Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-407/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-76/2023- 11 od 20. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-76/2023-11 od 20. ožujka 2024.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom kojim traži od tuženika isplatu iznosa od 32.398,69 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3.2.2023. do isplate.
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalbe i predlaže je odbiti. Ujedno traži i naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 810,28 eura.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 32.398,69 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, po osnovi invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, a povodom ozljeda koje je njegov osiguranik OO zadobio u prometnoj nezgodi od 24. rujna 1981. i koju je skrivio osiguranik tuženoga, a koje ozljede su prouzrokovale umirovljenje osiguranika tužitelja.
8. U žalbenoj fazi postupka ostala je sporna primjena materijalnog prava.
9. Pravilno je sud prvog stupnja, u konkretnom slučaju, primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu - ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelja, odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovina.
10. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženi društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP. U konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženog kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.
11. Tuženi, kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženoga regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, a na temelju u vrijeme prometne nesreće važećeg Zakona o osiguranju imovine i osoba je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženi može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnih Zakona i njima preuzetih ugovornih obveza, a koje sada propisuje ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene pretpostavke koje propisuje ZOOP) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a ta odredba glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."
12. Dakle, tuženi kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
13. Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari odluku donio primjenom odredaba ZOOP i to čl. 27. ZOOP, koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".
14. Prema čl. 27. ZOOP obveza društva za osiguranje postojala bi samo onda kada bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
15. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.
16. Kako međutim nesporno ne postoji razlika između mirovine koja se osiguranici tužitelja isplaćuje i invalidske mirovine koja bi joj bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP, ne postoji niti razlika mirovine koja bi predstavljala štetu koja je nastala tužitelju.
17. Žalbenim prigovorima, koji se svode na vlastito tumačenje primjene zakonskih propisa u ovom predmetu, te kritiku izvedenih zaključaka prvostupanjskog suda, tužitelj ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost presude suda prvog stupnja.
18. Naposljetku, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovi i po visini, a što se žalbom posebno niti ne osporava (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
19. S obzirom da tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju žalbom upućuje tužitelj, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je, u skladu s odredbom čl. 368. st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.
20. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban (točka II. izreke presude).
U Šibeniku 9. rujna 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
