REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3222/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Belić, odvjetnik u Puli, protiv prvotuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Heinzelova 4, OIB 29743547503, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pavlak & partneri u Rijeci, drugotuženika Istarski domovi zdravlja, Pula, Flanatička 27, OIB 99092064857, kojeg zastupa punomoćnik Miodrag Klibi, odvjetnik u Puli i trećetuženika Opće bolnice Pula, Pula, Zagrebačka 30, OIB 16089706543, kojeg zastupa punomoćnik Tea Tončić, odvjetnici u Puli, uz sudjelovanje umješača na strani treće tuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Damir Cibralić, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-81/2025-3 od 22. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-127/2020-236 od 30. listopada 2024., na sjednici održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-81/2025-3 od 22. siječnja 2025., i to dijela u kojem je odbijena žalba tužitelja spram drugotuženika Istarski domovi zdravlja i trećetuženika Opća bolnica Pula u odnosu na povredu temeljnih ljudskih pravo na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.
II. U odnosu na prvotuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude citirane u izreci ove odluke tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačujući dva pravna pitanja i ističući povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: Konvencija) i to zbog neobrazloženosti sudske odluke. Ujedno je podnesena i dopuna tom prijedlogu uz naznaku daljnja dva pravna pitanja.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4. U skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP u rješenju kojim se dopušta revizija Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke se dopušta podnošenje revizije.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da je tužitelj učinio vjerojatnim u odnosu na drugo i treće tuženika da mu je u postupku pred nižestupanjskih sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP t. 11. povrijeđeno pravo na pravično suđenje, u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku. U odnosu na prvotuženika to nije učinjeno vjerojatnim.
6. Naime, u ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio tužbu za naknadu štete tvrdeći da je kao putnik doživio nezgodu izlazeći iz vozila, a u odnosu na koju tvrdnju je sud utvrdio da takav štetni događaj nije nastao. Nadalje, tužitelj je podnio tužbu u odnosu na drugo i treće tuženika tvrdeći da mu je došlo do ekstruzije diska u području kralješka L3-L4 koje da drugo i treće tuženici nisu na vrijeme dijagnosticirali zbog čega da nisu primijenili odgovarajući terapijski zahvat te da su nastupile negativne posljedice zbog navedenoga, dakle, da su propustili pravodobnom dijagnozom i terapijama u skladu sa pravilima struke učiniti da šteta ne bude veća nego što je trebala biti.
7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev, kao što je rečeno, utvrdivši da štetni događaj nije nastupio, da tužitelj kod drugo i treće tuženika nije spominjao nikakav pad, a drugostupanjski sud prihvaća takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda. Drugostupanjski sud, u odnosu na žalbene navode nedostatka obrazloženja prvostupanjske presude vezano za odgovornost drugo i treće tuženika, naznačio je da drugotuženik nije imao elemenata zaključiti da je tužitelja bilo potrebno uputiti na hitni bolnički prijem, a u odnosu na odgovornost trećetuženika da je pravilno prvostupanjski sud na temelju vještačenja obavljenog po Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu utvrdio da u situaciji da je tužitelj u roku od 8 sati od ozljeđivanja operiran, odnosno da su dijagnostika i operacija uklanjanja ekstrudiranog diska u tužitelju učinjeni unutar 8 sati nakon ekstruzije da bi se moglo pretpostaviti da bi smanjena životna aktivnost iznosila oko 20%, a utvrđeno je 50% i da bi ostali vidovi štete bili manji i lakši pa kako da je tužitelj kod trećetuženika došao protekom 8 sati i da na pregledu kod drugotuženika nije opisao sporni pad, već da je samo iskazao da se ponovno ukočio da je pravilno sud zaključio da nije moglo niti biti unutar 8 sati operiran kod trećetuženika. Stoga kako da ne postoje pretpostavke za odgovornost za štetu na strani svih tuženika, uzročna veza, štetna radnja štetnika, šteta i protupravnost da ne postoji niti izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu tužitelja od strane svih tuženika.
8. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj ponavlja svoje tvrdnje da je propust (štetna radnja) drugo i treće tuženika u nepravovremenoj reakciji, s obzirom na njegovo objektivno zdravstveno stanje i tada postojeće simptome, da ga se pravovremeno uputi na operativni zahvat, a kada bi posljedice kod njega bile manje.
9. Kako u odnosu na te tvrdnje nižestupanjske presude nemaju dostatne i relevantne razloge, dakle razloge vezane za postojanje liječničke greške (kod koje je odgovornost na temelju presumirane krivnje), to je učinjeno vjerojatnim postojanje povrede koju ističe tužitelj u prijedlogu.
10. U odnosu na prvotuženika tužitelj u prijedlogu nije dao bilo kakve, pa tako ni adekvatne razloge, naznačena pitanja se ne odnose na njegovu odgovornost kao ni povrede na koje se poziva. Sam prijedlog za dopuštenje revizije i dopuna prijedlogu izjavljeni su u cijelosti protiv presude drugostupanjskog suda, pa je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije spram prvotuženika odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a ZPP st. 3. (u odnosu na naznačena pitanja) i st. 4. (u odnosu na naznačenu povredu ljudskog prava).
11. U odnosu na drugo i treće tuženika, na temelju odredbe čl. 389.b ZPP st. 3. prijedlog je osnovan te je revizija dopuštena, pri čemu se za pravna pitanja koja su naznačena prijedlog uzima kao povučen.
12. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
