Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4323/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Vlaste Mrzljak predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Marko Krpan iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz [adresa], OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici u OD Leko & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-296/2019-28 od 1. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 9.rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-296/2019-28 od 1. lipnja 2023. pod toč. I. i II. izreke i sudi:
1. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, da tužitelju ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.825,72 eura / 74.031,86 kuna1, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
0,14 eura / 1,08 kn1 od dana 26.05.2006. do isplate,
0,22 eura / 1,69 kn1 od dana 26.09.2006. do isplate,
36,50 eura / 274,98 kn1 od dana 26.08.2007. do isplate,
35,97 eura / 271,03 kn1 od dana 26.09.2007. do isplate,
35,75 eura / 269,34 kn1 od dana 26.10.2007. do isplate,
36,53 eura / 275,26 kn1 od dana 26.11.2007. do isplate,
35,73 eura / 269,24 kn1 od dana 26.12.2007. do isplate,
41,24 eura / 310,73 kn1 od dana 26.01.2008. do isplate,
69,42 eura / 523,04 kn1 od dana 26.02.2008. do isplate,
71,55 eura / 539,10 kn1 od dana 26.03.2008. do isplate,
69,16 eura / 521,06 kn1 od dana 26.04.2008. do isplate,
68,84 eura / 518,65 kn1 od dana 26.05.2008. do isplate,
68,76 eura / 518,08 kn1 od dana 26.06.2008. do isplate,
64,36 eura / 484,90 kn1 od dana 26.07.2008. do isplate,
64,16 eura / 483,39 kn1 od dana 26.08.2008. do isplate,
64,78 eura / 488,11 kn1 od dana 26.09.2008. do isplate,
72,36 eura / 545,16 kn1 od dana 26.10.2008. do isplate,
67,07 eura / 505,37 kn1 od dana 26.11.2008. do isplate,
69,60 eura / 524,37 kn1 od dana 26.12.2008. do isplate,
74,29 eura / 559,75 kn1 od dana 26.01.2009. do isplate,
75,07 eura / 565,59 kn1 od dana 26.02.2009. do isplate,
72,98 eura / 549,86 kn1 od dana 26.03.2009. do isplate,
73,23 eura / 551,72 kn1 od dana 26.04.2009. do isplate,
71,91 eura / 541,82 kn1 od dana 26.05.2009. do isplate,
72,12 eura / 543,39 kn1 od dana 26.06.2009. do isplate,
71,51 eura / 538,80 kn1 od dana 26.07.2009. do isplate,
71,78 eura / 540,80 kn1 od dana 26.08.2009. do isplate,
71,39 eura / 537,87 kn1 od dana 26.09.2009. do isplate,
71,09 eura / 535,64 kn1 od dana 26.10.2009. do isplate,
71,97 eura / 542,27 kn1 od dana 26.11.2009. do isplate,
72,69 eura / 547,66 kn1 od dana 26.12.2009. do isplate,
73,69 eura / 555,18 kn1 od dana 26.01.2010. do isplate,
75,95 eura / 572,23 kn1 od dana 26.02.2010. do isplate,
77,76 eura / 585,85 kn1 od dana 26.03.2010. do isplate,
77,18 eura / 581,54 kn1 od dana 26.04.2010. do isplate,
77,02 eura / 580,30 kn1 od dana 26.05.2010. do isplate,
91,42 eura / 688,84 kn1 od dana 26.06.2010. do isplate,
95,58 eura / 720,16 kn1 od dana 26.07.2010. do isplate,
105,41 eura / 794,22 kn1 od dana 26.08.2010. do isplate,
106,08 eura / 799,24 kn1 od dana 26.09.2010. do isplate,
98,97 eura / 745,69 kn1 od dana 26.10.2010. do isplate,
108,95 eura / 820,92 kn1 od dana 26.11.2010. do isplate,
114,19 eura / 860,40 kn1 od dana 26.12.2010. do isplate,
104,22 eura / 785,26 kn1 od dana 26.01.2011. do isplate,
111,13 eura / 837,28 kn1 od dana 26.02.2011. do isplate,
107,25 eura / 808,05 kn1 od dana 26.03.2011. do isplate,
105,21 eura / 792,71 kn1 od dana 26.04.2011. do isplate,
121,04 eura / 911,97 kn1 od dana 26.05.2011. do isplate,
125,49 eura / 945,49 kn1 od dana 26.06.2011. do isplate,
132,60 eura / 999,09 kn1 od dana 26.07.2011. do isplate,
145,87 eura / 1.099,04 kn1 od dana 26.08.2011. do isplate,
111,62 eura / 840,97 kn1 od dana 26.09.2011. do isplate,
109,24 eura / 823,08 kn1 od dana 26.10.2011. do isplate,
109,51 eura / 825,08 kn1 od dana 26.11.2011. do isplate,
112,49 eura / 847,53 kn1 od dana 26.12.2011. do isplate,
120,04 eura / 904,47 kn1 od dana 26.01.2012. do isplate,
121,20 eura / 913,17 kn1 od dana 26.02.2012. do isplate,
118,40 eura / 892,12 kn1 od dana 26.03.2012. do isplate,
119,10 eura / 897,33 kn1 od dana 26.04.2012. do isplate,
121,52 eura / 915,56 kn1 od dana 26.05.2012. do isplate,
120,30 eura / 906,40 kn1 od dana 26.06.2012. do isplate,
118,03 eura / 889,29 kn1 od dana 26.07.2012. do isplate,
117,94 eura / 888,60 kn1 od dana 26.08.2012. do isplate,
110,67 eura / 833,84 kn1 od dana 26.09.2012. do isplate,
118,70 eura / 894,36 kn1 od dana 26.10.2012. do isplate,
119,95 eura / 903,75 kn1 od dana 26.11.2012. do isplate,
118,00 eura / 889,07 kn1od dana 26.12.2012. do isplate,
110,73 eura / 834,26 kn1 od dana 26.01.2013. do isplate,
115,37 eura / 869,29 kn1od dana 26.02.2013. do isplate,
118,06 eura / 889,49 kn1 od dana 26.03.2013. do isplate,
115,70 eura / 871,73 kn1 od dana 26.04.2013. do isplate,
109,25 eura / 823,17 kn1 od dana 26.05.2013. do isplate,
112,22 eura / 845,51 kn1 od dana 26.06.2013. do isplate,
109,10 eura / 822,05 kn1 od dana 26.07.2013. do isplate,
110,00 eura / 828,76 kn1 od dana 26.08.2013. do isplate,
115,20 eura / 867,95 kn1 od dana 26.09.2013. do isplate,
115,15 eura / 867,62 kn1 od dana 26.10.2013. do isplate,
116,74 eura / 879,56 kn1 od dana 26.11.2013. do isplate,
118,04 eura / 889,41 kn1 od dana 26.12.2013. do isplate,
117,63 eura / 886,29 kn1 od dana 26.01.2014. do isplate,
104,98 eura / 790,98 kn1 od dana 26.02.2014. do isplate,
104,64 eura / 788,41 kn1 od dana 26.03.2014. do isplate,
102,68 eura / 773,68 kn1 od dana 26.04.2014. do isplate,
101,97 eura / 768,29 kn1 od dana 26.05.2014. do isplate,
101,52 eura / 764,91 kn1 od dana 26.06.2014. do isplate,
103,75 eura / 781,70 kn1 od dana 26.07.2014. do isplate,
105,60 eura / 795,63 kn1 od dana 26.08.2014. do isplate,
106,31 eura / 801,00 kn1 od dana 26.09.2014. do isplate,
108,77 eura / 819,55 kn1 od dana 26.10.2014. do isplate,
109,68 eura / 826,42 kn1 od dana 26.11.2014. do isplate,
109,42 eura / 824,43 kn1 od dana 26.12.2014. do isplate,
191,66 eura / 1.444,08 kn1 od dana 26.01.2015. do isplate,
153,89 eura / 1.159,51 kn1 od dana 26.02.2015. do isplate,
158,32 eura / 1.192,83 kn1 od dana 26.03.2015. do isplate,
162,15 eura / 1.221,70 kn1 od dana 26.04.2015. do isplate,
156,95 eura / 1.182,57 kn1 od dana 26.05.2015. do isplate,
157,42 eura / 1.186,09 kn1 od dana 26.06.2015. do isplate,
155,06 eura / 1.168,29 kn1 od dana 26.07.2015. do isplate,
142,93 eura / 1.076,90 kn1 od dana 26.08.2015. do isplate,
140,95 eura / 1.061,98 kn1 od dana 26.09.2015. do isplate,
sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana."
2. Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.825,72 eura / 74.031,86 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedino navedeni iznos teku od dospijeća pa do isplate, po navedenim stopama, sve kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.241,08 eura /16885,42 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. II. izreke). Konačno, odbijen je tuženik sa zahtjevom za plaćanje troškova postupka u iznosu od 1.858,79 eura / 14.005,00 kuna (toč. III. izreke).
2. Protiv navedene presude pod toč. I. i II. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 21/24-dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu u tim dijelovima preinačiti u skladu sa žalbenim navodima i zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu tuženika odbiti, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrže jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.
6. Također nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Sud prvog stupnja, pozivajući se na iskaz tužitelja, što potvrđuje i sadržaj Ugovora o kreditu iz kojeg proizlazi da je namjena kredita bila izgradnja stambenog objekta (kuće) utvrđuje da tužitelji ima status potrošača (čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 93/03-dalje. ZZP/03).
8. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev upućujući na presude donijete u kolektivnom sporu pokrenutom od Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka između kojih je i tuženik, ocjenjujući kao prethodno pitanje ništetnim ugovornu odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli u CHF te potom, na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja na ime pretplate sudi tužitelju iznos od 9.825,72 eura / 74.031,86 kuna sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
9. U odnosu na nesporno sklopljeni Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011156222 od 21. prosinca 2015. (dalje: Dodatak Ugovoru o kreditu) sud prvog stupnja zaključuje kako time tužitelj nije izgubio pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koje smatra da mu pripadaju
10. Stoga, prihvaćanjem utvrđenja iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, te nalazeći prigovor zastare neosnovanim, primjenom odredbe čl. 502. c. ZPP, te čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO/05) i Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 93/03-dalje. ZZP/03), odlučuje kao u izreci presude.
11. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u svezi čl. 81. st. 2. ZZP/03 u vezi čl. 11., čl. 12. i čl. 21. te čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO/05) kada je, kao prethodno pitanje, utvrdio da je ništetna i bez pravnog učinka odredba o promjenjivosti redovne kamatne stope predmetnog Ugovora o kreditu.
12. Međutim, iz činjenica što ih je utvrdio sud prvog stupnja je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio svoju odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19. a-19. e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" ; broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. ZOO/05 na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u toč. I. izreke presude.
13. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor dana 18. travnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 79.172,86 CHF s rokom otplate od 360 mjeseci i uz ugovorenu kamatu od 4,30% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom kreditora.
14. Nadalje je utvrđeno da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.
15. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa ocijenio ništetnost odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci, sud prvog stupnja je sud pravilno primijenio čl. 502. c ZPP.
16. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.
17. Sud prvog stupnja je odgovarajućom primjenom čl. 502. c ZPP i čl. 87. st. 1. u svezi čl. 81. st. 2. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012, tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo (tuženik tijekom postupka nije tvrdio suprotno niti je na te okolnosti predlagao izvođenje dokaza saslušanjem njegovog djelatnika koji je sudjelovao u sklapanju Ugora o kreditu) pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.
18. Posljedica takve nepoštene odredbe je njezina ništetnost na temelju odredbe čl. 87. ZZP/03
19. U konkretnom slučaju, stranke su suglasnošću volja zaključile Dodatak Ugovora o kreditu u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, sud je vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.
20. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15, kao što je naprijed kazano, bavio se i VSRH u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020.
20.1. U tom predmetu na naznačeno pravno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (" Narodne novine ", broj: 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli", VSRH je odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
21. U tom smislu valja naglasiti da je ZID ZPK/15 upravo i donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Taj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.
22. Navedenu je okolnost, među ostalim, imao na umu i Ustavni sud u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) u kojem je odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom. Ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.
23. Neovisno o tome što se Direktiva 93/13/EEZ u konkretnom slučaju ne primjenjuje (tako i Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), a zbog potrebe tumačenja nacionalnog prava u duhu prava EU, valja primijetiti da Direktiva ni inače ne sadrži posebne odredbe koje bi se odnosile na zaštitu potrošača pri ostvarivanju prava na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, već se restitucijski zahtjevi, dakle, zahtjevi za povrat neosnovano plaćenih iznosa, ostvaruju isključivo na temelju nacionalnog prava, odnosno prema nacionalnom materijalnom i procesnom pravu sukladno načelu procesne autonomije. Pritom dostignuti standardi zaštite prava potrošača zbog nepoštenosti ugovornih odredbi u praksi europskih sudova zahtijevaju ostvarenje mogućnosti uspostavljanja stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača, s jedne, i trgovca, s druge strane.
24. Odredbama čl. 19. a do čl. 19. e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).
25. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK/15 bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR.
26. Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. ZOO).
27. IZ navedenih odredbi ZID ZPK/15 i Dodatka Ugovoru o kreditu sklopljenog sukladno tim odredbama, proizlazi da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi čl. 19. c st. 5. ZIZ ZPK/15.
28. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji je izričito i detaljno propisivao način konverzije i koji u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15 i 14/19-dalje: ZZP), koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba čl. 49. st. 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba st. 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
29. Slijedom iznesenog, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.
30. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, stranke su se prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19. c ZID ZPK/15 To stoga što zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca.
31. Pri ovakvoj ocjeni valja imati na umu i ustaljeno stajalište Suda EU prema kojem se u odnosu na poduzetnike poput banaka u istim ili srodnim pravnim odnosima kao predmetnom, potrošač nalazi u slabijem položaju (tako i u odluci broj C-26/13 od 30. travnja 2014.), kao i da je ZID ZPK/15 imao primarni cilj zaštitu potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane, a ostvarenje tog cilja imalo je veći značaj od pravne sigurnosti druge strane (tako i Ustavni sud, U-I/3685/2015 od 4. travnja 2017., točka 30.). Međutim, ZID ZPK/15 je u odredbama članaka 19. d. i 19. e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još i prije sklapanja ugovora o konverziji proučiti njegove odredbe. Štoviše, još prije donošenja ZID ZPK/15, Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju Konačnog prijedloga tog Zakona (P. Z. /899 od 10. rujna 2015.) istakla, među ostalim, da ZID ZPK/15 predstavlja izvanrednu i jednokratnu zakonodavnu intervenciju koja je temelj za "trajno rješenje problema u CHF.".
31.1. Tako je ZID ZPK/15 u čl. 19. d prilično strogim pravilima nametnuo tuženiku kao vjerovniku i trgovcu, brojne obveze prije dostave ponude sklapanja ugovora o konverziji potrošaču, i to: za potrebe provjere izračuna konverzije, izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled svih elemenata izračuna, i učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, zatim omogućiti potrošaču pristup povijesnom pregledu: općih kretanja kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ujedno je tuženik kao vjerovnik i trgovac imao obvezu i prije objave spomenutog kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izvršen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19. c ZID ZPK/15 te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZID ZPK/15
31.2. Pored ovih obveza, vjerovniku je, u skladu s odredbom članka 19. e ZID ZPK/15, također nametnuta i obveza dostave izračuna konverzije kredita u roku od 45 dana od stupanja na snagu Zakona zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, kao i pregleda stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, nadalje i pregled stanja svih pojedinačnih tražbina od potrošača pri čemu izračun konverzije mora sadržavati jasan pregled svih promjena i iz kojega mora biti razumljivo na koji je način utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz članka 19. c st. 1. točke 7. ovoga Zakona, iznos preplate iz članka 19. c. st. 1. toč. 5. ovoga Zakona ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19. c. st. 1. toč. 6. ovoga Zakona ako je on utvrđen.
31.3. S druge strane, odredba čl. 19. e st. 5., 7., 8. i 9. propisuje obveze potrošača u slučaju prihvata konverzije (obavijestiti vjerovnika o prihvatu u roku od 30 dana), zatim u stavku 5. da učinak konverzije snosi vjerovnik na način da se u poslovnim knjigama vjerovnika konverzija iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate, kao i da razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19. c st. 1. točka 1. Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamatama, naknada i troškova iz čl. 19. c. st. 1. toč. 4., iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19. c st. 1. toč. 5. Zakona snosi potrošač. Osim toga, st. 8. čl. 19. e ZID ZPK propisana je i sudbina odobrenih pogodnosti (padaju na teret potrošača), dok je u st. 9. propisano ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima se bi se derogirala njegova druga prava.
32. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovora o kreditu treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19. c st. 1. ZID ZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19. b ZID ZPK.
33. Tako je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19. c ZID ZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
34. Stoga valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.
35. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C- 308/156 ĆJE, točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.
36. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Poslovni broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19. c ZID ZPK uključuje i te uplate.
37. Obzirom da učinak Dodatka ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na dan 30. rujna 2015. obuhvaća razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu 19. travnja 2006. na dalje, tužitelj je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kako je to navedeno u Dodatku ugovoru o kreditu Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19. b i 19. c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz čl. 8. i 9. Dodatka ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa jer ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.
38. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku Ugovoru o kreditu tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u dijelu odluke suda pravog stupnja pod točkom I. izreke pogrešno je primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19. c ZID ZPK zbog čega tužitelj nema pravo na isplatu preplaćenog u ispunjenju ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja pa do isplate, pa je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP u tom dijelu preinačena presuda suda prvog stupnja tako, da je zahtjev tužitelja odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika.
39. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava slično pravno shvaćanje zauzeo je i Europski sud za ljudska prava primjerice u predmetu C i Bešlić, zahtjev broj 72152/2013) unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena, pa tužitelj nije mogao biti svjesna da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, a tužbeni zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.
40. Zbog navedenog razloga valjalo je odbiti i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
41. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 9. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlasta Mrzljak
