REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž-84/2025-3

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u Osijeku, protiv tužene: MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Sandri Matijević, odvjetnici u Samoboru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu P-493/2023-20 od 01. ožujka 2024.g., u sjednici vijeća održanoj dana 09. rujna 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presude Općinskog suda u Novom Zagrebu P-493/2023-20 od 01. ožujka 2024.g.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 36.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. lipnja 2017.g. do isplate, te iznosa od 60.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. kolovoza 2018.g. (t. I izreke); te je tužitelj obvezan na naknadu parničnih troškova tuženoj u iznosu od 1.736,67 EUR-a.

2. Pravodobnom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1.-3. ZPP-a, predlaže da ovaj sud uvažavanjem njegove žalbe istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te zahtjeva naknadu troška sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, postupak koji joj je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat zajma od tužene.

8. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženoj na traženje njezinog oca DT pozajmio iznos od 36.500,00 kuna bankovnim prijenosom sa svoga na njezin račun dana 23. lipnja 2017.g., te iznos od 60.000,00 kn također prijenosom sa svog računa na račun tužene dana 29. kolovoza 2016.g., a broj računa za uplatu da mu je dala sama tužena. Da se radi o beskamatnim zajmovima sa dogovorenim rokom vraćanja od dvije godine u kojim rokovima da tužena nije ispunila obvezu povrata zajmova.

9. Tužena je u postupku izričito osporila postojanje bio kakvog duga prema tužitelju navodeći da iznosi koje je tužitelj prenio na njezin račun predstavljaju ispunjenje obveze tužitelja iz čl. 3. Sporazuma o partnerstvu za provođenje lovno gospodarske osnove (LGO) u lovištvu XVI/Merolino, sklopljenog 10. svibnja 2015. (dalje: Sporazum) temeljem kojeg da je tužitelj bio u poslovnom odnosu sa njezinim ocem DT, a temeljem kojeg da je tužitelj bio u obvezi isplatiti njezinom ocu 124.000,00 kn.

10. Provedenim dokazima prvostupanjski sud je sud utvrdio:

- da je tužitelj bio u poslovnom odnosu sa ocem tužene, a što proizlazi iz Sporazuma, te iskaza kako stranaka, tako i svjedoka (oca tužene i BT);

- da je tužitelj bio u obvezi temeljem čl. 3. Sporazuma sklopljenog 10. svibnja 2015.g. uplatiti ocu tužene iznos od 124.000,00 kn;

- da su otac tužene i tužitelj potpisali ispravu datiranu sa 21. lipnja 2015.g. naslovljenu kao Uplatnica kojom se tužitelj obvezuje taj iznos iz čl. 3. Sporazuma isplatiti ocu tužene u cijelosti s danom 23. lipnja 2015.g.;

- da je tužitelj upravo dana 23. lipnja 2015.g. na račun tužene prenio iznos od 36.500,00 kn, te dana 29. kolovoza 2016.g. iznos od 60.000,00 kn;

- da je suradnja sa ocem tužene prekinuta zbog financijskih problema;

- da stranke (tužitelj i tužena) se nisu poznavale od ranije već dva ili tri mjeseca prije prve uplate;

- da je suradnja tužitelja sa ocem tužene prekinuta zbog financijskih problema.

11. Utvrđujući da se uplate iznosa koje je tužitelj uplaćivao putem banke na račun tužene odnose na odnose na ispunjenje obveze tužitelja prema ocu tužene iz čl. 3. Sporazuma, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev obrazlažući da tužitelj nije dokazao da je tuženoj pozajmio navedene iznose. Za takvo utvrđenje sud je dao valjane i logične razloge, posebice glede činjenice da je svjedok BT (saslušan na prijedlog tužitelja) iskazao da je već u svibnju ili lipnju 2015.g. tužitelj na ruke predao ocu tužene iznos od 124.000,00 kn čemu da je bio nazočan kada da su tužitelj i otac tužene potpisali nekakvu ispravu, jer kraj činjenice da je Uplatnicom (koju ne spori da je potpisao) tužitelj se obvezao iznos iz čl. 3. Sporazuma platiti ocu tužene 23. lipnja 2015.g., jasno je da u trenutku sklapanja Sporazuma (10. svibnja 2015.g. ) nije ispunio obvezu isplate iznosa od 124.000,00 kn, a jednako tako iz sadržaja Uplatnice jasno proizlazi da ni u tom trenutku (potpisivanja Uplatnice 21. lipnja 2015.) nije ispunio tu obvezu jer prema njezinom sadržaju se obvezao isplatu izvršiti sa danom 23. lipnja 2015.g., a upravo sa tim danom je izvršen i prijenos iznosa od 36.500,00 kn na račun tužene.

12. Prvostupanjski sud je odluku utemeljio na svim provedenim dokazima u postupku, te je suprotno navodima žalbe, pravilno ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica sukladno članku 8. ZPP-a, pa su neosnovani žalbeni navodi o povredi iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

13. Pravilno je prvostupanjski sud donoseći odluku o zahtjevu tužitelja ocjenom svih provedenih dokaza zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženoj pozajmio utužene iznose novca; pri čemu je pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a u svezi s čl. 299. st. 2. ZPP-a iscrpno obrazlažući svoje postupanje); te da se, suprotno navodima žalbe, uplate iznosa novca tužitelja na račun tužene odnose na ispunjenje obveze tužitelja iz čl. 3. Sporazuma.

14. Na tužitelju je teret dokaza da je tužena dužnik određene novčane obveze. Kako provedenim dokazima u postupku nije utvrđena osnovanost navoda tužitelja da je tuženoj pozajmio iznose koje tužbom potražuje, ne postoji ni obveza za vraćanje iznosa u smislu odredbe članka 499. stavak 1. u svezi s čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO).

15. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Žalbu tužitelja na prvostupanjsku odluku o parničnom trošku, ovaj sud nije posebno razmatrao. To iz razloga što istu neodređeno pobija, ne ističe niti obrazlaže razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na taj žalbeni razlog (čl. 365. st. 2. ZPP).

17. Zbog navedenog žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe je odbijen sukladno odredbama članka 166. stavak 1., u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

U Šibeniku, 09. rujna 2025.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić