Ovr-2146/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Jermini Dujmović-Živković, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Ivanu Rađi, odvjetniku u Splitu, protiv ovršenika ŠPORTSKI OBJEKTI-SPLIT, OIB: 12492147815, Split, Osječka ulica 11, zast. po pun. Ružici Petrović, odvjetnici u Splitu, radi pravnih sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, postupajući po Rješenju Županijskog suda u Šibeniku, pod posl.br. Gž-Ovr-141/2025-2 od 15. srpnja 2025., dana 9. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, te se ovrha koja se vodi kod Financijske agencije po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 21. ožujka 2025. godine, temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-554/2018 od 24. svibnja 2019., odgađa do pravomoćnog okončanja revizijskog postupka odnosno do donošenja odluke o reviziji u postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom RH pod. posl. br. Rev-178/2020.

II. O naknadi troškova će se odlučiti u daljnjem tijeku postupka.

O b r a z l o ž e nj e

1. Kod ovog suda 28. ožujka 2025. zaprimljen je prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine.

2. U svom prijedlogu ovršenik navodi da je ovrhovoditelj postupajući prijevarno, podnio zahtjev za izravnu naplatu koristeći ovršnu ispravu – presudu temeljem koje nema pravo potraživati zaplijenjeni iznos novčanih sredstava, da je istina da je ovrhovoditelj u posjedu ovršne isprave, ali i da je ta isprava izgubila pravnu osnovu što je ovrhovoditelju poznato stoga je njegovo korištenje ovršne isprave neosnovano, zlonamjerno i prijevarno budući je ovrhovoditelj vodio sudski postupak protiv ovršenika pred Općinskim sudom u Splitu radi utvrđenja kako je Otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme, zaključen između ovrhovoditelja i ovršenika 25. travnja 2013.g. za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelja tehničkih poslova i športskih objekata, što ga je ovršenik dao ovrhovoditelju svojom odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) dana 04. kolovoza 2015.g. nedopušten, te kako radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, a koji se predmet vodio pod poslovnim brojem Pr-1080/15. Dalje ovršenik navodi da je Općinski sud u Splitu donio je presudu posl. br. Pr- 1080/15 24. svibnja 2017. kojom je utvrdio kako otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 25. travnja 2013. između ovrhovoditelja kao zaposlenika i ovršenika kao poslodavca za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelja sektora tehničkih poslova i športskih objekata, što ga je tuženik dao tužitelju Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 04. kolovoza 2015. god. (broj protokola 224/15 od 07. kolovoza 2015.god) nije dopušten te da radni odnos ovrhovoditelja kod ovršenika nije prestao. Nadalje je po podnesenoj žalbi tuženika ovdje ovršenika protiv gore citirane presude Općinskog suda u Splitu Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud je 19. listopada 2017.g. donio presudu poslovni broj Gž R-272/2017-2 kojom je odbio podnesenu žalbu tuženika ovdje ovršenika protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Splitu posl.br. Pr-1080/15. Temeljem prvostupanjske (Pr-1080/15) i drugostupanjske presude (Gž R-272/2017-2) tužitelj ovdje ovrhovoditelj je stekao pravni osnov za podnošenje tužbe radi isplate naknade plaće i prigodne naknade protiv tuženika ovdje ovršenika te je podnio Općinskom sudu u Splitu tužbu radi isplate naknade plaće i prigodne nagrade pod poslovnim brojem Pr-554/2018, a koja je presuda usvojena od strane Općinskog suda u Splitu i Županijskog suda u Rijeci, ali isključivo, kako navodi ovršenik, temeljem pravnog osnova stečenog presudama Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-1080/15 od 24. svibnja 2017.g. te Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž R-272/2017-2 od 19. listopada 2017.g. Navodi da se u obrazloženju presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-554/18 navodi sljedeće: „Među strankama nije sporno, da je tužitelju odlukom poslodavca od 4.8.2015. otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25.4.2013., da je tužitelju radni odnos prestao istekom otkaznog roka dana 17.9.2015., da je odlukom ovog suda br. Pr-1080/15 utvrđeno da odluka o otkazu nije dopuštena i naloženo tuženiku da vrati tužitelja na rad, a koja odluka je postala pravomoćna 19.10.2017. i da je tuženik vratio tužitelja na rad 1.2.2019. Pravomoćnošću presude kojom je utvrđena nedopuštenost otkaza ugovora o radu tužitelju se uspostavlja njegov ravnopravni status kakav je imao da otkaza nije bilo, pa mu za razdoblje od prestanka radnog odnosa (17. rujna 2015.) do uspostavljanja tog statusa (1.2.2019.) pripada pravo na naknadu plaće koju bi ostvario kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25.4.2013., ….“.

Nadalje ovršenik ističe da je presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-321/2019 od 24. srpnja 2019.g. koji je sud odlučivao o žalbi tuženika, odbijena žalba tuženika navodeći sljedeće:

„ Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

- Da je tužitelju odlukom tuženika od 4. kolovoza 2015. otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25. travnja 2013. te zahtjev za isplatu prigodnih naknada, božićnice i uskrsnice za razdoblje od 17. rujna 2015. do 31. srpnja 2018.

- Da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1080/15 od 24. svibnja 2017. utvrđeno da je odluka o otkazu tuženika nedopuštena i naloženo tuženiku da vrati tužitelja na rad te da je tužitelj vraćen na rad 1. veljače 2019.“ Kako je razvidno iz citiranih presuda, obje presude se temelje na pravnom osnovu utvrđenom odlukom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1080/15 od 24. svibnja 2017.g. Tuženik ovdje ovršenik je nakon primitka drugostupanjske presude u radnom sporu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-1080/15 radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Vrhovni sud Republike Hrvatske je prihvatio reviziju tuženika ovdje ovršenika te je svojom odlukom posl. br. Rev-63/2018-2 od 07. svibnja 2019.g. i preinačio presudu Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž R-272/2017-2 od 19. listopada 2017.g. i presudu Općinskog suda u Splitu posl.br. Pr-1080/15 od dana 24. svibnja 2017.g. te u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja JF ovdje ovrhovoditelja i obvezao tužitelja ovdje ovrhovoditelja na naknadu troškova parničnog postupka.

Ovršenik naglašava da, obzirom su se i presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-554/2018 od 24. svibnja 2019.g. i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 19. listopada 2017.g. posl. br. Gž R-272/2017-2, radi isplate, u cijelosti temeljile na presudi Općinskog suda u Splitu posl.br. Pr-1080/15 i presudi Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž R-272/17, a koje presude su preinačene odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-63/18 na način da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen te je ovrhovoditelj osuđen na plaćanje parničnog troška te smatra da je prestao postojati pravni osnov za podnošenje tužbe tužitelja ovdje ovrhovoditelja radi isplate naknade plaće i prigodne nagrade jer se njegov tužbeni zahtjev, a i kasnije presude u tom sudskom postupku u cijelosti temeljile na preinačenim i ukinutim presudama Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-1080/15 od dana 24. svibnja 2017.g. i presudi Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž R-272/2017-2 od 19. listopada 2017.g. pa slijedom navedenog ovršenik navodi da je ovršna isprava - presuda Općinskog suda u Splitu Pr-554/18 od 24. svibnja 2019.g. donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-63/18 izgubila svojstvo ovršnosti i ovršne isprave te da ona kao takva više ne postoji, već da postoji samo presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-63/18. Dalje ovršenik ističe da je, unatoč činjenici što je ovršenik izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-554/2018 te unatoč tome što je postupak po reviziji još uvijek u tijeku pod poslovnim brojem Rev- 178/2020, ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu znajući za to i vrlo visoki stupanj vjerojatnosti da će Vrhovni sud ukinuti ovršnu ispravu. Ovršenik smatra da je neophodno spriječiti prijenos novčanih sredstava ovrhovoditelju zbog nastanka teško nadoknadive ili nenadoknadive štete koja se prvenstveno ogleda u činjenici da ovrhovoditelj nema novčanih sredstava po računima za povrat protuzakonito zaplijenjenih novaca i što je netom prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu jedinu nekretninu u svom vlasništvu darovao trećoj osobi uslijed čega je izgledno kako ovršenik neće moći novčana sredstva naplatiti od ovrhovoditelja. Ujedno navodi da mu prijeti teško nadoknadiva ili nenadoknadiva šteta u vidu da će on, unatoč velikoj vjerojatnosti uspjeha u revizijskom postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske izgubiti veliku količinu novca koju više neće moći vratiti. Također navodi da će nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta zasigurno nastati kad dokaže u nekom od postupka koje je pokrenuo da ovrhovoditelj nema pravo na namirenje tražbine koja je predmet postupka izravne naplate te ako imovinske prilike ovrhovoditelja nisu dostatne da tužitelj u tom slučaju vrati ovršeniku novčana sredstva koja su mu isplaćena. Navodi da se uspjeh ovršenika u tom postupku utvrđuje se na razini vjerojatnosti, a vjerojatnost znači da je mogućnost uspjeha realna, objektivno moguća i očekivana odnosno da postoji veća mogućnosti da će ovršenik uspjeti u postupku pred Vrhovnim sudom nego da neće. Iako se postupak prisilne naplate vodi radi prisilnog namirenja tražbine ovrhovoditelja utvrđene ovršnom ispravom, u određenim procesnim situacijama se može ispitivati pravo vjerovnika na namirenje te tražbine iako je ona utvrđena pravomoćnom i ovršnom ispravom kao što je npr. velika vjerojatnost uspjeha u postupku pred Vrhovnim sudom koji bi trebao preinačiti donesene odluke te iste u cijelosti ukinuti jer je prestala postojati pravna osnova na temelju koje su iste donesene i to upravo odlukom VSRH Revr-63/18. Jednako tako, ovršenik je pokrenuo pred Općinskim sudom u Splitu i postupak radi ukidanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave – presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-554/2018 od 24. svibnja 2019.g.

Ovršenik smatra da ako je pokrenuo postupke u svrhu utvrđenja da ovrhovoditeljeva tražbina ne postoji kao što je npr. revizija odnosno revizijski postupak, postupak radi ukidanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave odnosno parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, i ako sud iz navoda ovršenika i isprava koje ovršenik dostavlja kao dokaz njegovih navoda može utvrditi da postoji vjerojatnost da će ovršenik uspjeti dokazati svoju tvrdnju, ostvaren je smisao primjene instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava. Sukladno navedenom, a obzirom na činjenicu da ovršenik svoje tvrdnje dokazuje presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-63/18 kojom je ukinuta pravna osnova ovršne isprave – presude Općinskog suda u Splitu posl.br. Pr-554/18 te sukladno tome ista izgubila svojstvo ovršnosti, ovršenik predlaže da naslovni sud postupi sukladno članku 52. stavku 4. Ovršnog zakona te bez upućivanja ovršenika u parnicu donese rješenje kojim će prihvatiti prijedlog ovršenika te ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu. Dalje navodi da je Vrhovni sud RH donio je presudu posl.br. Revr-63/2018-2 dana 7. svibnja 2019.g. a kojom je presudom ukinuta pravna osnova na temelju koje je donesena ovršna isprava Pr-554/18. te je istu dostavio tek Općinskom sudu u Splitu dana 03. lipnja 2019.g. Ovršna isprava temeljem koje je ovrhovoditelj zatražio ovrhu donesena je dana 24. svibnja 2019.g. te je svojstvo ovršnosti stekla 24. srpnja 2019.g. Ovršenik je presudu VSRH posl.br. Revr-63/2018- 2 dana 7. svibnja 2019.g. zaprimio nakon donošenja ovršne isprave te nije imao mogućnost tu okolnost istaknuti u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu. Ovršenik navodi da je podnio i reviziju VSRH radi ukidanja ovršne isprave koji je još uvijek u tijeku pod poslovnim brojem Rev-178/2020. Također ovršenik napominje da je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelj počinio kvalificirani oblik kaznenog djela prijevare te smatra da je ovrhovoditelj lažnim prikazivanjem činjeničnog stanja o postojanju ovršne isprave za koju zna da joj je ukinuta pravna osnova odlukom VSRH i obzirom da postoji velika vjerojatnost da će VSRH ukinuti i ovršnu ispravu Pr-554/18, jer više nema pravne osnove temeljem koje je donesena, ujedno doveo u zabludu Financijsku agenciju i održava je u zabludi da na štetu ovršenika zaplijeni novčana sredstva ovršenika.

Radi navedenog, ovršenik predlaže sudu da donese odluke o nedopuštenosti ovrhe i odgodi prijenosa sredstava kako bi se ovrhovoditelja spriječilo da na svoj račun naplati zaplijenjena sredstva koja predstavljaju predmet kaznenog djela jer bi u slučaju naplate, ovršeniku bi nastala nenadoknadiva šteta, dok s druge strane ovrhovoditelju ne nastaje nikakva šteta odgodom odnosno privremenim nepoduzimanjem ovršnih radnji jer mu taj novac zapravo niti ne pripada. Zaključno, napominje da su novci koje je ovrhovoditelj prijevarno zaplijenio javni novci koji se troše na potrebe svih građana Grada Splita i sportaša prvenstveno u javnom interesu svih građana Grada Splita.

3. Sud je zaključkom pozvao ovrhovoditelja da se očituje na prijedlog ovršenika. U svom očitovanju ovrhovoditelj se usprotivio prijedlogu ovršenika jer ovršenik temelji svoje prijedloge na činjenici da je usporedno uz ovaj prijedlog pokrenuo i prijedlog u parničnom postupku za ukidanje klauzula, te na činjenici da je u trećem predmetu, parnici radi nedopuštenosti otkaza revizijski sud preinačio odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i proglasio otkaz zakonitim i smatra da je takav stav ovršenika pogrešan i neosnovan jer je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda, i to u predmetu Pr-554/2019 i ta je presuda potvrđena od drugostupanjskog suda te je ovršenik izjavio i reviziju i prijedlog za ponavljanje postupka protiv te drugostupanjske potvrđujuće odluke. Navodi da se obje pravne radnje ovršenika temelje na odluci VSRH u trećem predmetu kojom je preinačena odluka o nezakonitosti dokaza, ali ističe da je unatoč tome činjenica da je ovršeniku odbačen prijedlog za ponavljanje postupka te je ta odluka o odbačaju pravomoćna, jer je drugostupanjski sud odbio žalbu tuženika, ovdje ovršenika i da protiv te odluke tuženik, ovdje ovršenik nije podnio reviziju. Ističe da se ovšenik poziva na prethodno izjavljenu reviziju, ali zanemaruje da podnošenje revizije ne odgađa pravomoćnost ili ovršnost prvostupanjske odluke. Dalje navodi da je sama revizija neosnovana jer se temelji na „novim“ činjenicama koje revizijski sud ne može i ne smije uzeti u obzir i da osim toga nove činjenice odnosno presude su razlog za ponavljanje postupka, a taj prijedlog je pravomoćno odbijen ovršeniku. Također napominje da je ovršenik usmjeren samo na odugovlačenje jer revizija na koju se poziva ovršenik ne može i ne smije biti prihvaćena i da je pravni put ovršenika bio prijedlog za ponavljanje postupka, a taj prijedlog je pravomoćno odbijen, pa je predmetna presuda, koja je pravna osnova ove ovrhe, pravno valjana i je ovršna isprava na temelju koje se može podnijeti i provesti ovrha. Zaključno, predlaže odbiti sve prijedloge ovršenika jer se predmetna ovršna isprava ne može i neće ukinuti ili preinačiti i samim time se ova ovrha ne može proglasiti nedopuštenom i ujedno potražuje naknadu troškova ovog postupka.

U drugom podnesku sam ovrhovoditelj navodi kako je neopravdano i nezakonito dobio izvanredni otkaz ugovora o radu od strane tadašnjeg ravnatelja ovršenika. Navodi da mu je ravnatelj prvi radni dan rekao kako je dobio zadatak da na njegovo radno mjesto zaposli drugu osobu, a da će ovrhovoditelja rasporediti na drugo radno mjesto, doduše manje plaćeno. Dalje ovrhovoditelj ističe da je bio običan zaposlenik, zaposlen na neodređeno vrijeme na upražnjeno radno mjesto te kazuje kako je tadašnji ravnatelj izmijenio sve akte poduzeća, ustroj pa onda i sistematizaciju radnih mjesta kako bi uspio u svom naumu, a jedino njega, ovrhovoditelja, kao osobu koja je VSS dipl. inž. građ. predvidio kao referenta u službi nabave i da je zbog svojih stavova i postupaka koji su se protivili takvom ponašanju ravnatelja, dobio izvanredni otkaz ugovora o radu. Ovrhovoditelj nadalje ističe da kako je dobivši dvije presude u njegovu korist, i to Općinskog suda u Splitu i Županijskog suda u Rijeci, čak vraćen na posao, ali je VSRH u postupku revizije donio odluku da je otkaz zakonito dobio te navodi da je ovrhovoditelj prekoračio rok u kojem je morao podnijeti zahtjev za ponavljanjem postupka pa je presuda o financijskom obeštećenju postala pravomoćna. Dana 18. travnja 2025. ovrhovoditelj dopunjava svoje očitovanje na način da u bitnom navodi da je u Odluci VSRH posl. br. Rev-178/2020 od 4. rujna 2023. jasno da je potrebno odlučiti o prijedlogu za ponavljanje postupka i da ovršenik netočno navodi da očekuje Reviziju VSRH kojom će se ukinuti pravomoćna presuda o financijskom obeštećenju što nije točno, a što je VSRH i napisao u svom dopisu/rješenju od 4. rujna 2023. jer je zaključak VSRH da ne može donijeti reviziju i upućuje ovršenika na ponavljanje postupka. Dalje ističe da ovršenik kasni sa zahtjevom za ponavljanjem postupka, što potvrđuju Općinski sud u Splitu i Županijski sud u Zagrebu te da odluka suda o zastari postaje pravomoćna. Zaključno, ovrhovoditelj traži da sud odbije zahtjev poslodavca/ovršenika i da dozvoli predmetnu ovrhu.

4. Postupajući u ovom predmetu ovaj sud je 8. svibnja 2025. donio rješenje kojim je prihvatio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja revizijskog postupka koji se vodi pred Vrhovnim sudom RH pod posl. br. Rev- 178/2020 i naložio ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak ovog postupka te je ujedno i donio zaključak kojim je ovršenik u roku od 15 dana, računajući od primitka rješenja, upućen pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

5. Na tako doneseno rješenje ovrhovoditelj je podnio žalbu te je postupajući po toj žalbi, Županijski sud u Šibeniku, u predmetu pod posl.br. Gž Ovr- 141/2025 od 15. srpnja 2025. donio rješenje kojim je prihvatio žalbu i ukinuo rješenje ovog suda pod posl. br. Ovr-830/2025 od 8. svibnja 2025. i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

6. Postupajući po rješenju višeg suda, a uvažavajući razloge koji su navedeni u uputi, ovaj sud je utvrdio kako slijedi.

7. Odredbom čl. 210. st. 1 Ovršnog zakona („Narodne Novine" 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24., dalje: OZ), propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbina na temelju isprave iz čl. 209. st. 1 ovog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agencija da odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u st 2. istog Zakona propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).

8. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, čl. 65. st. 1. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Uvidom u priložene isprave, utvrđeno je da je ovršenik podnio reviziju te je time ispunjen zakonski uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a.

8.1. U odnosu na postojanje subjektivne pretpostavke, preostalo je utvrditi je li ovršenik ispunio i drugu nužnu pretpostavku za odgodom, odnosno je li učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti i da bi ovršenik uspio s prijedlogom za odgodu, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije nadoknaditi protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove odnosno u slučaju uspjeha u postupku do čijeg okončanja je prijenos sredstava odgođen ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće. Naime, ovršni postupak je uvijek otegotan za ovršenika i u ovršnom postupku, po redovnom tijeku stvari, ovršeniku nastaje određena "šteta". Kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Kako je opasnost nastupanja nastanka nenadoknadive štete u ovršnom postupku potrebno utvrditi samo na razini vjerojatnosti, a ne dokazanosti, te kako je ovršivi novčani iznos ovrhovoditelja osiguran provedenom zapljenom na računu ovršenika, tako je ocjena suda da je subjektivna pretpostavka učinjena vjerojatnom budući je sve do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske po podnesenoj reviziji, potraživanje ovrhovoditelja osigurano. Ovakav stav je ovaj sud zauzeo uvažavajući navode ovršenika koji se odnose na činjenicu da ovrhovoditelj nema novčanih sredstava po računima za povrat ovršeniku i da je netom prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu jedinu nekretninu u svom vlasništvu darovao trećoj osobi, za što u spisu prileži dokaz, iz čega proizlazi da je ovršenik učinio vjerojatnim postojanje uzročne veze između nastanka nenadoknadive štete i postupanja ovrhovoditelja. Upitno je hoće li ovrhovoditelj u toj situaciji imati na raspolaganju predmetni novčani iznos (kako stoji u prijedlogu, riječ je o 94.778,58 eura) da bi ga mogao vratiti ovršeniku. Uz to, sredstva ovršenika su zaplijenjena od strane Financijske agencije te ukoliko ovršenik s pokrenutim postupkom ne uspije, zaplijenjena sredstva će biti prenesena na račun ovrhovoditelja, pa je već u ovom trenutku potpuno sigurno da je tražbina ovrhovoditelja osigurana u cijelosti. Dakle, čim je ovršenik valjanim argumentima učinio vjerojatnim da će zaplijenjena sredstva, ako se sada prenesu, biti teško ili nemoguće vratiti nazad od ovrhovoditelja, time je učinio vjerojatnim da se radi o mogućoj šteti koju kasnije ne bi mogao reparirati ili bi je znatno teže mogao reparirati.

9. Nakon vrednovanja interesa svih subjekata ovog ovršnog postupka, sud je mišljenja da je u konkretnom slučaju pravno zaštitni interes za odgodom ovrhe veći od onog za nastavljanjem postupka te je stoga usvojio prijedlog ovršenika da odgodi ovrhu, stoga je sud držeći da su kumulativno ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu ovrhe odlučio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

U Splitu, 9. rujna 2025.

S U D A C

Jermina Dujmović-Živković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a za Županijski sud.

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

- FINA-i Split

- u spis