Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-765/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Knežević i Partneri" iz Rijeke, protiv tuženice: ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Porobija & Porobija" iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-2498/2019 od 8. travnja 2021. godine, u sjednici održanoj 9. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2498/2019 od 8. travnja 2021. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora iz članka 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu br. 3214355548/2008 sklopljenog po strankama dana 11. rujna 2008. godine (točke I. i III. izreke), te je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 14.566,86 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka II. izreke). Ujedno je utvrđena ništetnom odredba sadržana u članku 23. točka C) Ugovora o namjenskom kreditu koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.“ (točka IV. izreke), te je obvezana tuženica tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 8.750,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2021. godine pa do isplate (točka V. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tuženica prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), jer presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Tuženica u žalbi neutemeljeno ističe i bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi članaka 109. i 201. ZPP, s tvrdnjom da tužitelj u tužbi "nije obuhvatio kao stranke založne dužnike", pa da "prvostupanjski sud po takvoj tužbi nije mogao postupiti". Ovo stoga, jer je tužitelj korisnik kredita i ugovorna strana, dok založni dužnici nisu jedinstveni i nužni suparničari u ovom sporu.

5.2. Ne stoji ni žalbeni prigovor da je počinjena daljnja bitna postupovna odredba iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 502.c ZPP, jer da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio "isključivo na temelju utvrđenja iz pravomoćne kolektivne presude za korisnike CHF kredita koja nije primjenjiva na korisnike EUR kredita". Žalbeni navodi tuženice da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine te presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, donesene u sporu po tužbi Udruge „Potrošač“, na koje se prvostupanjski sud pozvao, ne mogu izravno primijeniti u konkretnom slučaju su osnovani, jer se navedene presude odnose na potrošačke ugovore o kreditu sklopljene s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF, dok je sporni Ugovor sklopljen s ugovorenom valutnom klauzulom u eurima. Međutim, valja kazati da iako se tužitelj u tužbi i tijekom postupka pozivao na učinke presuda u tom kolektivnom sporu, prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio na temelju u postupku svih izvedenih dokaza i cjelokupnih rezultata glavne rasprave, pa su stoga takvi žalbeni navodi tuženice u potpunosti neodlučni, a nije ni počinjena navedena bitna postupovna povreda.

5.3. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

6. Nije u pravu žaliteljica ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredaba iz članaka 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu, u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženice - Odlukom o kamatnim stopama kreditora, zatim, za utvrđenje da je ništetna odredba članka 23. točka C) Ugovora o namjenskom kreditu koja se odnosi na obvezu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita prema općim uvjetima poslovanja kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate, kao i zahtjev za isplatu na temelju stjecanja bez osnove iznosa od 14.566,86 kuna sa zateznim kamatama, sve na ime nepripadno plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa.

7.1. Prvostupanjski sud je u postupku na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio:

- da su stranke 11. rujna 2008. godine sklopile Ugovor o namjenskom kreditu (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju odobren stambeni kredit radi izgradnje obiteljske kuće u iznosu od 170.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita;

- da je kredit odobren s rokom otplate od 30 godina,

- da je u članku 2. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom tuženice (putem izmjena Odluke o kamatnim stopama kreditora), a koja stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,40% godišnje;

- da se radi o potrošačkom kreditu,

- da je tuženica nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita,

- da razlika u mjesečnim anuitetima koje je platio tužitelj u odnosu na mjesečne anuitete da kamatna stopa nije bila promjenjiva za utuženo razdoblje iznosi 14.566,86 kuna,

- te, da je u Ugovoru ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema spornom Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnik kreditnih usluga – tužitelj kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženica promjeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača.

8. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora nepoštene i ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u smislu odredbi članaka 96., 98. i 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07 i dr.; dalje: ZZP) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO). Kako su navedene odredbe ništetne, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom početno ugovorene kamatne stope, te kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 14.566,86 kuna, sve sa zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

9. Žalbeni navodi tuženice nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjske presude – da su sporne odredbe Ugovora za prosječnog potrošača bile nerazumljive, jer je način i obračun kamata vezan za više akata tuženice, s tim da se radi o dokumentima koji su stručni i kao takvi razumljivi isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovima, da tuženica u svojim obavijestima o promjeni kamatne stope nije navela objektivne kriterije pomoću kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao provjeriti opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope, da je unošenje u Ugovor potpuno neodređene formulacije u pogledu promjenjivosti kamatne stope bilo postupanje tuženice suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita i potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, da je tuženica tijekom trajanja Ugovora kamatne stope mijenjala bez ugovorenih parametara, svojom jednostranom odlukom, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede prava potrošača - korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno, ništetnost spornih ugovornih odredbi.

10. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i kada je odbio istaknuti prigovor zastare pozivom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. broj 1/20 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena tek pobijanom presudom donesenom u ovom sporu, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare novčane tražbine tužitelja.

11. Nadalje, kada je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) u pobijanoj presudi pravilno utvrdio - da tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor u vrijeme sklapanja Ugovora nisu pojedinačno pregovarali o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, već da je u članku 23. točka C) Ugovora određeno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate, dakle, da se visina te naknade određuje prema jednostranoj odluci banke – prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je sporna ugovorna odredba unaprijed formulirana od strane trgovca – tuženice, zbog čega tužitelj, kao potrošač, nije imao utjecaja na njen sadržaj, a što je dovelo do nastanka značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – budući da tužitelj nije bio informiran, niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogao znati parametre po kojima tuženica jednostrano određuje visinu naknade za slučaj prijevremene otplate kredita. Slijedom navedenog, pravilno je, pozivom na odredbe 96., 98. i 102. ZZP sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredba članka 23. točka C) Ugovora.

12. Neosnovano tuženica navodi u žalbi – da tužitelj za utvrđenje ništetnosti odredbe o tzv. "izlaznoj naknadi" nema pravni interes, kao i da je prvostupanjski sud "utvrdio ništetnom spomenutu odredbu, bez utvrđenja relevantnih činjenica i bez ikakve osnove u primjenjivim propisima".

13. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki V. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita, jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a tuženica u žalbi neutemeljeno ističe da je prvostupanjski sud "presudu donio (neosnovano) isključivo na temelju utvrđenja iz CHF kolektivnog spora pa, zapravo, osim tužbe, ni jedan od naknadnih podneska tužitelja kao ni prisustvovanje ročištima ne predstavljaju relevantne pravne radnje koje bi kao dodana vrijednost utjecale na rezultate raspravljanja i sadržaj presude".

13.1. Ne stoji ni daljnji prigovor tuženice da – "dosuđeni trošak ne pripada tužitelju i zbog toga jer ga u ovom sporu zastupaju odvjetnici odvjetničkog društva u kojem je sam član".

14. Zbog svega navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženice valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

15. Budući da tuženica sa podnesenom žalbom nije uspjela, to je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo odbiti i temeljem članka 166. stavka 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.

U Šibeniku, 9. rujna 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić