potpisom Sporazumnog raskida ugovora o radu od 10. lipnja 2020. odrekao svog potraživanja koje je predmetom ovog postupka, budući da se iz sadržaja tog Sporazuma isto ne može zaključiti (niti je jasno navedeno, već se radi o tipiziranom uglavku), a tužitelj je životno i logično iskazivao da je smatrao da se njegovo odricanje od potraživanja prema tuženiku, kao poslodavcu, odnosi isključivo na potraživanje s osnova sklopljenog Ugovora o radu, a ne i s osnova naknade štete radi pretrpljene ozljede na radu.

17. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te tužitelju isti priznati imajući u vidu njegov konačni uspjeh u sporu od 80% (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /“Narodne novine“, broj: 138/23, u daljnjem tekstu: OT).

18. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, podnesaka od 19. veljače 2019., 26. studenoga 2019., 11. listopada 2022., 3. listopada 2023. i 20. prosinca 2023. sve po 100 bodova, podneska od 12. rujna 2019., 14. svibnja 2021., 25. listopada 2022., 5. travnja 2024. i 6. lipnja 2024. sve po 50 bodova (tbr. 8/3 OT), podneska od 4. listopada 2019., 19. veljače 2020., 19. kolovoza 2020. sve po 25 bodova (tbr. 8/4 OT), zastupanja na ročištu 26. studenoga 2019., 19. veljače 2020., 10. studenoga 2020., 12. prosinca 2023., 14. veljače 2024., 4. travnja 2024., 5. lipnja 2024., 17. rujna 2024. i 22. listopada 2024. sve po 100 bodova (tbr. 9/1 OT), zastupanja na ročištu 6. veljače 2023. 50 bodova (tbr. 9/2 OT), ukupno 1875 bodova, ili 3.750,00 eura (tbr. 54. OT), što umanjeno za uspjeh u sporu iznosi 3.000,00 eura, na koji iznos 25% PDV-a (tbr. 46. OT) ili 750,00 eura te trošak vještačenja i sudske dostave u cijelosti u iznosu od 832,59 eura, sveukupno 4.582,59 eura, na koji iznos zateznu kamatu tekuću od donošenja ove presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

19. Tužitelju je priznat trošak žalbe u omjeru u kojem je s istom uspio (60%) u iznosu od 187,50 eura (čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi s tbr. 10/1, 46. i 54. OT).

20. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

21. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak II., čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak III. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak IV.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac