Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-572/2025-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Juraj Rajić, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994826, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD LEKO & PARTNERI d.o.o. Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre Milosrdnice Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517, kojeg po punomoći ravnatelja zastupa zaposlenica JRR, dipl. iur., radi naknade štete odlučujući o žalbama tužitelja i umješača izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Požegi broj Pn-39/2023-91 od 24. ožujka 2025. godine, u sjednici održanoj 9. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi broj Pn-39/2023-91 od 24. ožujka 2025. godine.

II. Odbija se žalba umješača kao neosnovana i u pobijanom dijelu u kojem je odbijen umješač sa zahtjevom za naknadom troškova postupka - dio točke III. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi broj Pn-39/2023-91 od 24. ožujka 2025. godine.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i umješača za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika zahtijeva naknadu štete i to neimovinske u iznosu od 43.789,52 eura s kamatama, zatim imovinske u iznosu od 5.803,69 eura s kamatama te je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova postupka (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 6.250,00 eura s kamatama (točka II. izreke), kao i da naknadi troškove umješaču u iznosu od 294,30 eura, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev umješača za naknadom parničnog troška (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbu su izjavili tužitelj i umješač.

2.1. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači na način da tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u cijelosti prihvati, ili pak da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.

2.2. Umješač pobija prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka i to u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadom parničnog troška, sadržajno zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud u tom dijelu presudu preinači dosudom umješaču ukupno zahtijevanog troška postupka, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.

2.3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja predlaže istu kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

3. Žalba tužitelja nije osnovana, kao ni žalba umješača.

4. Povodom predmetnih žalbi, a postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) ovaj sud nije našao da je u postupku koji je prethodio njenom donošenju ili u samoj presudi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti, čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

5. Iako tužitelj u uvodu žalbe navodi da pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sadržajno žalbom izričito navodi da između stranaka nisu sporne činjenice već da je presuda nezakonita iz razloga što je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio da je smrt prednice tužitelja posljedica komplikacije u liječenju, a ne posljedica liječničke greške prilikom operativnog zahvata i „neadekvatne postoperativne terapije“, a čime je uvjetovana odgovornost umješača kao osiguranika tuženika za tužitelju nastalu štetu zbog smrti bliske osobe.

6. Između stranaka nisu sporne činjenice u vezi tijeka događaja na bolničkom liječenju supruge tužitelja, sad pok. GR, u periodu od 10. srpnja 2017. godine, kada je primljena na liječenje kod umješača, radi planirane operacije kamenca u desnom bubregu, koja je operacija izvedena 11. srpnja 2017. godine i dana 16. srpnja 2017. godine kada je prednica tužitelja umrla u istoj bolnici, na Odjelu intenzivne njege, zbog sepse nakon jatrogene ozljede ulaznog dijela debelog crijeva, do koje je ozljede došlo prilikom operativnog zahvata koji je sačinjen endoskopskim putem.

7. Vezano uz pitanje predstavlja li jatrogena ozljeda ulaznog dijela debelog crijeva učinjena prilikom operativnog zahvata endoskopskim putem radi odstranjivanja bubrežnog kamenca komplikaciju ili grešku u liječenju vještačenjem je utvrđeno da je pok. prednica tužitelja GR operirana zbog kamenca u pijelonu desnog bubrega 11. srpnja 2017. godine te je tijekom zahvata došlo do jatrogene lezije ascedentnog kolona zbog koje je učinjena još jedna operacija 13. srpnja 2017. godine s ciljem saniranja jatrogene ozljede ulaznog dijela debelog crijeva. Posljedično ozljedi debelog crijeva tijekom operacije kamenca desnog bubrega došlo je do razvoja sepse, septičnog šoka, multiorganskog zatajenja i smrti 16. srpnja 2017. godine.

7.1. Prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke, u čiju stručnost i nepristranost nema razloga sumnjati ni ovaj sud, kao što nije ni prvostupanjski, ozljeda debelog crijeva tijekom operacije kamenca desnog bubrega u direktnoj je uzročnoposljedičnoj vezi sa smrću prednice tužitelja.

7.2. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, temeljem odredbe članka 250. ZPP, utvrdio i razjasnio činjenice za koje ne raspolaže stručnim znanjem, da je ozljeda debelog crijeva, pod okolnostima slučaja, iako rijetka ipak komplikacija tijekom izvođenja perkutane nefrolitotripsije. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako su i jedna i druga operacija izvedene u skladu s pravilima struke, a rijetka komplikacija ozljede debelog crijeva do koje je došlo tijekom prve operacije da je prepoznata unutar razumnog vremenskog intervala te da su poduzete sve adekvatne mjere liječenja kako bi kod bolesnice došlo do izlječenja i ozdravljenja, ali bezuspješno.

7.3. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem su razjasnili pod kojim se okolnostima predmetna ozljeda smatra komplikacijom, a pod kojim greškom u liječenju, pa u konkretnom slučaju kada je došlo do neželjenog događaja, a odabrana je i primijenjena ispravna tehnika odnosno tip odabrane operacije odgovara dijagnozi to jest patologiji koja se operacijom liječi, te kada je operaciju izvodio stručnjak osposobljen za izvođenje tog tipa operacije (specijalist), a tijekom zahvata su poštivana sva pravila struke tada se radi o komplikaciji - a koji je neželjeni događaj opisan i u literaturi kao moguća komplikacija. Greška u liječenju bi se smatrala pod uvjetima da tijekom operacije nisu poštivana pravila struke, da je odabrana kriva metoda liječenja ili pak kriva operativna tehnika ili da je operaciju izvodio nestručan liječnik, što ovdje nije slučaj.

8. Nije u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prepustio vještacima medicinske struke da odluče o građansko pravnoj odgovornosti liječnika operatera za počinjenu štetu, uzrokovanu smrt prednice tužitelja, jer pravilno je uz stručno znanje vještaka utvrdio bitne činjenice i razjasnio da li je pod okolnostima ovog slučaja došlo do liječničke pogreške i da li je nakon operativnog zahvata liječenje provedeno sukladno pravilima struke.

8.1. Nije sporno da je do jatrogene lezije debelog crijeva došlo tijekom operacije, i da je tu ozljedu izazvao liječnik koji je vršio operaciju korištenjem instrumenta (stome - cjevčice), ali po mišljenju vještaka medicinske struke kirurški zahvat je ispravno induciran te je instrument planiran na tipičnom mjestu za takav zahvat, ali je uslijed uvođenja instrumenta došlo do ozljede debelog crijeva koji se po svojoj anatomskoj poziciji nalazi na svega nekoliko centimetara od operacijskog polja, što je moguća komplikacija koja se javlja u svega 1% slučajeva.

8.2. Svakako liječnik koji je vršio operaciju odgovoran je za uspjeh iste, ali neželjena posljedica sama po sebi ne znači ujedno i odgovornost liječnika za nastalu štetu. Tužitelj u žalbi ističe neželjene posljedice kirurškog zahvata „da je liječnik mehaničkom radnjom probušio debelo crijevo pokojne, koja radnja nije ona koje se nije mogla izbjeći, otkloniti ili ne predvidjeti“, što je uvjetno i istina, i što se ne događa u 99% slučajeva, ali nažalost u konkretnom slučaju se dogodilo, ali po stavu i ovog suda koji svoj stav temelji na mišljenju stručnjaka kao i prvostupanjski sud, da bi se radilo o pogrešci u liječenju, uz te neželjene komplikacije trebale su biti ispunjene i druge pretpostavke, o kojima je ranije rečeno, a koje se nisu dogodile.

9. Prema teoriji u slučajevima nastanka štete zbog poduzimanja medicinskih intervencija mora se jasno razdvojiti je li do štete došlo neželjenim ishodom pojedinog postupka ili je do štete došlo pogreškom pružatelja zdravstvenih usluga jer se liječničke pogreške mogu smatrati protupravnima samo kada su nastale kao rezultat postupanja koje nije bilo u skladu s pravilima struke ili ako je do njih došlo jer liječnik nije postupao s dužnom pažnjom.

9.1. Do nepovoljnog ishoda liječničke, odnosno zdravstvene intervencije može doći i zbog komplikacije koja se dogodila u postupku liječenja. Pojmom komplikacije najčešće se koriste liječnici kad se žele osloboditi odgovornosti za počinjenje liječničke pogreške, jer se za komplikaciju ne odgovara ni građanskopravno ni kazneno. Naše pravo ne poznaje pojam „komplikacije“ pa se u građanskom pravu koriste pojmovi više sile i slučaja kao razlog oslobođenja od odgovornosti. Slučaj je takav događaj koji bismo, da smo ga predvidjeli, mogli spriječiti, naspram više sile gdje je riječ o događaju koji, da smo ga i predvidjeli, ne bismo mogli spriječiti.

9.2. U takvim slučajevima rizik pružanja zdravstvene usluge pada na pacijenta kao oštećenika i to po osnovnome građanskopravnom načelu casus sentit dominus (slučaj pogađa vlasnika). Ovakva slučajna šteta nazivala bi se komplikacijom. U slučajevima utvrđivanja granice između liječničke pogreške i komplikacije, najbitniju ulogu imaju upravo liječnici vještaci, iako sudac nije dužan prihvatiti njihovo mišljenje prilikom donošenja sudske odluke, budući da su sudovi nezavisni u svom radu. 9.3. Liječnički je zahvat opravdan ako ispunjava tri uvjeta: a) ako je poduzet u svrhu liječenja, b) ako je izvršen lege artis te c) ako je poduzet s privolom, odnosno pretpostavljenom ili presumiranom privolom. Kada je riječ o operaciji, ona mora biti medicinski indicirana, pacijent mora dati pristanak te zahvat mora biti izveden brižno i bez pogreške.

10. Shodno navedenom pravilno je prvostupanjski sud izveo zaključak da prilikom operacije prednice tužitelja liječnik operater nije počinio pogrešku koja bi uzrokovala građanskopravnu odgovornost za počinjenu štetu, već se radi o neželjenoj posljedici - komplikaciji koja je razlogom oslobođenja od te odgovornosti.

11. Nadalje nije u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je postoperativno liječenje izvedeno po pravilima struke. Naime, tužitelj u bitnome ističe da je kasno prepoznata ozljeda debelog crijeva, i pored činjenice da se pok. GR žalila na bolove u trbuhu. Bolovi u trbuhu su prema nalazu vještaka kod ovakvog tipa operacije vrlo česti i jako intenzivni, javljaju se u više od 30% pacijenata u prvih 24 sata nakon operacije i uobičajeno se liječe analgeticima, pa unutar prvih 24 sata nakon operacije nema opravdanog stručno-medicinskog razloga posumnjati da su bolovi u trbuhu posljedica ničeg drugog osim uobičajenog tijeka operacije. S druge strane kod lezije debelog crijeva potrebno je neko vrijeme da se zbog razlijevanja sadržaja po trbušnoj šupljini razviju simptomi koji kroz sate i dane postupno napreduju odnosno bivaju sve izraženiji. Iz tog razloga je opravdano što se ranije, unutar 24 sata nakon operacije, iako se GR žalila na bolove nije posumnjalo u neželjene komplikacije, a u trenutku kad se posumnjalo da se nešto događa u trbušnoj šupljini da je provedena odgovarajuća dijagnostika te se pristupilo ekspulzivnoj laparatomiji tj. pregledu trbušne šupljine nakon kirurškog otvaranja stjenke te se utvrdila lezija debelog crijeva koja je zbrinjavana po digestivnom kirurgu, pa pravilno prvostupanjski sud, a temeljem stručnog mišljenja vještaka izvodi zaključak da je postoperativno liječenje pok. GR izvedeno po pravilima struke te da od strane bolničkog osoblja nije bilo propusta u postoperacijskom tijeku.

12. Žalbenim navodima kojima ističe da se liječnik koji je izvršio operaciju „pokajao i u afektivnom stanju ispričao za svoju pogrešku“, o čemu iskazuju saslušani svjedok J i sam tužitelj, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer pravilno je po stavu ovog suda ta okolnost ocijenjena u okolnostima slučaja. Dr. G, kao iskusni specijalista i operater, profesionalno i ljudski je postupio nakon samog štetnog događaja i tužitelju izrazio žaljenje zbog neočekivanog ishoda operacije i smrti supruge, ali time nije u građanskopravnom smislu priznao pogrešku u liječenju koja bi za posljedicu imala pravo tužitelja na naknadu nastale štete, već je ukazao na okolnosti koje su dovele do neželjene posljedice, a njegova krivnja je u tome što je on bio operater, a ne što je počinjena pogreška, a kako to očito neosnovano u žalbi ističe tužitelj.

13. Zaključno, nije u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogriješio jer je medicinsko mišljenje tretirao kao pravno, već je upravo suprotno, prvostupanjski sud dao valjane razloge zbog čega smatra da se u okolnostima slučaja radi o neželjenoj posljedici kao medicinskoj komplikaciji, a ne o pogrešci u liječenju, s tim da takva ocjena uistinu ovisi o mišljenju vještaka medicinske struke jer sud nema potrebna znanja o tome. Mišljenje suda je, zbog okolnosti slučaja i činjenice da nisu dokazani razlozi koji bi upućivali na nešto drugo, utemeljeno na mišljenju vještaka da nije bilo pogreške niti propusta u liječenju odnosno da i pored činjenice da je od strane osoblja umješača poduzeto sve po pravilima struke ipak došlo do neželjene posljedice, smrti prednice tužitelja kao neželjene komplikacije u liječenju za koje nije odgovoran umješač, pa ni njegov osiguratelj, tuženik, u kojoj situaciji je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbio.

14. Shodno navedenom, a kada se nisu ostvarili žalbeni razlozi tužitelja, a niti oni na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja kao neosnovanu je valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u točci I. izreke ove presude.

15. Nije u pravu umješač kada u žalbi ističe da je u povodu njegovog zahtjeva za naknadom troškova postupka prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe ZPP o troškovima postupka i važeću tarifu, kada mu je priznao opravdanim trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročišta u visini cijene karte javnog prijevoznika, a ne zahtijevani trošak za korištenje osobnog automobila u službene svrhe na relaciji [adresa].

15.1. Umješača je zastupao njegov zaposlenik kao punomoćnik i svakako opravdan je trošak puta radi pristupa ročištima, no sud je prema odredbi članka 155. ZPP u mogućnosti priznati samo stvarno potrebne troškove i u visini u kojoj su nastali. Umješač nije uz zahtjev za naknadom troškova postupka dostavio dokaz da je njegovom punomoćniku za odlazak na ročišta odobreno korištenje službenog ili pak vlastitog vozila u službene svrhe te da je zbog toga nastao trošak po prijeđenom kilometru vozila, kao i trošak cestarine i amortizacije vozila pa je pravilno prvostupanjski sud postupio priznavši opravdanim manji iznos od zahtijevanog, cijenu karte javnog prijevoznika, pa žalbenim navodima umješača nije dovedena u sumnju zakonitost odluke suda prvog stupnja u dijelu u kojem je njegov zahtjev za naknadom troškova postupka odbijen, pa je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP žalbu umješača kao neosnovanu valjalo odbiti i odlučiti kao u točci II. izreke ove presude.

16. Kako ni tužitelj ni umješač nisu uspjeli u žalbenom postupku neosnovano zahtijevaju naknadu troškova nastalih povodom izjavljenih žalbi pa je o tim zahtjevima, a temeljem odredbe članaka 166. stavak 1. u svezi članka 154. ZPP valjalo odlučiti kao u točci III. izreke ove presude, odbiti zahtjeve kao neosnovane.

U Šibeniku, 9. rujna 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić