Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-43/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Ane Jeleč Pecirep te člana vijeća Ljudevita Zoričića, u pravnoj stvari tužiteljice ĐM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju po punomoći zastupa Marin Birkić odvjetnik u Zadru, Braće Vranjana 9, protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi utvrđenja i ispravke uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1807/2022-9 od 31. listopada 2022., u sjednici održanoj dana 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1807/2022-9 od 31. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema kojem upisu je tužena uknjižena kao suvlasnica nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] iste k.o., oranica od 9585 m2 (točka I. izreke) i naloženo zemljišnoknjižnom odjelu da po pravomoćnosti izvrši ispravak upisa prava vlasništva na navedenoj nekretnini u korist Republike Hrvatske, uz istovremeni upis tog prava u korist tužiteljice, za cijelo (točka II. izreke). Ujedno, naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn/497,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužena zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva, uz obvezu naknade parničnog troška, podredno, predlaže presudu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove sastava žalbe od 1.500,00 kn/199,08 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neosnovano tužena sadržajem žalbe pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čanka. 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu postupovnu povredu na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to je žalba tužene podnesena zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

6. Nije u pravu tužena ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora je glavni zahtjev tužiteljice za ispravak zemljišnoknjižnog upisa proveden u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], utemeljen na tvrdnji da je pogrešan upis uknjižbe suvlasništva u korist tužene za 1/11 nove kč. br. [katastarska čestica] oranica od 9585 m2, koja odgovara ranijim kč. br. [katastarska čestica] iste k.o. u toj površini, ističući da je protiv takvog upisa podnijela prigovor koji je na raspravi za ispravak odbijen čime je ovlaštena na podnošenje predmetne tužbe za ispravak. Uz navedeni, postavila je i eventualni zahtjev radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva u svoju korist, po istoj činjeničnoj osnovi kao i glede tužbe za ispravak, tvrdeći da je ona, računajući i posjed svojih prednika, stekla pravo vlasništva navedene nekretnine.

8. Prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe tužene, u situaciji kada je ocijenio osnovanost glavnog zahtjeva, o eventualno postavljenom pravilno nije niti odlučivao sukladno članku 188. stavak 2. i 3. ZPP, neovisno od toga što je radi ocjene osnovanosti prvog zahtjeva proveo dokazni postupak izvodeći i ocjenjujući predložene dokaze na okolnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću, što je bilo nužno, jer to predstavlja prethodno pitanje od kojeg ovisi osnovanost glavnog tužbenog zahtjeva i pravilna primjena članka 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 151/06, 146/08, 38709, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje ZVDSP). Naime, zbog okolnosti da njezinom prigovoru u postupku obnove zemljišne knjige nije udovoljeno, tužiteljica je nedvojbeno ovlaštena na podnošenje predmetne tužbe za ispravak u smislu članka 202. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24 - dalje ZZK), koju je i podnijela sukladno uputi iz zemljišnoknjižnog postupka, u kojem je sastavljen zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o. i upisana navedena katastarska čestica kao suvlasništvo deset fizičkih osoba, među kojima je i tužiteljica, te tužene, svaki od njih za po 1/11.

9. Naime, nesporno je u postupku da je na raspravi za ispravak od 24. rujna 2020. odbijen prigovor tužiteljice u odnosu na upisano suvlasništvo tužene od 1/11, te je raspravnim rješenjem upućena da svoje pravo može ostvarivati u parnici pred sudom tužbom za ispravak u roku od 30 dana, u kojem slučaju će upisana zabilježba prigovora biti zamijenjena zabilježbom spora, kako to proizlazi i iz podataka predmeta. Nesporno je i da je predmetnom tužbom, pored tužene, tužiteljica obuhvatila na pasivnoj strani kao tuženike i sve ostale upisane suvlasnike u navedenom zk. ul., te da su u odnosu na njihove suvlasničke udjele donesene presude zbog ogluhe i presude na temelju priznanja kojima je prihvaćen zahtjev, kako to proizlazi iz rješenja prvostupanjskog suda od 27. rujna 2022. Ujedno, tim rješenjem je u odnosu na navedene tuženike i tuženu, razdvojen postupak radi provođenja dokaznog postupka i donošenje posebne odluke o dijelu zahtjeva koji je upravljen prema tuženoj.

10. Suprotno žalbenim navodima tužene, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o predmetu spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je u zemljišnoknjižnom postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], prema zapisniku o sastavljenom zk. ul. broj Z-2055/2014 od 27. svibnja 2015. u novi zk. ul. [broj ZK uloška] upisana kč. br. [katastarska čestica], oranica od 9585 m2, koja odgovara ranijim kč. br. [katastarska čestica] od 1548 m2 i kč. br. [katastarska čestica] od 8142,00 m2, u naprijed navedenom suvlasništvu, prema kojem je na PL 477 Državne geodetske uprave kao isključivi posjednik nove kč. br. [katastarska čestica] od 9585 m2 evidentirana tužiteljica,

- da je, AM pok Đ (svekar tužiteljice) prilikom prve revizije posjeda iz 1955/1956 bio posjednik kč. br. [katastarska čestica] od 1548 m2, koja je graničila sa kč. br. [katastarska čestica] od 8142,00 m2 u posjedu IM ud. ZM i IM A ud. I (prema iskazu svjedoka ZM djelatnika katastra od 1966. do 1986., te iskaza svjedoka DM, posjednika i vlasnika susjedne nekretnine, prema kojem je upisani ŠM bio brat tužiteljičinog svekra i nije bio posjednik predmetne već druge nekretnine udaljenje 20-30 m od iste,

- da je kč. br. [katastarska čestica] od 8.142,00 m2 stekla Poljoprivredna zadruga Nova Zora kupoprodajnim ugovorom od 5. prosinca 1969. sklopljenim s navedenim upisanim posjednicama, sukladno popisu katastarskih čestica koje je navedena Poljoprivredna zadruga kupila u svrhu okrupnjavanja svojih poljoprivrednih parcela i ispisu osoba s kojima su sklopljeni kupoprodajni ugovori, kao i iskazu svjedoka ZM koji je bio djelatnik te zadruge od 1987.,

- da su navedena Poljoprivredna zadruga i sada pokojni suprug tužiteljice CM, postigli dogovor o zamjeni zemljišta na način da je prednik tužiteljice bio spreman prepustiti u posjed i vlasništvo Poljoprivrednoj zadruzi svoje nekretnine oznake – 995/5, 995/15, 995/1, 995/17 i druge nekretnine u k. o. [katastarska općina] u površini od 11.675 m2, dok je Poljoprivredna zadruga Nova Zora preuzela obvezu da CM preda u posjed i vlasništvo zemljište površine 9175,00 m2 koje se nalazi do njegove čestice broj 1019/49 iste k.o.,

- da je u tom pravcu između njih sklopljena i izvršena nagodba 12. rujna 1975. prema kojoj je kč. br. [katastarska čestica] od 8.142,00 m2 Poljoprivredna zadruga Nova Zora prenijela u vlasništvo i posjed CM, od kada je u njezinom posjedu na način da ju je obrađivao kao poljoprivredno zemljište, a Poljoprivrednoj zadruzi prenio je u vlasništvo i posjed svoje katastarske čestice, sukladno popisu katastarskih čestica koje je navedena Poljoprivredna zadruga kupila u svrhu okrupnjavanja svojih poljoprivrednih parcela i ispisu osoba s kojima su sklopljeni kupoprodajni ugovori, kao i iskazu svjedoka ZM koji je bio djelatnik te zadruge od 1987., te da je predmetnu katastarsku česticu Poljoprivredna zadruga stekla svojim radom i poslovanjem prije 1. srpnja 1953. u smislu članka 36. stavak 2. Zakona o zadrugama (Službeni list SFRJ br. 3/1990, Narodne novine br. 53/91, 26/1993, 29/1994, 36/1995),

- da je CM umro **.**.1994. a njegovom nasljednicom proglašena tužiteljica prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, poslovni broj: O-155/94 od 10. svibnja 1996., a u sastav njegove ostavine uvrštena je i predmetna katastarska čestica, prema Rješenju o naknadno pronađenoj imovini od

10. svibnja 1996. opisana kao Z.

10. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužiteljica, računajući i posjed svojih prednika prije 8. listopada 1991., dosjelošću stekla pravo vlasništva navedene nove katastarske čestice, za cijelo, pa dakle i za 1/11 upisanu u korist tužene, poštenim posjedovanjem od potrebnih 40 godina u smislu članka 159. stavak 3. i 4. ZVDSP.

11. Slijedom toga, imajući u vidu navedeni posjed tužiteljice i njezinih prednika, svekra SM u odnosu na kč. br. [katastarska čestica], supruga CM kako u odnosu na predmetnu tako i u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] računajući i posjed njegovih prednika odnosno Poljoprivredne zadruge i njezinih prednica IM ud. ZM i IM A ud. I, sve od 1955/1956., time su u postupku obnove bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema članku 129. stavak 1. ZVDS, pa je već na raspravi za ispravak 24. rujna 2020. tužiteljica bila izvan knjižni vlasnik bez upisa tog prava u zemljišnoj knjizi, zbog čega je u predmetnom zemljišnoknjižnom postupku bila ovlaštena ishoditi upis uknjižbe tog prava sukladno članku 130. stavak 1. ZVDSP.

12. Pored toga, odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP propisivala je da se u rok za stjecanje nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i da se za stjecanje prava na tim nekretnina dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Navedena odredba ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999., pa je računajući pošten posjed od 1955/1956. razvidno da je već i tada 1999. proteklo razdoblje od 40 godina neprekidnog, istinitog, poštenog i samostalnog posjedovanja od strane prednika tužiteljice, dakle i prije predmetnog zemljišnoknjižnog postupka.

13. Kako je zemljišnoknjižni sud protivno tome odbio njezin prigovor i upisao suvlasništvo tužene za 1/11, takvim nevaljanim upisom povrijeđeno je njezino pravo vlasništva, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio osnovanost tužbe za ispravak iz članka 203. stavak 4. ZZK odnosno ranije važećeg članka 197. stavak 4. ZZK/6 naloživši brisanje upisanog suvlasništva tužene i upis tog prava u korist tužiteljice.

14. Neutemeljeno tužena ističe žalbene prigovore-da je u povijesti promjena na katastarskim česticama u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentiran kao posjednik ŠM a ne svekar tužiteljice SM, pa je tužitelj propustio dokazati pošteno i zakonito stjecanje posjeda.

15. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima žaliteljice, pravilno utvrdio da je svekar tužiteljice bio posjednik kč. br. [katastarska čestica] od 1955. dovodeći u vezu evidenciju posjeda prema podacima katastra i iskaze svjedoka istaknute u razlozima pobijane presude (ZM i DM) prema kojima je upisani posjednik ŠM bio brat tužiteljičinog svekra i koji nije bio posjednik predmetne već druge katastarske čestice, što nikada nije bilo sporno, osobito time što je prema razlozima presude tužiteljica evidentirana kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] iste k.o.

16. Pored toga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i da je posjed tužiteljice i njezinih prednika pošten, sukladno naprijed navedenim činjeničnim utvrđenjima, a za takvu svoju ocjenu dao je uvjerljive i dostatne razloge. Osobito time, što tužena tijekom postupka koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude, nije istaknula niti jednu činjenicu kojom osporava predmnjevu poštenja posjeda (članak 18. stavak 5. ZVDSP), niti predložila dokaze za osporavanje iste, pa pretpostavku poštenja posjeda u ovom postupku nije osporila, protivno svojoj obvezi iz članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP.

17. Jednako tako, prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije utvrđivao zakonitost posjeda, što nije ni nužno, imajući u vidu da je pravilno utvrdio zakonom propisano vrijeme trajanja poštenog posjeda odnosno ispunjenje pretpostavki stjecanja vlasništva temeljem izvanredne dosjelosti, iako iz naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja je vidljivo da je u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] ispunjena pretpostavka i zakonitosti posjeda još od 1969. kada je Poljoprivredna zadruga Nova Zora kupila navedenu nekretninu, a nakon toga temeljem naprijed navedene nagodbe o zamjeni nekretnina predala posjed 1975. sada pokojnom suprugu tužiteljice, što je predstavljalo valjanu pravnu osnovu njegovog posjedovanja, odnosno nakon njegove smrti (1994.) tužiteljičinog posjedovanja u smislu članka 18. stavak 1. ZVDSP.

18. Ujedno, daljnji žalbeni razlozi žaliteljice, kojima iznosi svoje viđenje pravne naravi premeta spora, ocijenjeni su kao neosnovani u točki 7. i 8. razloga ove presude.

19. Zbog svega navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužene valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

20. Nadalje, tužena nije određeno obrazložila niti istaknula razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka, pa kako drugostupanjski sud na taj žalbeni razlog u odnosu na parnični trošak ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), taj dio žalbe nije niti razmatran.

21. Odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe valjalo je odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspjela (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku 9. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić