REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž-430/2025-2

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: KF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa Hrvoje Gelo odvjetnik u Vinkovcima, protiv tužene: PF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa je Zdravko Ivić odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-1607/2022 od 25. ožujka 2025.g., u sjednici vijeća održanoj 09. rujna 2025.g.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužene, ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P- 1607/2022 od 25. ožujka 2025.g., kao i u odluci o troškovima sadržanoj u t. II izreke rješenja P-1607/2022 od 25. ožujka 2025.g., te se predmet u ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je dana 25. ožujka donio presudu P-1607/2022 izreka koje glasi: ″Nalaže se tuženoj (ime u nominativu) PF, OIB [osobni identifikacijski broj], tužitelju (ime u nominativu) KF, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 50.455,35 CHF (pedeset tisuća četiristo pedeset pet CHF i 35/100 centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos u visini od 1.231,35 CHF (tisuću dvjesto trideset jedan CHF i 35/100 centa) teče od svakog prvog u mjesecu za protekli mjesec za razdoblje od kolovoza 2005. godine do listopada 2009. godine, sve do konačne isplate, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe. ″, te rješenje: t. I kojeg je utvrđeno da je tužitelj OIB [osobni identifikacijski broj], povukao dio zahtjeva preko onog o kojem je suđeno u izreci ove presude, dok je t. II odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Prvostupanjsku presudu i odluku o parničnom trošku sadržanu u t. II izreke rješenja pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. t.1.-3. (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), te predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu u njezinu korist i obveže tužitelja na naknadu joj parničnih troškova.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda i rješenje pod poslovnim brojem P-2115/2010 dana 30. listopada 2013. godine kojom je o tužbenom zahtjevu tada tužiteljice – protutužene PF i protutužbenom zahtjevu tada tuženika – protutužitelja KF, odlučeno:

„1. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice- protutuženice koji glasi :

Utvrđuje se da je čest. zgr. [katastarska čestica], Z. u. [broj ZK uloška],k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, slijedom čega se tužiteljica PF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], utvrđuje suvlasnicom za ½ dijela opisane nekretnine. Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava suvlasništva ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na imenu KF, pa je ovlaštena tužiteljica PF , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva ½ dijela opisane nekretnine na svoje ime, uz istovremeno brisanje istog prava s imena KF, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Djelomično se prihvaća protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja u dijelu koji glasi :

Nalaže se tužiteljici – protutuženici PF iz [adresa] da tuženiku – protutužitelju KF iz [adresa] isplati iznos od 35.709,15 CHF sa zakonskim zateznim kamatama na svako mjesečni iznos od 1.231,35 CHF tekuće od svakog 1-og u mjesecu za protekli mjesec za razdoblje od svibnja 2006. godine do listopada 2009. godine do konačne isplate, po stopi od 15 % a od 01. siječnja 2008. godine do konačne isplate po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

3. Odbija se preostali dio protutužbenog zahtjeva tuženika- protutužitelja za iznos od 26.552,40 CHF.

4. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak., dok je izrekom rješenja odbijen prijedlog tuženika – protutužitelja za određivanje privremene mjere osiguranja novčanog potraživanja zabranom PF iz [adresa], otuđenja ili opterećivanja ½ suvlasničkog dijela nekretnine protivnika osiguranja upisne u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi čest. zgr. [katastarska čestica], kuća i dvorište, površine 272 m2."

6. Postupajući po žalbama stranaka ovaj sud je presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Gž-1700/2014 donesenih dana 20. veljače 2017. godine, djelomično odbio žalbe tuženika – protutužitelja kao neosnovane, a žalbu tužiteljice – protutužene u cijelosti kao neosnovanu, te u odluci o glavnom zahtjevu tužbe (točka 1. izreke presude), u dosuđujućem dijelu odluke o protutužbenom zahtjevu (točka 2. izreke presude), u odluci o troškovima postupka (točka 4. izreke presude), u odluci o privremenoj mjeri i u odluci o plaćanju sudskih pristojbi potvrdio presudu i rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj P-2115/10 od 30. rujna 2013. godine i rješenje broj P- 2115/10 od 01. rujna 2014. godine.; djelomično uvažio žalbu tuženika – protutužitelja, te preinačio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu protutužbenog zahtjeva (točka 3. izreke presude) na način da je tužiteljica – protutužena obvezana tuženiku – protutužitelju pored iznosa od 35.709,15 CHF sa zakonskom zateznom kamatom, dosuđenog u točki 2. izreke presude, isplatiti tuženiku – protutužitelju i daljnji iznos od 13.544,85 CHF, sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos od 1.231,35 CHF teče od svakog prvog u mjesecu za protekli mjesec, za razdoblje od svibnja 2006. godine do listopada 2009. godine, do konačne isplate, te iznos od 13.007,55 CHF sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos od 1.231,35 CHF, osim rate za travanj koja iznosi 694,05 CHF, teče od svakog prvog u mjesecu za protekli mjesec, za razdoblje lipanj 2005. godine – travanj 2006. godine, do konačne isplate po stopi od 15%, a od 01. siječnja 2008. godine do konačne isplate po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (t. II izreke); odbio zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova nastalih povodom žalbe (t. III izreke); obvezao tužiteljicu nadoknaditi tuženiku trošak povodom žalbe u iznosu od 1.171,88 kn (t. IV izreke).

7. Postupajući po reviziji PF protiv presude i rješenja Gž- 1700/2014, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem pod poslovnim brojem Rev 3318/2018 od dana 26. travnja 2022. godine je prihvatio njezinu reviziju ukinuo presudu Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1700/2014-2 od 20. veljače 2017. godine pod točkom I. izreke kojom je odlučeno o dosuđujućem dijelu odluke o protutužbenom zahtjevu i parničnim troškovima te pod točkom II., III. i IV. izreke te točke 2. i 4. presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2115/10 od 30. listopada 2013. godine, i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s tim da o troškovima postupka nastalim u povodu revizije se odluči konačnom odlukom.

7.1. To sa obrazloženjem da u nižestupanjskim odlukama nedostaju razlozi o odlučnoj činjenici o tome na temelju čega su zaključili da je tuženik i u kojem iznosu isplatio rate zajma banci.

8. Slijedom citiranih odluka, Općinski suda u Šibeniku je odlukom broj P- 1607/2022 od 25. ožujka 2025.g. odlučio o zahtjevu KF te o parničnim troškovima stranaka.

9. Predmet ovog žalbenog postupka, obzirom na opisani tijek, i činjenicu da PF prvostupanjsku odluku od 25. ožujka 2025.g. pobija u dosuđujućem dijelu (ne i u dijelu u kojem utvrđeno djelomično povlačenje tužbe) je prvostupanjska presuda kojom odlučeno o zahtjev KF protiv PF na isplatu iznosa od 50.455,35 CHF sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos od 1.231,35 CHF teče svakog 1. u mjesecu za prethodni mjesec za razdoblje od kolovoza 2005. do listopada 2009.g.

10. Postupak u ovoj pravnoj stvari je pokrenut prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/19, dalje ZID/19), pa je ovaj sud istu temeljem čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 117. st. 1. ZID/19 po službenoj dužnosti ispitao u smislu bitnih povreda iz čl. 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, te je obzirom na razloge koje u konkretnom slučaju u žalbi ističe tužena, pobijane dijelove prvostupanjske odluke ispitao u okviru u žalbi istaknutih razloga uz napomenu da iako sud u ovom postupku i po službenoj dužnosti pazi na povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, tužena sadržajno žalbom ukazuje na postojanje iste.

11. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati polovicu od svakog pojedinog mjesečnog iznosa zajma koji su stranke realizirale za trajanja bračne zajednice kod Credit Suisse sa kojom su dana 31. kolovoza 2004. sklopile ugovor o zajmu (u Švicarskoj) temeljem kojeg su primili iznos od 112.502,15 CHF, od čega trebaju vratiti s kamatama iznos od ukupno 147.162,00 CHF, a koji su se obvezali vratiti u 60 mjesečnih obroka od po 2.462,70 CHF, s tim da je utanačeno da iznos u visini od 87.602,15 CHF od tog zajma služi u svrhe cjelokupne otplate preostalog duga iz ranijeg ugovora o zajmu; a koji je platio vlastitim sredstvima nakon prestanka bračne zajednice.

12. Prvostupanjski sud, utvrđuje:

- da je brak stranaka zaključen dana 18. svibnja 1974. godine, a razveden u listopadu 2010. godine presudom Općinskog suda u Travniku, BiH;

- da su stranke za trajanja bračne zajednice, dana 31. kolovoza 2004. sklopile ugovor o zajmu (u Švicarskoj) sa Credit Suisse temeljem kojeg su primili iznos od 112.502,15 CHF, od čega trebaju vratiti s kamatama iznos od ukupno 147.162,00 CHF, a koji su se obvezali vratiti u 60 mjesečnih obroka od po 2.462,70 CHF, s tim da je utanačeno da iznos u visini od 87.602,15 CHF od tog zajma služi u svrhe cjelokupne otplate preostalog duga iz ranijeg ugovora o zajmu;

- da je iznos od 24.900,00 CHF (zajam od 112.502,15 CHF umanjen za iznos 87.602,15 CHF kojim je otplaćen raniji zajam iste banke) iskorišten kao trošak bračne zajednice;

- da su pred Okružnim sudom u Švicarskoj stranke postigle dogovor, shodno kojem je točkom 1. rješenja Okružnog suda u Hoffeu broj E3 05 17 od 11. svibnja 2005. zabilježeno da stranke žive odvojeno, a da se tuženik odselio iz bračnog stana (t.1.); t.2. sin K, rođen **.**.1992. povjeren na čuvanje i odgoj tužiteljici; točkom 3. ovdje tužitelj se odrekao određivanja prava na posjećivanje sina Ivana; t. 4. da se obvezao tuženoj za uzdržavanje sina Ivana plaćati mjesečno 400,00 CHF uvećano za dodatak za djecu, s dospijećem svakog prvog u mjesecu; t.5. da se obvezao za uzdržavanje tužiteljice plaćati mjesečno 200,00 CHF, s dospijećem svakog prvog u mjesecu; i konačno t. 6. da ovdje tužena sa sinom Ivanom ima pravo korištenja bračnog stana;

- da je bračna zajednica stranaka prestala u svibnju 2005.g.;

- da su za trajanja bračne zajednice (od trenutka dospijeća prve rate po predmetnom ugovoru o zajmu do prestanka bračne zajednice) stranke zajednički otplatile 9 rata, pa da je preostalo otplatiti još 51 ratu predmetnog zajma;

- da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od kolovoza 2005. do lipnja 2009.g. sa svog privatnog računa platio 41 mjesečnu ratu u ukupnom iznosu od 100.970,70 CHF, pa da je time 1/2 navedenog iznosa kao duga bračne zajednice u obvezi isplatiti mu tužena, a što bi iznosilo 50.485,35 CHF.

13. Shodno navedenim utvrđenjima prvostupanjski sud, pravilno obzirom na djelomično povlačenje tužbe, po kojem je tužitelj postavio zahtjev na isplatu ukupnog iznosa od 50.455,35 CHF, sukladno čl. 2. ZPP-a odlučuje o tom iznosu kao glavnom potraživanju.

14. Unatoč gornjim utvrđenjima prvostupanjskog suda, u pravu je tužena kad navodi da je ostvarena povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

15. Naime, unatoč gornjim utvrđenjima da je tužitelj vlastitim sredstvima isplatio 41 obrok u razdoblju od kolovoza 2005. do lipnja 2009.g., izrekom presude tuženu obvezuje na plaćanje ukupnog iznosa 50.455,35 CHF sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki mjesečni iznos od 1.231,35 CHF u razdoblju od kolovoza 2005. do listopada 2009.g. teku svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec do konačne isplate, pa iako utvrđuje da je tužitelj platio ukupno 41 obrok vlastitim sredstvima nakon prestanka bračne zajednice obvezuje je na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.231,35 CHF na ukupno 51 ratu jer u razdoblju od kolovoza 2005. do listopada 2009. ima 51 mjesec, a kako to u žalbi i ističe tužena. Ujedno, a budući obrazlaže da je tužitelj postavio zahtjev na isplatu glavnice u iznosu manjem od 1/2 plaćenog za 41 ratu plaćenu nakon prestanka bračne zajednice, nerazumljiva je odluka suda da tužena plati kamate na identične mjesečne iznose jer bi zbroj mjesečnih iznosa sve i da je obuhvaćen period od 41 mjesec premašivao dosuđenu glavnicu.

15.1. Na ovome mjestu se ukazuje da se u konkretnoj parnici radi o odnosu bračnih drugova proizašlom iz bračne zajednice, a ne o odnosu banke-davatelja zajma i zajmoprimaca, pa se time na odnos stranaka ne primjenjuju odredbe ugovora o zajmu već odredbe čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) kroz koje treba odrediti odnos stranaka glede zahtjeva tužitelja da mu tužena isplati 1/2 plaćenog nakon prestanka bračne zajednice njegovim vlastitim sredstvima, radi čega nisu relevantne odredbe ugovora o zajmu već je potrebno utvrditi jesu li i u kojem iznosu i kada su stvarno izvršene uplate pojedinih obroka od strane tužitelja njegovim vlastitim sredstvima.

16. U pravu je tužena i kada u žalbi sadržajno ističe povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 108. st. 3. ZPP-a, jer iz stanja spisa proizlazi da je tužena odmah po dostavi joj preslika izvoda iz bankovnog računa tužitelja i istih prevedenih po sudskom tumaču iskazala sumnju u njihovu vjerodostojnost i zatražila da tužitelj na uvid dostavi izvornike, na koje njezino traženje je izostala reakcija suda. Naime, kad parnični sud ocjenjuje kao dokaz ispravu priloženu u preslici radi se o posrednom izvođenju dokaza, pa iako čl. 108. st. 1. ZPP-a dopušta prilaganje isprava u prijepisu, u smislu odredbe čl. 108. st. 3. ZPP-a se dokazna snaga isprava dostavljenih u presliku propituje ukoliko protivna stranka zahtjeva dostavu izvornika tih isprava, a kako je u konkretnoj parnici tužena i postupila što je prvostupanjski sud zanemario.

17. Radi navedenog temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a, a posljedično ukidanju odluke o glavnoj stvari je ukinuta i odluka o parničnom trošku, te je odlučeno kao u t. I izreke ovoga rješenja.

18. Odluka iz t. II se temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

19. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje mu ukazano ovim rješenjem, i u tom smislu će prvenstveno zatražiti od tužitelja dostavu izvornika bankovnih izvadaka računa tužitelja koji su u presliku i ovjerenom prijevodu po sudskom tumaču priloženi spisu, te ponovnim izvođenjem već izvedenih dokaza (do potrebe dopunskim izvođenjem već izvedenih i novih) i pravilnom ocjenom istih, uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

U Šibeniku, 09. rujna 2025.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić