Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž R-51/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Sabljić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8427/2020-44 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8427/2020-44 od 29. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I , III i V izreke.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženoj, Republici Hrvatskoj, isplatiti tužitelju, ČG, iznos od 12.137,95 EUR na ime dodatka za otežane uvjete rada, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi koja se od dana dospijeća pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, a koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku kako slijedi:
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 3. 2015. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 4. 2015. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 5. 2015. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 6. 2015. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 7. 2015. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 8. 2015. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 9. 2015. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 10. 2015. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 11. 2015. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 12. 2015. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 1. 2016. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 2. 2016. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 3. 2016. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 4. 2016. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 5. 2016. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 6. 2016. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 7. 2016. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 8. 2016. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 9. 2016. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 10. 2016. do isplate;
- na iznos od 203,42 EUR od 16. 11.2016. do isplate;
- na iznos od 92,46 EUR od 16. 12. 2016. do isplate;
- na iznos od 223,46 EUR od 16. 1. 2017. do isplate;
- na iznos od 242,07 EUR od 16. 2. 2017. do isplate;
- na iznos od 242,07 EUR od 16. 3. 2017.do isplate;
- na iznos od 242,07 EUR od 16. 4. 2017.do isplate;
- na iznos od 242,07 EUR od 16. 5. 2017. do isplate;
- na iznos od 242,07 EUR od 16. 6. 2017. do isplate;
- na iznos od 242,07 EUR od 16. 7. 2017. do isplate;
- na iznos od 242,07 EUR od 16. 8. 2017. do isplate;
- na iznos od 246,91 EUR od 16. 9. 2017. do isplate;
- na iznos od 246,91 EUR od 16. 10. 2017. do isplate;
- na iznos od 134,68 EUR od 16. 11. 2017. do isplate;
- na iznos od 251,85 EUR od 16. 12. 2017. do isplate;
- na iznos od 251,85 EUR od 16. 1. 2018. do isplate;
- na iznos od 251,85 EUR od 16. 2. 2018. do isplate;
- na iznos od 251,85 EUR od 16. 3. 2018. do isplate;
- na iznos od 251,85 EUR od 16. 4. 2018. do isplate;
- na iznos od 251,85 EUR od 16. 5. 2018. do isplate;
- na iznos od 251,85 EUR od 16. 6. 2018. do isplate;
- na iznos od 251,85 EUR od 16. 7. 2018. do isplate;
- na iznos od 251,85 EUR od 16. 8. 2018. do isplate;
- na iznos od 251,85 EUR od 16. 9. 2018. do isplate;
- na iznos od 251,85 EUR od 16. 10. 2018. do isplate;
- na iznos od 251,85 EUR od 16. 11. 2018. do isplate;
- na iznos od 137,37 EUR od 16. 12. 2018. do isplate;
- na iznos od 251,85 EUR od 16. 1. 2019. do isplate;
- na iznos od 259,40 EUR od 16. 2. 2019. do isplate;
- na iznos od 259,40 EUR od 16. 3. 2019. do isplate;
- na iznos od 259,40 EUR od 16. 4. 2019. do isplate;
- na iznos od 259,40 EUR od 16. 5. 2019. do isplate;
- na iznos od 259,40 EUR od 16. 6. 2019. do isplate;
- na iznos od 259,40 EUR od 16. 7. 2019. do isplate;
- na iznos od 259,40 EUR od 16. 8. 2019. do isplate,
u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke.
III. Nalaže se tuženoj, Republici Hrvatskoj, nadoknaditi tužitelju, ČG, parnični trošak u iznosu od 1.515,45 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.
V. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška kao neosnovan. “
2. Protiv točke I, III i V izreke te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, podredno preinačiti je u smislu žalbenih navoda. Ujedno traži i naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode iste i predlaže je odbiti.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Sud prvog stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza i to svakog pojedinačno i svih dokaza zajedno. Na temelju predloženih dokaza sud odlučuje koje će od njih provesti radi utvrđivanja činjeničnog stanja, a prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju to i učinio i u potpunosti utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatom dodatka na plaću za otežane uvjete rada u visini razlike između isplaćivanog dodatka i dodatka za koji tužitelj smatra da mu je trebao biti isplaćivan u utuženom razdoblju od ožujka 2015. do kolovoza 2019.
9. Prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:
- da je tužitelj kao djelatna vojna osoba raspoređen u ustrojbenoj jedinici Pristrožerne postrojbe, obavještajna pukovnija, Središte za razvoj i obuku, Odsjek za obuku, na ustrojbenom mjestu viši instruktor s ustrojbenim činom stožerni narednik;
- da je tužitelj kao djelatna vojna osoba raspoređen na mjesto viši instruktor padobranstva, pri čemu od 14. prosinca 2016. ima zvanje instruktor I klase te mu je sve do 8. lipnja 2014. bio odobren i isplaćivan dodatak na plaću u iznosu od 45 %, a nakon toga mu je taj dodatak prestao biti isplaćivan u navedenom iznosu te mu je isti bio obračunavan u iznosu od 10 %, i to sve do donošenja nove odluke o rasporedu iz 2019., iako je tužitelj u cijelom razdoblju imao isto padobransko zvanje i bio raspoređen na isto ustrojbeno mjesto;
- da je tužitelj od 1. rujna 1994. stekao ovlaštenje nastavnika padobranstva (instruktora) koje spada u kategoriju D, a od 14. prosinca 2016. stekao je zvanje i ovlaštenje Č instruktora I klase;
- da je tužitelj Odlukom o rasporedu Klasa: 805-03/14-01/3, Urbroj: 3522-0502-14 od 9. lipnja 2014. bio raspoređen na ustrojbeno mjesto višeg instruktora te mu je kao sastavnica plaće, između ostalog, određen dodatak B63 od 10% kao padobrancu instruktoru, kao i da je tužitelj protiv navedene Odluke uputio prigovor Zapovjedništvu za potporu, Središnjica za upravljanje osobljem tražeći da mu se odobri dodatak za instruktora padobranstva u visini 45 %;
- da je Odlukom o raspredu od 17. prosinca 2014. tužitelj raspoređen na ustrojstveno mjesto viši instruktor te mu je kao sastavnica plaće, između ostalog, određen dodatak
A04 14% i B63 10%,
- da je Odlukom o raspredu, Klasa: 805-03/19-01/4, Urbroj: 3522-0402-19-1983 od 18. srpnja 2019. tužitelj raspoređen na ustrojstveno mjesto viši instruktor te mu je kao sastavnica plaće, između ostalog, određen dodatak A04 14% i B31 45%,
- da u knjigama ustroja, koje su bile na snazi u razdoblju od 27. svibnja 2014. do 15. prosinca 2015. te u razdoblju od 15. prosinca 2015. do 3. lipnja 2019. za ustrojbeno mjesto Višeg instruktora, na koje je bio raspoređen tužitelj, nije bila predviđena niti tražena dodatna osposobljenost kao element ustrojbenog mjesta;
- da je dodatna osposobljenost tužitelja bila nužna za izvršavanja zapovijedi u utuženom razdoblju koje je tužitelj nesporno i izvršavao;
- da je financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. utvrđeno da je za razdoblje od veljače 2015. do srpnja 2019., razlika između bruto dodatka B63 u visini 10% koji je isplaćivan tužitelju i bruto padobranskog dodatka pod pretpostavkom da tužitelju u razdoblju do 13. prosinca 2016. pripada dodatak za padobranaca instruktora u visini 40% te od 14. prosinca 2016. na dalje dodatak za padobranca instruktora I. klase u visini 45%, iznosi bruto 12.137,95 eura.
10. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbe čl. 136. st. 1. i čl. 139. Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/2013, 75/2015, 50/2016, 30/2018, 125/2019, 158/2023, 14/2024), čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/2023, dalje ZR) kao i čl. 7. st. 1. u vezi čl. 10. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19, dalje: Pravilnik), kada je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zahtjev tužitelja ocijenio je osnovanim i prihvatio uz pravno shvaćanje da je tužitelj kao djelatna vojna osoba raspoređen na mjesto viši instruktor padobranstva, pri čemu od 14. prosinca 2016. ima zvanje instruktor I klase te mu je sve do 8. lipnja 2014. bio odobren i isplaćivan dodatak na plaću u iznosu od 45 %, a nakon toga mu je taj dodatak prestao biti isplaćivan u navedenom iznosu te mu je isti bio obračunavan u iznosu od 10 %, i to sve do donošenja nove odluke o rasporedu iz 2019., iako je tužitelj u cijelom navedenom razdoblju imao isto padobransko zvanje i bio raspoređen na isto ustrojbeno mjesto.
12. Pravilan je i izražen stav suda prvog stupnja da je knjiga ustroja interni provedbeni akt tuženika koji nikako ne može derogirati pravo tužitelja na isplatu dodatka za otežane uvjete rada koji propisuje čl. 10. Pravilnika osobito stoga što je tužitelju prije Odluke o rasporedu od 9. lipnja 2014., kao i po Odluci o rasporedu od 18. srpnja 2019. pravilno isplaćivan predmetni dodatak. Pri tom nije ni sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju imao potrebno padobransko zvanje, da je bio raspoređen na ustrojbeno mjesto Viši instruktor te je izvršavao zapovijedi koje su zahtijevale upravo njegovu dodatnu osposobljenost, a tužena nije pružila niti jedan dokaz za postojanje okolnosti koje bi isključivale pravo tužitelja na pripadajući dodatak za otežane uvjete rada i to kao padobrancu instruktoru do 14. prosinca 2016. dodatak B32 40%, odnosno kao padobrancu instruktoru I klase od 14. prosinca 2016. dodatak B31 45%.
13. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je nalazom i mišljenjem vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o. na koji u odnosu na sam matematički izračun tuženik nije imao primjedbi (list 191 spisa), pa je neosnovan žalbeni navod tužene da je u cijelosti osporavala nalaz vještaka.
14. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP).
15. Zbog navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
16. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilno donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 155. ZPP uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje: Tarifa) a koju tužena žalbom posebno niti ne osporava.
17. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.
U Šibeniku 9. rujna 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
