Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-763/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Horvatić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici Odvjetničkog društva Anić & Anić iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2029/2019-39 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene OTP banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2029/2019-39 od 13. lipnja 2025u pobijanom dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda pod stavkom III., IV. i V. izreke te se u tome dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2029/2019-39 od 13. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod stavkom II. izreke i u tome dijelu predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovan postupak.

III. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj: 060120439722 SP, oznaka UK-2k od 20. siječnja 2006. sklopljenom između tužitelja i tužene, solemniziran 26. siječnja 2006. kod Javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić iz Zadra, pod brojem OU-54/06 u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

čl. 1. namjena i iznos kredita, 1.2. „u iznosu od 155.230,00 CHF u protuvrijednosti kuna obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate“, čl.1.5. „povrat5 izvršen u kunama obračunavati će se u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate anuiteta (stavak I. izreke).

1.1.Nadalje, odlučeno je da se utvrđuje ništetnom odredba čl. 3. navedenog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatu, a koja glasi:

čl. 3. kamatna stopa „promjena kamatnih stopa vrši se sa izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje“ (stavak II. izreke) te se nalaže tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 19.016,67 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate (stavak III. izreke) kao i da tužitelju isplati iznos od 2.514,19 EUR-a (stavak IV. izreke) te se utvrđuje da ne postoji potraživanje tužene prema tužitelju u iznosu od 4.772,07 EUR-a (stavak V. izreke).

1.2. Rješenjem suda prvoga stupnja odbija se prigovor tužene o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Zadru u ovome predmetu (stavak I. izreke) te se nalaže tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.874,25 EUR-a sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude te dijela rješenja pod stavkom II. izreke žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se isti preinače, podredno ukinu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužene, tužitelj se u cijelosti protivi iznesenim žalbenim navodima te predlaže žalbu odbiti uz naknadu troškova sastava iste.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, kao i zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

U odnosu na drugostupanjsku presudu

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I. i II. izreke nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena jer je izreka presude u tome dijelu razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva glede ništetnosti pojedinih odredaba predmetnog Ugovora prvostupanjski sud polazi od presuda donesenim u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev-2221/2018 te utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

8. Sud prvog stupnja pravilno se pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tužene, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene.

9. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, te da tužena tijekom postupka nije dokazala da se o odredbama Ugovora koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu pregovaralo, a da iz iskaza tužitelja proizlazi da mu službenici tužene nisu prilikom sklapanja Ugovora objasnili posljedice tako sročenih ugovornih odredaba, to su suprotni žalbeni navodi tužene da se o odredbama Ugovora pregovaralo neosnovani.

10. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

11. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo.

12. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

13. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 4,89% godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tužene.

14. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu 20. siječnja 2006. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi ZZP/07, koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

15. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tužene kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tužene nepoštene, te da je tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 20. siječnja 2006, dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženoj, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tužena u tijeku postupka nije dokazala.

16. U odnosu na žalbene navode tužene da su stranke 18. siječnja 2016. zaključile Dodatak ugovora o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje u tekstu: ZIDZOPK) kojim su riješili sva međusobno sporna pitanja u skladu s odredbama navedenog Zakona te nakon toga ne postoji daljnja obveza tužene, niti pravni interes tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, valja istaći da je pravilno sud prvoga stupnja zaključio da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelj ima pravni interes i ovlašten je tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019.) slijedom čega su takvi žalbeni navodi tužene neosnovani.

17. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvoga stupnja postupio kada je presudio kao pod stavkom I. i II. izreke prvostupanjske presude.

18. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

U odnosu na drugostupanjsko rješenje

19. Međutim, odlučujući o restitucijskom zahtjevu tužitelja sud prvoga stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati, a i činjenično stanje ostalo je ne nepotpuno utvrđeno.

20. Naime, kao što je već naprijed navedeno, iz sadržaja spisa proizlazi da su parnične stranke 18. siječnja 2016. zaključile Dodatak ugovora o kreditu sukladno odredbama ZIDZOPK, a radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim ZIDZOPK. Provedbom konverzije sukladno čl. 19.c ZIDZOPK stranke su izmijenile pojedine odredbe Ugovora o kreditu od 20. siječnja 2006., s time da je korisnik kredita pristao na konverziju, a s kojeg osnova je tužena u postupku i osporavala potraživanje tužitelja. No, usprkos navedenom, prvostupanjski sud u cijelosti propušta cijeniti navedene prigovore tužene, ne davši pri tome za navedeno bilo kakve razloge.

21. Pri odlučivanju o navedenom prigovoru tužene, sud prvog stupnja morao je utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama. Ako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tada tužitelj ima pravo ostvarivanja pune zaštite.

22. Naime, tužena je ponudom konverzije postupila sukladno ZIDZOPK, koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima.

23. Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po vještaku Petru Bajlo na koji pismeni nalaz i mišljenje je tužena dala svoje očitovanje tako što je istaknula određene prigovore i to podnescima od 23. prosinca 2024. i 3. veljače 2025.

24. Iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude proizlazi da sud prvoga stupnja nije pozvao vještaka radi usmene dopune vještačenja jer na nalaz i mišljenje nije imao prigovora, što je suprotno sadržaju spisa zbog čega je u tome dijelu počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

25. Naime, iz odredbe čl. 260. ZPP proizlazi da se vještačenje uvijek obavlja (usmeno) na raspravi, a sud da može odrediti da vještak osim iznošenja svog nalaza i mišljenja usmeno na raspravi podnese nalaz i mišljenje i u pisanom obliku prije rasprave te da, u svakom slučaju, vještak mora svoje mišljenje uvijek obrazložiti.

26. Postupivši na opisani način sud prvoga stupnja postupio je suprotno toj odredbi i shvaćanju zauzetom u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. poslovni broj Revx 1229/2014-2 od 27. siječnja 2015., Revx 1064/16 od 20. studenog 2019.) prema kojem proizlazi da je nepozivanjem vještaka radi usmenog saslušanja na raspravu povodom prigovora stranke na njegov nalaz i mišljenje, na kojem sud temelji obrazloženje svoje odluke, kao što je to i ovdje slučaj, stranci onemogućeno raspravljanje pred sudom pa je time počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

27. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu tužene kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske odluke time da će sud u nastavku postupka otkloniti navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

28. Pri odluci o osnovanosti (neosnovanosti) tužbenog zahtjeva glede isplate sud će ocijeniti od kakvog je značaja na restitucijski zahtjev činjenica da su stranke djelomično izmijenile osnovni Ugovor o kreditu Dodatkom ugovora o kreditu te će radi nadopune činjeničnog stanja od vještaka zatražiti da se izjasni je li konverzija izvršena pravilno, sukladno odredbama ZID ZPK i matematički, te da li i nakon provedene konverzije tužitelju pripada i ako da koji iznos po osnovi više plaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i koji iznos po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz Ugovora o namjenskom kreditu, vodeći računa o iznosima uračunatih u izračun konverzije (preplata po osnovi preplaćenih kamata + preplata po osnovi preplaćenog tečaja + ukupne zatezne kamate na tako preplaćene iznose - preplata priznata konverzijom), a cijeniti će i ostale žalbene navode kojima tužena osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ponovno odlučiti o tom tužbenom zahtjevu.

29. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom III., IV. i V. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka (stavak II. izreke prvostupanjskog rješenja).

30. Odluka pod stavkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić