Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-232/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-1981/2019-54 od 18. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-1981/2019-54 od 18. ožujka 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je tuženiku naloženo, u roku 15 dana, naknaditi tužitelju: ukupno 6857,43 Eur, od čega neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 6.300,00 Eur sa zateznim kamatama od 27. prosinca 2018. i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 557,43 Eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude, do isplate (toč. I), imovinsku štetu na ime troškova liječenja od 541,88 Eur od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. II), imovinsku štetu zbog izgubljene zarade u iznosu od 3.138,69 Eur od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč.III), te troškove parničnog postupka u iznosu od 4.871,90 Eur sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude (toč.IV), dok je odbijen tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske štete za daljnjih 170,24 Eur, te radi naknade imovinske štete s osnove troškova liječenja za daljnjih 875,96 Eur sve sa zateznim kamatama (toč. V).

2. Tuženik presudu pobija u dosuđujućem dijelu pod točkama I do IV iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

3. Tužitelj odgovorom na žalbu pobija žalbene navode.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed štetnog događaja od 22. listopada 2017. kada je upravljajući osobnim vozilom u [adresa] u [adresa], zbog izbacivanja metalnog poklopca okna sustava za odvodnju oborinskih voda, njegov automobil odbačen, tako da je desnim kotačem naletio na rubni kamen sa strane kolnika, što je posljedica starog te neadekvatno projektiranog i izgrađenog odvodnog sustava, odnosno propusta rekonstrukcije istog.

6. U žalbenom postupku tuženik ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije, doprinosa tužitelja te prigovara dosuđenoj naknadi kao previsokoj.

7. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio:

- da je tužitelj, 22. listopada 2017., upravljajući svojim vozilom, u [adresa], u [adresa], brzinom od 46 km/h, naletio na otvoreno okno otpadnih voda – kanalizacije, da je kolnik bio prekriven slojem vode pa nije mogao uočiti da je okno otvoreno, a time ni reagirati kočenjem ili pokušajem izbjegavanja prelaska preko okna, da je na tom mjestu dopuštena brzina 50 km/h, slijedom čega kako svojim postupanjem nije pridonio nastanku štetnog događaja;

- da je [adresa] u [adresa], nerazvrstana cesta, vlasništvo tuženika, slijedom čega je pasivno legitimiran, neovisno o tomu što je održavanje ceste u nadležnosti Zagrebačkog Holdinga d.o.o. Zagreb, Podružnica Zagrebačke ceste, a okno u vlasništvu Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. Zagreb, Sektor za odvodnju;

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio lom 12. torakalnog i 1. lumbalnog kralješka; da je operiran, da je više od tri mjeseca nosio ortozu, da je provedena fizikalna terapija, da mu se zdravstveno stanje stabiliziralo 23. svibnja 2018., te da su, kao posljedica štetnog događaja, zaostali bolovi u torakalnoj i lumbalnoj kralježnici, čime je opća i radna sposobnost tužitelja umanjena za 20%, u kojem omjeru mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu;

- da je pretrpio vrlo intenzivan i kratkotrajan primarni strah pri ozljeđivanju te sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica, a koji je jačeg intenziteta bio prisutan tri dana, srednjeg intenziteta deset dana i slabijeg intenziteta trideset dana; da je trpio bol jakog intenziteta tri dana, srednje jakog intenziteta kumulativno dvadeset dana i manjeg intenziteta kumulativno četrdeset dana;

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od dva sata dnevno tijekom prvih šezdeset dana liječenja, a u narednom periodu od devedeset dana u prosjeku jedan sat dnevno (kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska liječniku, na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova itd.);

- da je zbog ožiljka na leđima veličine cca 16 cm došlo do naruženja slabijeg stupnja koje je povremeno uočljivo trećim osobama;

- da je tužitelj dio troškova liječenja platio.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja djelomično je prihvatio, a djelomično odbio tužbeni zahtjev kako je navedeno pod točkom 1. obrazloženja.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda ovaj sud nalazi da donošenjem iste nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP, na koje upire tuženik, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, te nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud, sukladno odredbama čl. 265 st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 8 u vezi 354 st. 1 ZPP budući je sud prvog stupnja činjenično stanje utvrdio temeljem savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza, te je suprotno navodima tuženika cijenio iskaze svjedoka DN i Đ, prihvativši ih. U odnosu na prigovor da nije proveo sve po tuženiku predložene dokaze za navesti je kako, sukladno odredbama čl. 220 st. 2 ZPP sud odlučuje koje će dokaze provesti radi utvrđivanja odlučih činjenica. Iako sud prvog stupnja nije obrazložio zbog čega je odlučio ne izvoditi daljnje dokaze (po prijedlogu tuženika pribaviti od DHMZ podatke o vremenskim prilikama na dan štetnog događaja i saslušati svjedoka ZN, policajca, koji se u više navrata nije odazvao pozivu), prema ocjeni ovog suda to nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke niti je time povrijeđeno načelo jednakosti oružja.

9.1. Nadalje, utvrđuje kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tuženik nije pasivno legitimiran, te u vezi s tim pozivanje na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, budući odgovornost tuženika proizlazi iz njegova vlasništva nad predmetnom nerazvrstanom cestom, te se prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, tuženik, kao obveznik pružanja i obavljanja komunalnih usluga, ne može osloboditi obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovu radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama:

Rev-1052/2005-2 od 17. svibnja 2006., Rev-2596/2011-3 od 24. lipnja 2014.; Rev- 944/2022-2 od 11. siječnja 2023. i dr.). Isto tako nisu osnovani ni navodi kako o tom prigovoru prvostupanjska presuda ''ne navodi ni jednu jedinu riječ'', budući su razlozi odbijanja tog prigovora sadržani u točkama 8. do 10. obrazloženja presude suda prvog stupnja.

10.1. U vezi s tim neosnovan je i žalbeni navod da je bilo potrebno provesti geodetsko vještačenje radi identifikacije čestice odnosno utvrđivanja u čijem je vlasništvu i posjedu nerazvrstana cesta i okno. Naime, tuženik se pri tom poziva na sadržaj policijskog zapisnika prema kojem je okno u vlasništvu Sektora za odvodnju Zagrebačkog Holdinga d.o.o. (pravilno Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o.), a cestu održava Zagrebački Holding d.o.o. Podružnica ceste, zanemarujući da u istom zapisniku stoji kako je predmetna ulica nerazvrstana cesta, a slijedom toga i kako prema odredbama čl. 131 Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 18/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23, 133/23) nerazvrstane ceste predstavljaju javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

11. Nadalje, neosnovano tuženik ističe kako prvostupanjski sud nije cijenio doprinos tužitelja, budući je dao jasne razloge zbog kojih smatra da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja koje prihvaća i ovaj sud.

11.1. Stoga nije bilo potrebno, pribavljati podatke od DHMZ na okolnost vremenskih prilika na dan štetnog događaja te na tu okolnost ali i stanje okna, saslušavati policijskog službenika ZN, koji je obavljao uviđaj i kao zapisničar, sastavljao zapisnik, budući iz iskaza svjedoka DN, policijskog službenika koji je također obavljao uviđaj, proizlazi da se voda izlijevala iz okna kad su stigli na uviđaj, a to je vidljivo i na fotografijama sastavljenim tijekom uviđaja (l.s.37 i dr.).

11.2. U odnosu na žalbeni navod kako tužitelj nije dokazao da je šaht neodržavan i neispravan, za navesti je kako je svjedok D, direktor Sektora odvodnje u Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o., iskazao da kod veće količine oborina može doći do izlijetanja šahta jer kanalski sustav nije odgovarajući, što se i ranije događalo, kao i da je u planu kompletna rekonstrukcija sustava, iz čega proizlazi da taj sustav nije primjeren za slučaj jačih oborina, što je očito bio slučaj sporne prigode, te je došlo do izbijanja okna.

12. Žalbenim navodim tuženika kako je nalaz i mišljenje vještaka pogrešno i kako je ocjena smanjenja životne aktivnosti tužitelja (20%) previsoko odmjerena obzirom na ozljede i praksu vještaka u istim ili sličnim predmetima, tuženik nije doveo u pitanje valjanost istog, jer njegove tvrdnje nisu dokazane. Osim toga, za navesti je da iz stanja spisa proizlazi kako tuženik nakon usmenog obrazlaganja nalaza vještaka za ortopediju i traumatologiju kada se očitovao o prigovorima tuženika na nalaz, tuženik dalje nije imao daljnjih prigovora na nalaz.

13. Nije osnovan ni žalbeni navod tuženika kako je pravična novčana naknada na ime povrede prava osobnosti dosuđena u previsokom iznosu, budući je dosuđena sukladno zauzetim pravnim shvaćanjem u pogledu primjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. posl.br. Su-IV-47/2020-5 kojim su izmijenjeni orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (Kune) povećavaju za 50%.

14. Nadalje, nije osnovan ni prigovor da je dosuđeni iznos od 557,43 Eur za 210 sati tuđe pomoći njege (koliko je utvrđeno temeljem nalazu vještaka), previsok jer je suđen prema cijeni sata od 2,65 Eur, što je manje nego se uobičajeno dosuđuje (3,00 d 4,50 Eur). Također, neosnovano se ističe kako nije vidljivo na što se odnosi tuđa pomoć budući je to navedeno kako u nalazu vještaka tako i u presudi (t. 19. obrazloženja).

15. Također je neosnovan i prigovor da su tužitelju neopravdano dosuđeni troškovi liječenja u iznosu od 541,88 Eur, uz obrazloženje da se ''to moglo obaviti na račun HZZO a ne u privatnim klinikama'', budući su tužitelju troškovi liječenja dosuđeni troškovi prema računima u spisu (list 94-102) koji su svi ispostavljeni po Kliničkoj bolnici Dubrava, Zagreb a radi se o doplati troškova koje ne pokriva polica obveznog zdravstvenog osiguranja.

16. Tuženik osporava i dosuđenu naknadu štete na ime izgubljene zarade, no ne navodi razloge, a ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti sukladno odredbama čl. 365 st. 2 ZPP ne nalazi da je donošenjem iste materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

17. Slijedom svega navedenog tuženik je sukladno odredbama 1045 st. 1 u vezi odredaba čl. 1085 i 1100 ZOO, Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), u obvezi naknaditi tužitelju prouzročenu štetu, kako je to utvrdio prvostupanjski sud pod točkama I do III izreke presude, što tuženik žalbenim navodima nije uspješno osporio.

18. Neosnovan je i žalbeni navod iz kojeg proizlazi da je odluka o troškovima postupka donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava, budući je odredbama T.br. 52 st. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23) propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, radi čega je prvostupanjski sud, pravilno vrijednost boda obračunavao po 2,00 Eur, sukladno T.br. 54 iste Tarife.

19. Budući tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost presude suda prvog stupnja, to je temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno kao pod točkom I izreke.

20. Temeljem odredaba čl. 166 st. 1 u vezi odredaba čl. 154 st. 1 ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka, budući sa žalbom nije uspio.

U Šibeniku, 9. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić