Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-539/2025-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici OD ANIĆ I PARTNERI j.t.d. Zagreb, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD GRGIĆ I PARTNERI d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama i tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2190/2022-107 od 6. svibnja 2025. godine, u sjednici održanoj 9. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u točkama I., II. III. i VI. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2190/2022-107 od 6. svibnja 2025. godine.

II. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana u i pobijanom odbijajućem dijelu - točka IV. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2190/2022-107 od 6. svibnja 2025. godine.

III. Uvažava se djelomično žalba tužitelja i u odluci o troškovima postupka preinačava točka IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 2190/2022-107 od 6. svibnja 2025. godine na način da se nalaže tuženiku da tužitelju uz dosuđeni trošak u iznosu od 2.007,30 eura naknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 185,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena

IV. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 1.050,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi na taj iznos teku od 4. svibnja 2011. godine do isplate (točka I. izreke), kao i da mu naknadi imovinsku štetu s osnove tuđe njege i pomoći u iznosu od 80,00 eura te s osnova troškova liječenje u iznosu od 34,68 eura sve s kamatama koje teku od 4. svibnja 2011. godine do isplate (točka II. izreke), nadalje naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi imovinsku štetu u iznosu od 210,00 KM (konvertibilne marke) s kamatama koje i na taj iznos po važećoj stopi teku od 4. svibnja 2011. godine do isplate (točka III. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete u iznosu od 277,23 eura s kamatama, imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći u iznosu od 52,73 eura s kamatama, imovinske štete za kupnju novih naočala u iznosu od 489,00 eura kao i zahtjev za isplatom kamata na dosuđeni iznos od 210,00 KM za razdoblje od 19. svibnja 2010. godine do 3. svibnja 2011. godine (točka IV. izreke). Uz to naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.007,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos po važećoj stopi teku od 6. svibnja 2025. godine do isplate, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška (točka V. izreke) te je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška (točka VI izreke).

2. Protiv te presude žalbe su izjavili i tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev (točka IV. izreke) i u odluci o troškovima postupka u odnosu na nedosuđeni trošak, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe u tom dijelu presudu preinači prihvaćanjem u cijelosti postavljenog zahtijeva i dosudom tužitelju ukupno zahtijevanog troška postupka, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.

2.2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđenom dijelu, točke I., II. i III. izreke i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe u tom dijelu presudu preinači odbijanjem kao neosnovanog u cijelosti zahtijeva tužitelja, zahtijevajući i naknadu troška cijelog pa i žalbenog postupka.

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Žalba tuženika nije osnovana dok žalba tužitelja također nije osnovana u pogledu odluke o glavnoj stvari, a djelomično je osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka.

4. Nije u pravu tuženik kada u žalbi ističe da je prvostupanjska presuda u od tuženika pobijanom dosuđenom dijelu donesena uz bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) jer suprotno navodima žalbe u obrazloženju presude su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

4.1. Kako nije počinjena navedena bitne povreda postupka koju u žalbi ističe tuženik, a kako ovaj sud povodom žalbi stranaka postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. ZPP nije našao da je počinjena koja druga bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba i tužitelja i tuženika izjavljene zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuju neosnovanima.

5. Nisu u pravu žalitelji niti kada u žalbi ističu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice bitne za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja, a to su:

- da je dana 20. kolovoza 2009. godine došlo do štetnog događaja, prometne nezgode na način da je prednik tužitelja, njegov sada pokojni otac ŠK, koji je bio prvotno tužitelj, a koji je tijekom postupka umro, te je tužitelj preuzeo postupak, upravljajući osobnim automobilom naletio na traktor na koji je bila priključena poluprikolica bez uključenih rasvjetnih tijela i drugih oznaka reflektirajuće površine;

- da je za štetni događaj odgovoran osiguranik tuženika koji je pravomoćno osuđen u prekršajnom postupku;

- da je pored prednika tužitelja u štetnom događaju bila ozlijeđena i treća osoba kao suvozač u vozilu kojim je upravljao prednik tužitelja i da je u odnosu na nju (treću osobu) u ranijem tijeku postupka pravomoćno dosuđena naknada kako neimovinske tako i imovinske štete;

- da je prednik tužitelja za štetnog događaja pretrpio ozljede u vidu istegnuća mišića vrata i natučenje glave, zbog kojih je trpio bolove i to jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od četiri dana te slabijeg intenziteta u trajanju od dvadeset dana te da je pretrpio primarni strah koji je bio jak i kratak, a sekundarni strah da je trpio dva dana jakog intenziteta, pet dana srednjeg, a zatim četrnaest dana slabijeg intenziteta, bez umanjenja životnih aktivnosti kao posljedice pretrpljenih ozljeda;

- da je liječenje prednika tužitelja završeno 28. listopada 2009. godine do kada je bio radno nesposoban, a da je nakon štetnog događaja u vrijeme liječenja trebao nestručnu pomoć druge osobe u trajanju od deset dana po dva sata dnevno, a zatim deset dana po jedan sat dnevno;

- da su predniku tužitelja opravdano nastali troškovi liječenja u iznosu od 34,68 eura (prema računu Opće bolnice u Gospiću) te u iznosu od 210,00 KM (konvertibilnih maraka - prema računu Privatne ordinacije Dr. ENO iz Velike Kladuše u Bosni i Hercegovini).

6. Kod takvih činjeničnih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je obvezao tuženika da tužitelju naknadi štetu koju je njegov prednik pretrpio u štetnom događaju.

6.1. Žalbenim navodima kojima ističe da u prvostupanjskom postupku nije dokazano da je prednik tužitelja u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji čime da „dijagnoze na strani prednika tužitelja nisu objektivizirane“ tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Specifičnost pretrpljenih ozljeda prednika tužitelja je ta da nisu vidljive, ali prema u postupku izvedenim dokazima sa sigurnošću je utvrđeno da su nastale u štetnom događaju, uslijed okolnosti slučaja prvenstveno činjenice da je zbog dinamike udara tijelo prednika tužitelja naglo poletjelo prema naprijed pa su te ozljede u vezi s uranjanjem lica u zračni jastuk i nalijetanja trupa na zategnuti sigurnosni pojas. Kada se uzmu u obzir iskaz prednika tužitelja, oštećenog ŠK koji je dao na ročištu održanom 7. svibnja 2014. godine (list 119-121 spisa), medicinska dokumentacija koje prileži spisu te nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke nedvojbeno je da su ozljede kod prednika tužitelja nastale za štetnog događaja, a posljedica kojih je da je trpio bol i strah te da je određeno vrijeme trebao pomoć druge osobe. Na pravilan je način prvostupanjski sud izveo zaključak da je prednik tužitelja pretrpio ozljede, koji zaključak se ne temelji samo na nalazu i mišljenju vještaka već i na ostalim u postupku izvedenim dokazima, pa nije od utjecaja na ta utvrđenja prvostupanjskog suda da li je prilikom povjeravanja vještačenja medicinske struke određenim vještacima poštivao odredbe Pravilnika o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika, a na što očito neosnovano u žalbi upire tuženik. Svrha vještačenja je ta da se vještaci očituju o pitanjima i činjenicama za koje sud nema stručno znanje, a vještaci ga imaju, te sud nije imao razloga ne prihvatiti nalaze i mišljenja vještaka kao stručne i nepristrane, a ponajmanje iz razloga koje u žalbi ističe tuženik.

7. Kod takvog stanja stvari pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi članaka 19. stavak 2. i 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) utvrdio da je predniku tužitelja u štetnom događaju nastala šteta (imovinska i neimovinska) te obvezao tuženika na naknadu iste tužitelju.

8. U odnosu na visinu neimovinske štete pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO, cijeneći od prednika tužitelja pretrpljene ozljede te uslijed njih duljinu trajanja bolnina manifestiranih kroz fizičke boli i strah, vodeći se pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj su mijenjani Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete… dosudio tužitelju iznos od 1.050,00 eura.

9. Žalbenim navodima tužitelja kojima općenito i bez valjanog obrazloženja pobija iznos dosuđene neimovinske štete tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, jer kako je ranije navedeno prvostupanjski je sud prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha te cilju kojem ta naknada služi, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO).

10. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju i naknadu imovinske štete za koju je dokazano da je u svezi sa štetnim događajem i koja je opravdano nastala, a to je svakako naknada za tuđu njegu i pomoć kao i naknada troškova koji su nastali uslijed liječenja.

10.1. Tako je pravilno po sudskim vještacima utvrđen obim potrebne tuđe pomoći i njege tužitelju u ukupnom iznosu od trideset dana, te je pravilno prvostupanjski sud vodeći se sudskom praksom te društvenim standardom i mjesnim običajima, a temeljem odredbe članka 223. ZPP tužitelju dosudio naknadu u visini po 3,00 eura po satu za njegu pruženu u Republici Hrvatskoj te po 2,00 eura za njegu pruženu u Bosni i Hercegovini, te tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude u tom dijelu jer ničim tijekom postupka nije dokazano da je ta pomoć i njega tužitelju pružena od stručne osobe te da je tužitelj tu osobu ili bilo koju drugu koja mu je tu njegu pružila platio u iznosu većem od dosuđenog.

10.2. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio dokazanim i opravdanim nastale troškove liječenja prednika tužitelja uslijed štetnog događaja u bolnici u Gospiću i naknadno u Bosni i Hercegovini te obvezao tužitelja da mu naknadi iste (točke II. i III. izreke), a za ne dokazane a zahtijevane troškove odbio tužbeni zahtjev, kao i za nakanu za uništene naočale jer tužitelj nije tijekom postupka dokazao njihovu vrijednost, a činjenica da je tužitelj kupio nove naočale i vrijednost uništenih dokazivao računom za kupljene nove naočale pravilno je prvostupanjski sud ocijenio nedokazanom visinu štete za uništene naočale, te je i u tom dijelu zakonita odluka suda prvog stupnja, dok su neosnovani žalbeni navodi tužitelja, jer činjenica da su naočale uništene u štetnom događaju sama po sebi ne obvezuje tuženika na naknadu štete dok se na dokaže obujam štete, vrijednost tih uništenih naočala, a što tužitelj nije dokazao tijekom postupka.

11. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju na dosuđeni iznos naknade, kako imovinske tako i neimovinske štete dosudio tijek zatonskih zateznih kamata od dana 4. svibnja 2011. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku za isplatom naknade. Naime, obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika kao osiguratelja ocjenjuju prema odredbama posebnog (specijalnog) propisa i to Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP). Odredbom članka 12. stavak 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveza isplate iz stavaka 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, čime su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je kamatu na iznose neimovinske štete valjalo priznati od dana presuđenja.

12. Iz navedenog proizlazi da se nisu ostvarili žalbeni razlozi niti tužitelja niti tuženika kojima pobijaju prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari (dosuđeni dio naknade štete tužitelju kao i odbijeni) čime se u tom dijelu žalbe i tužitelja i tuženika ukazuju neosnovanom.

13. Ali, djelomično je u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da je odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka donesena uz pogrešnu primjenu odredbe članka 155. ZPP iz razloga što trošak vještačenja nije valjalo umanjiti za pravilno utvrđeni uspjeh stranaka u sporu (80:20) čime je taj trošak primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP priznat u visini 60% ukupno nastalog (278,21 eura), a ne u stvarnom iznosu 464,52 eura, a kako je trebalo pravilnom primjenom materijalnog prava, pa se za razliku od 185,81 eura žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o troškovima postupka ukazuje djelomično osnovanom, dok je u pogledu svih drugih troškova prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 154. stavak 2. i 155. ZPP, te žalbenim navodima niti tužitelj niti tuženik nisu doveli u sumnju zakonitost odluke o troškovima postupka, osim ranije navedenog, a sadržane u točkama V. i VI. izreke pobijane presude.

14. Slijedom svega navedenog, a kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi niti tužitelja niti tuženika u pogledu odluke o glavnoj stvari to je njihove žalbe kao neosnovane valjalo odbiti i temeljem odredbe članka 368. stavak 2. ZPP odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove presude, te temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP djelomično uvažiti žalbu tužitelja protiv odluke o troškovima postupka i odlučiti kao u točci III. izreke ove presude.

15. Neosnovano, a s obzirom da nisu uspjeli žalbama protiv odluke suda prvog stupnja o glavnoj stvari, i tužitelj i tuženik zahtijevaju naknadu troškova koji su im nastali u povodu žalbi, slijedom čega je a temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP o tim zahtjevima stranaka valjalo odlučiti kao u točci IV. izreke ove presude.

U Šibeniku, 9. rujna 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić