Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-402/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: HANZA MEDIA d.o.o. iz Zagreba, Koranska 2, OIB: 79517545745, koga zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Hanžeković & Partneri" iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3373/2018 od 17. siječnja 2022. godine, u sjednici održanoj 9. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, preinačuje se pod točkom I. izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3373/2018 od 17. siječnja 2022. godine, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 10.000,00 kuna/1.320,00 eura[1] sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.320,00 eura sa kamatom tekućom od 26. listopada 2018. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, sa kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana, te se u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 30.000,00 kuna/ 3.981,68 eura[1] sa pripadajućim zateznim kamatama, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 359,38 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 281,25 eura teče od 17. siječnja 2022. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, sa kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 78,13 eura sa kamatom tekućom od 9. rujna 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženik obveže isplatiti tužitelju iznos od 40.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2018. godine do isplate, kao i da nadoknadi trošak parničnog postupka tužitelju sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate (točka I. izreke). Ujedno je obvezan tužitelj nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2022. godine do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Iako tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbi posebno ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala. Stoga, a kako ispitujući pobijanu presudu ovlaštenjem iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud nije našao da je sud prvog stupnja počinio koju od bitnih postupovnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, žalba tužitelja podnesena zbog toga žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.

6. Međutim, u pravu je žalitelj kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao nakladnik, nadoknadi neimovinsku štetu nastalu objavom članka autora HC pod naslovom "Iskreno, ja ne dijelim zgranutost javnosti oko prostitucije. A u cijeloj priči PC je napravio jednu vrlo džentlmensku gestu" dana 6. listopada 2018. godine na internetskom portalu tuženika "jutarnji.hr".

8. Prema odredbi članka 21. stavak 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04 i dr., dalje: ZM), nakladnik koji informacijom objavljenom u javnom glasilu prouzroči drugome štetu dužan ju je nadoknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom. Nakladnik se oslobađa odgovornosti (članak 21. stavak 4. ZM), pored ostalog, ako je informacija kojom je učinjena šteta proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri, s tim da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, a postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu dužan je dokazati tuženik (članak 21. stavak 6. ZM).

9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tuženik kao nakladnik u kolumni "KLASA OPTIMIST" na internetskom portalu "jutarnji.hr" 6. listopada 2018. godine objavio članak pod naslovom "Iskreno, ja ne dijelim zgranutost javnosti oko prostitucije. A u cijeloj priči PC je napravio jednu vrlo džentlmensku gestu" autora HC, u kojem se pored ostalog navodi: "Kad pogledate kakvi su dragocjeni papiri u povijesti netragom nestali, zašto se čudite da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izgubilo policijske dokumente da je PC prostitutkama dojavljivao kako ih policija prati?", te "Mala znaš ko zove? Šapće PC povjerljivo"…"Slušaj, nije zajebancija", prekida je PC nestrpljivo. "Pod obradom si."… "Policija provodi izvide i radnje, glupačo jedna!", sikće PC iznervirano. "Pod mjerama si, kozo", te "Dopuštam mogućnost da je P u nekakvom luksuznom kupleraju s tri Michelinove zvjezdice kušao tjelesne draži neusporedno rafiniranijih dama i vještijih ljubavnica, u svakom slučaju većih profesionalki od ovih Brkićevih, ali za nevesele hrvatske ekonomske prilike dvije stotine eura, ili hiljadu i po kuna, baš nije beznačajan novac.", te "Koliko god je inače nesimpatičan, kad je nazvao prostitutku da je spasi od policijskog progona, PC je zapravo napravio džentlmensku gestu", da je autoru teksta HC povod za objavu bila afera s prostitucijom u koju je navodno bio uključen i tužitelj - da je prostitutkama dojavljivao aktivnosti policije, da je bio korisnik usluga prostitucije i u prijateljskim odnosima s prostitutkama, da je autor teksta do svih saznanja došao isključivo iz novina tj. drugih medija te da prije objave članka nije kontaktirao tužitelja, da je tužitelj u vrijeme objave utuženog članka bio potpredsjednik Sabora RH, a u vrijeme događaja koji se odnosi na sporni članak da je obnašao dužnost zamjenika ravnatelja policije, te da je 2010. godine tužitelj vodio akciju u kojoj je otkrivena osoba iz redova policije koja je odavala podatke prostitutkama, da je taj predmet prebačen u Rijeku i bio sudski procesuiran.

9.1. Nadalje, prvostupanjski sud, analizirajući tekst spornog članka, u pobijanoj presudi utvrđuje da je "utuženi članak plod autorove mašte, izmišljena priča, ironija i sarkazam koja je utemeljena na stvarnom događaju ali koja se čak niti smisleno ne može reproducirati i staviti u kontekst nekih stvarnih zbivanja", da je autor članka "komentirao događaj koji se dogodio u odnosu na tužitelja, ali vrlo hipotetično ne uzimajući u obzir niti njegovu istinitost i /ili neistinitost i povezujući isti sa nizom drugih situacija koje se neće i/ili nisu dogodile", slijedom čega da sporni članak "nije podoban da bi kod tužitelja izazvao duševne boli koje bi opravdavale dosudu pravične novčane naknade". Ujedno, prema shvaćanju suda prvog stupnja sporni tekst je satiričkog sadržaja, te se ni kao satira ne može smatrati kao ismijavanje na osobnoj razini niti ga "tužitelj može doživjeti kao osobni napad", jer se radi o iznošenju vrijednosnih sudova, da takav način izražavanja nema nikakvu objektivnost, a niti se može bilo čime objektivizirati, a što sve, kao i oprema teksta (naslov, podnaslovi, istaknuti dijelovi, fotografija), ukazuje na postojanje dobre vjere, jer da su istaknuti dijelovi teksta kolumne "koji su ironični, izobličujući i izrugujući".

9.2. Zbog svega toga, prvostupanjski sud smatra da je tuženik dokazao postojanje pretpostavki iz članka 21. stavka 4 ZM koje oslobađaju nakladnika od odgovornosti za štetu, budući je informacija kojom je šteta učinjena proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu, a ta je informacija dana u dobroj vjeri.

10. Tužitelj u žalbi opravdano osporava pravilnost temeljnog zaključka prvostupanjskog suda glede postojanja ekskulpacijskog razloga iz članka 21. stavka 4. ZM. Naime, tužitelj u žalbi s pravom ukazuje da se u spornom članku iznose vrijednosni sudovi koji se ne temelje na utvrđenim i stvarnim činjenicama, već da je članak intoniran na način da upućuje na porugu i omalovažavanje tužitelja, te da dovodi u pitanje njegov osobni i profesionalni kredibilitet imputirajući mu grubo kršenje profesionalnih obveza i neprimjerene odnose sa prostitutkama, te da je njegovim objavljivanjem povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast tužitelja. Osim toga, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je autor teksta postupao u dobroj vjeri, s obzirom da je tekst satiričkog sadržaja, jer je tužitelj u članku oklevetan da bi navodno prostitutkama dojavljivao kako ih policija prati, da je vodio konverzaciju s "seksualnom radnicom, stanovitom H" i to na način da bi istu upozoravao da je pod policijskom obradom, te da je ista predmetom policijske obrade i izvida te da bi u toj navodnoj konverzaciji govorio da je "koza" i "glupača" , da su postojale "rafiniranije dame i vještije ljubavnice u svakom smislu profesionalke veće od ovih Brkićevih", te da bi zvao "prostitutku" da ju spasi od policijskog progona, pa se u predmetnom tekstu nije radilo o iznošenju vrijednosnih sudova u dobroj vjeri, jer autor teksta uopće nije provjerio točnost i istinitost navedenog o tužitelju u svojoj kolumni.

10.1. Stoga, po nalaženju ovog suda, tuženik nije dokazao postojanje naprijed navedenih zakonskih pretpostavki iz odredbi članka 21 stavka 4. ZM koje bi ga oslobodile od odgovornosti, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava – članka 21. stavka 1. ZM u vezi članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr.; dalje: ZOO) tuženik odgovoran za štetu koju objavom spornog članka trpi tužitelj.

10.2. Kraj takvog stanja stvari, ovaj sud je primjenom odredbi članka 1100. stavaka 1. i 2. i članka 19. ZOO, djelomično prihvatio tužbeni zahtjev – za isplatu pravične naknade u iznosu od 1.320,00 eura, obzirom da povreda tužiteljeve časti i ugleda opravdava dosudu pravične novčane naknade u tom iznosu, a imajući na umu težinu i prirodu iznesenih tvrdnji u spornom članku na račun tužitelja, kao i sve okolnosti slučaja, dok je zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa pravične naknade od 30.000,00 kuna/ 3.981,68 eura - pretjeran i neprimjeren prouzročenoj šteti i okolnostima slučaja.

11. Slijedom svega navedenog, žalbu tužitelja je djelomično trebalo uvažiti, u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.320,00 eura/ 10.000,00 kuna sa pripadajućom kamatom, preinačiti prvostupanjsku presudu i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev te presuditi kao u točki I. izreke (članak 373. točke 2. i 3. ZPP).

12. Nasuprot tomu, žalbu tužitelja djelomično je valjalo odbiti, i u pobijanom

– odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 kuna/ 3.981,68 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao u točki II. izreke.

13. Zbog djelomične preinake pobijane presude trebalo je, suglasno odredbi članka 166. stavka 2. ZPP, odlučiti o troškovima cijelog postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP, a imajući na umu kako kvalitativni tako i kvantitativni uspjeh (po tuženiku osporeni su osnov i visina tužbenog zahtjeva), tužitelj je djelomično uspio u postupku u mjeri od 62,50 % (osnov zahtjeva u cijelosti i visina zahtjeva u mjeri od 25%), dok je tuženik u parnici uspio u mjeri od 37,50 %, pa je tužitelju valjalo dosuditi 25% njegovih opravdanih parničnih troškova.

13.1. Tužitelju su priznati opravdani parnični troškovi (članak 155. ZPP) za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT), za tri zastupanja prema Tbr. 9/1 OT i za dva zastupanja prema Tbr. 9/5 OT, tj. ukupno s PDV-om u iznosu od 1.125,00 eura, dok trošak sudskih pristojbi nije priznat, jer zahtjev u tom dijelu nije određeno postavljen – u novčanom iznosu (članak 164. stavak 2. ZPP). Imajući u vidu njegov djelomični uspjeh u postupku od 25%, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška je osnovan u iznosu od 281,25 eura. Ujedno je tužitelju trebalo priznati i odvjetnički trošak sastava žalbe prema Tbr. 10/1 OT s PDV-om u iznosu od 312,50 eura, a s obzirom na njegov uspjeh u žalbenom postupku, zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka osnovan je u ukupnom iznosu od 78,13 eura.

14. Stoga je valjalo obvezati tuženika da tužitelju nadoknadi troškove cijelog postupka u iznosu od 359,38 eura i odlučiti kao u točki III. izreke.

U Šibeniku, 9. rujna 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić