Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-794/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankica Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulke člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Tehnograda d.o.o. Kaštel Novi, OIB: 48670137983, Put vrtli 41, zastupanog po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., zastupanog po punomoćnici Draški Krajina, odvjetnici u Trogiru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3410/24-7 od 5. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3410/24-7 od 5. svibnja 2025. u točkama I. i III. izreke te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-14/06 od 9. svibnja 2006. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 8.308,60 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 23. prosinca 2005. g. do isplate po stopi:

-od 15% godišnje u periodu do 31. prosinca 2007. g.,

-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,

-koja se u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-koja se od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te

-koja se od 1. siječnja 2023. g. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-14/06 od 9. svibnja 2006. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.184,65 EUR s pripadajućim kamatama jer je u tom dijelu tužitelj povukao tužbu, u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 543,34 EUR s pripadajućim kamatama, jer je u tom dijelu zahtjev tužitelja neosnovan te u dijelu kojim je tuženiku naloženo na ime troškova postupka isplatiti tužitelju iznos od 362,96 EUR, jer je o troškovima postupka trebalo donijeti novu odluku.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u visini od 3.332,62 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 5. svibnja 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv dijela presude kojom je platni nalog održan na snazi, te tuženik obvezan na plaćanje troškova postupka (toč. I. i III. izreke) tuženik je izjavio žalbu pobijajući istu iz svih žalbenih razloga. Ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. i 12. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a presudom je prekoračen tužbeni zahtjev. U prvostupanjskoj presudi u svezi prijedloga tužitelja za povrat u prijašnje stanje navodi se isključivo da je isti prihvaćen, te da je ukinuto rješenje o presumiranom povlačenju tužbe broj P-480/09 od 4. rujna 2014. Iz presude nije razvidno da bi se tuženik protivio prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, niti se navodi ocjena iznesenih razloga u prijedlogu za povrat, čime se presuda u tom dijelu ne može ni ispitati. Izostanak razloga u suprotnosti je s čl. 345. ZPP-a prema kojem rješenje mora biti obrazloženo, pa je na taj način tuženiku uskraćeno pravo raspravljanja pred sudom. Prema čl. 378. st. 2. ZPP, ako taj zakon izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje prvostupanjskog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke. Ukazuje se na neosnovanost prijedloga za povrat u prijašnje stanje jer navodi tužitelja jasno ukazuju da nije postojao opravdan razlog za donošenje rješenja. Sve da su postojale tegobe 8. svibnja 2014. koje ničim nisu dokazane, u pitanju je propuštanje ročišta od 4. rujna 2014. za koje se ne navode nikakvi razlozi. Tuženik smatra da je prijedlog podnesen protekom roka određenog čl. 118. st. 2. ZPP-a, odnosno da je nepravovremen. Sud je u konkretnom slučaju donio odluku kojom je održao platni nalog za snazi, dok je tužitelj zatražio obvezivanje tuženika na plaćanje tražbine, pa je time sud prekoračio tužbeni zahtjev, čime je ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a. Obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja na temelju vjerodostojne isprave istakao da sa tužiteljem nikada nije bio u obveznopravnom odnosu. Razlozi donesene odluke protivni su istaknutom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije, čiju osnovanost potvrđuje i sam zz tužitelja u svom iskazu. Dogovor o radovima bio je postignut sa fizičkom osobom, kao i način plaćanja, a ne sa tužiteljem kao pravnom osobom. Nijedan dokaz ne upućuje na postojanje izravnog ugovornog odnosa između parničnih stranaka te obvezivanja tuženika na plaćanje PDV-a. Na računu su pogrešno prikazani i drugi relevantni elementi za izračun usluge kao npr. debljina asfalta kojoj je tuženik također prigovorio. Presuda ne sadrži ni razlog o prigovoru istovremenog ispunjenja obveza koji je istakao tuženik, pa se presuda u tom dijelu ne može ispitati, a propust upućuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. U čl. 122. Zakona o obveznim odnosima propisano je da u dvostranim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istovremeno ispuniti svoju obvezu. Sud zanemaruje činjenicu da je tuženik prigovorio tužitelju, ne samo u pogledu legitimacije, već i u pogledu kvalitete izvedenih radova, te činjenici da su zbog velikog broja nedostataka za njega ti radovi bezvrijedni. Citirane sudske odluke upućuju na osnovanost prigovora tuženika u pogledu obveze plaćanja. Obzirom na nezakonitost pobijane presude, neosnovana je i odluka o troškovima postupka, te se ukazuje da tužitelj nije uspio „samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva“. Predlaže se ukinuti pobijanu presudu i rješenje od 11. rujna 2024. kojim se tužitelju dopušta povrat u prijašnje stanje, podredno preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu u cijelosti protivi navodima žalbe tuženika kao neosnovanim te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u cijelosti. Većina žalbenih navoda usmjerena je na osporavanje odluke suda kojom je tužitelju zbog opravdanog razloga dopušten povrat u prijašnje stanje. Tuženik nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da tuženik kao naručitelj građevinskih radova od tužitelja istom ne bi bio dužan platiti naknadu za izvršene radove. Pozivanje na sudsku praksu koja se tiče nemogućnosti izvođača koji nije uklonio nedostatke da traži isplatu dok nedostaci nisu otklonjeni, u cijelosti je promašeno jer nije utvrđeno da su postojali nedostaci, odnosno utvrđeno je da se radi o neznatnim nedostacima u odnosu na ukupnu vrijednost radova, pa tuženik nema nikakvih argumenata za osporavanje naplate koja je predmet postupka. Tužitelj je uređenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu za građevinske radove sukladno vještvu sudskog vještaka, a u odnosu na naknadu za one radove popravka u minimalnom opsegu, tužitelj je povukao svoj tužbeni zahtjev.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik.

6. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je predmet postupka zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvršenu uslugu asfaltiranja, o čemu je tužitelj izdao račun broj 58/05 od 23. studenog 2005. s troškovnikom radova

- da je u predmetu doneseno rješenje o presumiranom povlačenju tužbe broj P 480/09 od 4. rujna 2014.

- da je tužitelj 31. listopada 2014. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje

- da je na ročištu 11. rujna 2024. sud prihvatio prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužitelja i ukinuo rješenje o presumiranom povlačenju tužbe broj P 480/09 od 4. rujna 2014.

- da je predmet dobio novi broj P 3410/24

- da je u podnesku od 22. studenog 2024. tužitelj predložio donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 8.851,94 EUR s pripadajućim kamatama

- da je iz iskaza z.z. tužitelja utvrđeno da je tužitelj vršio radove asfaltiranja oko objekta tuženika u mjestu Mitlo, te da je asfaltiran okoliš, parking i pristup

- da je tužitelj osigurao radnike i materijal, s tim da je bilo dogovoreno da tuženik osigura tampon koji se ugrađuje prije asfalta

- da tuženik nije ništa platio već da je dao primjedbu da je na jednom mjestu asfalt probijen

- da je tuženiku odgovorio da postoji garantni rok unutar kojeg je tužitelj obvezan ukloniti nedostatak, ali kako nije ništa plaćeno da nisu ni otklonjeni nedostaci

- da je postojala obveza u dvogodišnjem garantnom roku besplatno popraviti oštećenje koje da je nastalo zbog krivine i koje se nije moglo odmah vidjeti

- da su radovi izvedeni u ljeto 2005., a za oštećenja je saznao kad je inzistirao da se plati račun, odnosno par mjeseci nakon završetka radova

- da je na pitanje da li je tuženik vratio račun ili poslao pisane primjedbe na izvedene radove, odgovorio je da nije

- da je prilikom dogovaranja radova i cijene tuženiku izričito rečeno da se radi o cijeni s PDV-om, a tuženik da je predložio da za radove isplati gotovinu ''na ruke'', a na što da je pristao

- da kako do kraja godine nije ništa isplaćeno da je poslao račun

- da je iz iskaza tuženika utvrđeno da je dogovorio asfaltiranje oko kuće i to u površini oko 800 m²

- da ga je s Vujinom spojio prijatelj LJ, te da se nikakva firma nije spominjala prilikom dogovora

- da je dogovor bio isključivo usmeni, da su dogovorili cijenu od 80,00 kn po m², te da osim firme nije spominjan ni PDV

- da je njegova obveza bila nabaviti tampon

- da je nakon što su radovi izvedeni, bio spreman odmah platiti iznos od 64.000,00 kn za površinu od 800 m², ali da su na teren izašli samo radnici pa da nije došlo do isplate

- da je sedam dana nakon izvođenja radova preko asfaltirane površine prešao kamion kojem je kolo upalo u asfalt, pa je vidio da je asfalt ispucan i da viri tampon

- da se nije javio C, jer nije imao njegov broj, ali da je C zvao njega tražeći da se plati za izvršeni posao, na što mu je rekao da ide na teren izvršiti uvid u obavljeni posao

- da je C obišao lice mjesta i rekao da postoji jedna mala rupa, te da je sve ostalo korektno izvedeno

- da su se nakon toga našli na licu mjesta, te da je bio i svjedok LJ

- da je tom prilikom C detaljno pokazao oštećenja i mjesta gdje viri tampon

- da je C tražio da se bar nešto plati, a on da je rekao da neće platiti ništa jer da je potrebno dovesti vještaka

- da je stigao račun tužitelja s obračunatim PDV-om

- da nije ništa platio i da nema namjeru bilo što platiti, budući da su za njega radovi bezvrijedni jer da cijeli sloj asfalta treba odstraniti jer da popravak nije moguć

- da je iz iskaza svjedoka LJ utvrđeno da je spojio L i tuženika i što je ugovoren

- da je sudjelovao u dogovorima, ali da detalje, primjerice debljinu asfalta, ne zna jer nije pozorno slušao

- da nakon što je saznao da tuženik nije isplatio za izvedene radove, da je pozvao obojicu da se nađu na licu mjesta gdje su se oni prepirali oko toga što će biti prije: hoće li prije tuženik isplatiti za izvedene radove ili će prije isplate C popraviti oštećenja koja su zaista postojala

- da su se nakon postavljanja asfalta pojavili tragovi od kamiona, da se na dijelu gdje je parking vidjelo "skupnjavanje" odnosno nejednakosti kao da se asfalt krpao

- da je iz vještačenja, vještaka građevinske struke Darka Smodlake da je nakon uviđaja na licu mjesta utvrđeno da su izvršeni radovi asfaltiranja u jednom sloju parkinga, pristupa i dijela okućnice kuće tuženika, da su na asfaltu vidljive nepravilne krivocrtne pukotine iz kojih raste korov i drugo samoniklo raslinje, da su oštećenja asfalta posljedica kolnog opterećenja od teretnih vozila

- da nivo parkirališta nije u istoj ravnini jer je zapazio ''lom'' prema istočnom dijelu, odstupanje od vertikale odnosno nagnutost niskih ogradnih zidova što je najvjerojatnije posljedica slijeganja (utonuća) i vremenske konsolidacije nasutog zemljano-kamenog materijala, da je na jugoistočnom dijelu pristupa uočljivo oštećenje asfalta uslijed slijeganja ispod kolotračnog opterećenja, a neposredno do ulaznih dvorišnih vrata pukotine asfalta nepravilnog oblika,

-da su radovi izvedeni žurno, bez tehničko-projektne dokumentacije, bez odobrenja za građenje i bez prethodno provedenih istražno-pripremnih radova na sabijanju i konsolidiranju zemljano-kamenog nasipa parkinga, uređenja pokosa i odvodnje oborinskih voda, da je sloj asfalta na dijelu pristupa i istočnog dijela okućnice nestručno i nepravilno isplaniran te nedovoljno sabijen i uvaljan

- da je prije popravka asfaltnog sloja parkinga potrebno pronaći rješenje i izvršiti sanaciju stabilnosti zemljano-kamenog nasipa, da je na jugozapadnom dijelu pristupa i dijelu okućnice uz dvorišna vrata moguć popravak oštećenja asfaltnog sloja

- da je vještak utvrdio da je moguće popraviti oštećenje asfalta samo djelomično na površini dijela pristupa i okućnice, dok za popravak asfalta na području parkinga treba izvršiti daljnje radove sanacije stabilnosti nasipa

- da je izradio troškovnik procijenjene vrijednosti asfalterskih radova potrebnih za popravak i u odnosu na površinu parkinga, osim površina prilaza i okućnice, koji uključuju:

-zapilavanje asfaltnog sloja, iskop oštećenog asfalta i tamponskog sloja na mjestu "udarne rupe" uključujući utovar i odvoženje iskopanog materijala na deponij,

-obnovu postojećeg asfalta (oko 20% površine parkinga, pristupa i dijela okućnice) proširenjem pukotina zapilavanjem asfalta, uklanjanjem biljaka s korijenom, popravkom tamponskog sloja dosipavanjem, razastiranjem, sabijanjem i valjanjem zrnato-kamenog materijala te

-obnovu postojećeg asfalta (oko 20% površine parkinga, pristupa i dijela okućnice) čišćenjem i otprašivanjem pripremljene podloge, prskanjem bitumenskom emulzijom te izradom asfaltnog zastora u uvaljanom stanju

- da opisani radovi ukupno iznose 16.375,00 kn, bez da je na taj iznos vještak obračunao PDV

- da je vještak Smodlaka na ročištu od 8. svibnja 2014. utvrdio da je za izradu asfaltnog zastora u debljini od 4 cm u uvaljanom stanju na prethodno razastrtom i uvaljenom tamponskom sloju kao podlozi za površinu od 852 m² valjalo upotrijebiti jediničnu cijenu od 78,00 kn po m², pa se dobije iznos od 66.456,00 kn, u koji nije uračunat PDV

- da je zbog proteka vremena došlo do konsolidacije nasipa na kojem je položen istočni dio parkirališta, te da je i djelomično amortiziran asfaltni zastor uslijed starosti i dotrajalosti

- da je vještak ponovio da je prije sanacije radova asfaltnog zastora potrebno izvršiti uređenje i sanaciju zemljano-kamenog nasipa i pokosa, kako bi se postigla stabilnost i eliminiralo naknadno slijeganje odnosno nastanak novih oštećenja asfaltnog sloja u vidu nepravilnih pukotina i loma ravnine parkinga

- da u pisanom nalazu i mišljenju nije predložio način sanacije nasipa, jer da izrada takvog prijedloga spada u projektna rješenja, a ne u vještačenja

- da će, ako se bude izvršila sanacija samog asfaltnog zastora bez prethodne sanacije zemljano-kamenog nasipa na kojem je asfaltni zastor i tampon položen, nastati ista oštećenja koja su bila uočena i prilikom uviđaja na licu mjesta

- da je vještak utvrdio vrijednost radova bez PDV na otklanjanju oštećenja (16.375,00 kn) koji se odnose na popravak uočljivih pukotina na asfaltnom zastoru, te da preporuča te radove izvesti tek nakon sanacije zemljano-kamene podloge odnosno nasipa na kojoj je položen tamponski i asfaltni sloj

- da je asfaltni i tamponski sloj postavljen na nedovoljno i nekvalitetno pripremljenoj podlozi, pa da zbog deformacije podloge nastaju i deformacije na tamponskom sloju

- da tužitelj smatra da iznos izvedenih radova koje je procijenio vještak (66.456,00 kn) treba uvećati za PDV jer je tužitelj građevinska tvrtka u sustavu PDV-a

- da je od iznosa (83.070,00 kn odnosno 11.025,28 EUR) trebalo umanjiti iznos od 16.375,00 kn (odnosno 2.173,34 EUR), koliko je vještak procijenio vrijednost radova na sanaciji oštećenja, pristavši na taj način na umanjenje naknade

- da je zatražio isplatu iznosa od 8.851,94 EUR s pripadajućim kamatama, jer je uvažio prigovor vezan za materijalne nedostatke izvršenog posla.

7. Prvostupanjski sud smatra da su stranke zaključile usmeni ugovor o djelu iz odredbe čl. 600. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO) koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. novog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje novi ZOO) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. s obzirom da su radovi na asfaltiranju okoliša kuće tuženika izvršeni u ljeto 2005., a tužitelj je izdao račun 23. studenog 2005.

8. Sud navodi da nije bilo sporno da je tuženik o nedostacima izvršenog posla obavijestio tužitelja i da se radilo o nedostacima koji su se pokazali nakon što je asfaltiranom površinom prošlo teretno vozilo, odnosno o skrivenim nedostacima, jer je to osim tuženika, potvrdio i z.z. tužitelja te saslušani svjedok LJ koji je sa strankama otišao pogledati izvršeni posao. Sud je zaključio da je tuženik, kao naručitelj, pravovremeno odnosno odmah po uočenom nedostatku, obavijestio izvođača radova o nedostacima izvršenog posla, te pri tom jasno pokazao na licu mjesta odnosno odredio nedostatke.

9. Glede prigovora tuženika da je ugovorena cijena u gotovini bez PDV-a, nije točno da je to bio i navod z.z. tužitelja, jer je on u svom iskazu naveo da je tuženiku napomenuo da je cijena s PDV-om. Točno je da je z.z. tužitelja u iskazu izjavio da je pristao primiti isplatu u gotovini, ali kako tuženik nakon obavljenog posla nije ništa platio, da je bio prisiljen izdati račun u kojem je morao obračunati i PDV jer se radi o poslovanju t.d. Sud smatra da su stranke pokušale ugovoriti posao ''na crno'' i tako izbjeći plaćanje poreza, a nakon što se takav dogovor izjalovio tužitelj je pravilno i zakonito izdao račun s uvećanjem za PDV. U dogovorima s tuženikom, po ocjeni suda z.z. tužitelja postupao je u ime i za račun tužitelja što je tuženiku moralo biti poznato jer se radi o izvođenju građevinskih radova koje nije dozvoljeno izvoditi pojedincu. Na prigovor tuženika, da tužitelj nije izvršio radove onako kako je ugovoreno niti po pravilima posla, pa da tuženik nije obvezan platiti tužitelju bilo što za izvršene radove ocjena je prvostupanjskog suda, da takvo pravo nije predviđeno odredbama ZOO-a o nedostacima izvršenog posla temeljem ugovora o djelu, već jedino pravo na sniženje naknade i naknada štete.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj posao izvršio, ali je pitanje uz kakve i kolike nedostatke. Što se tiče iznosa za koji je bilo potrebno umanjiti naknadu za izvršeno djelo, ni jedna od stranaka, nakon dopune nalaza i mišljenja nije predložila izvođenje daljnjih dokaza, a vještak građevinske struke je naveo da je prije uklanjanja nedostataka na asfaltnom sloju neophodno izvesti sanaciju zemljano-kamene podloge odnosno nasipa na kojoj je položen tamponski i asfaltni sloj, s tim da opis i troškovnik tih radova nije ovlašten iznositi jer da je to u domeni projektanta.

11. Sud smatra da osim za iznos troškova za radove na popravku asfaltnog sloja, iznos iz računa tužitelja trebalo je umanjiti i za troškove radova na sanaciji podloge ispod tog sloja, ali tuženik nije predložio provođenje dokaza kojim bi se utvrdila visina tih troškova.

12. Temeljem provedenih dokaza, prvostupanjski sud je ocijenio da je račun tužitelja odnosno korigirani iznos koji je iznio vještak u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja (66.456,00 kn što uvećano za PDV iznosi 83.070,00 kn odnosno 11.025,28 EUR) treba umanjiti za 16.375,00 kn odnosno 2.173,34 EUR, s tim da je i ovaj iznos trebalo uvećati za PDV. Kada se iznos koji je vještak procijenio na 16.375,00 kn odnosno 2.173,34 EUR uveća za PDV dobije se iznos od 2.716,68 EUR za koliko je trebalo sniziti naknadu koja pripada tužitelju, pa je tužitelju trebalo priznati iznos od 8.308,60 EUR na ime naknade za izvršene radove na asfaltiranju, te dosuditi i zatezne kamate i to počevši od 23. prosinca 2005. do isplate.

13. U pravu je tuženik kada u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud nije dao jasne razloge za svoju odluku niti u dijelu odluke o prihvaćanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje, niti u dijelu odluke kojom održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-14/06 od 9. svibnja 2006. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 8.308,60 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2005. do isplate.

14. Prema odredbi čl. 117. st. 2. ZPP-a povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek. Prema odredbi čl. 119. ZPP-a neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za sastavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Odredbom čl. 122. ZPP-a propisano je da protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je prijedlog prihvaćen suprotno čl. 117. st. 2. i čl. 119. ZPP-a ili prijedlog koji je nepravovremeno podnijet. S obzirom na izostanak bilo kakvih razloga za donošenje pobijanog rješenja u obrazloženju presude, nije moguće provjeriti osnovanost žalbenog navoda tuženika da je prijedlog podnesen protekom roka, odnosno da je nepravovremen.

15. Osnovan je žalbeni navod tuženika da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud nije dao jasne razloge u dijelu odluke kojom održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-14/06 od 9. svibnja 2006. za iznos od 8.308,60 EUR sa zateznom kamatom od 23. prosinca 2005. do isplate, nakon što je vještačenjem utvrđeno da su radovi izvedeni žurno, bez tehničko-projektne dokumentacije, bez odobrenja za građenje i bez prethodno provedenih istražno-pripremnih radova na sabijanju i konsolidiranju zemljano-kamenog nasipa parkinga, uređenja pokosa i odvodnje oborinskih voda. Posljedica je da je sloj asfalta na dijelu pristupa i istočnog dijela okućnice nestručno i nepravilno isplaniran te nedovoljno sabijen i uvaljan, te da je prije popravka asfaltnog sloja parkinga potrebno pronaći rješenje i izvršiti sanaciju stabilnosti zemljano-kamenog nasipa. Vještak je utvrdio da je moguće popraviti oštećenje asfalta samo djelomično, na površini dijela pristupa i okućnice, dok za popravak asfalta na području parkinga treba izvršiti daljnje radove sanacije stabilnosti nasipa, a da je prije sanacije radova asfaltnog zastora potrebno izvršiti uređenje i sanaciju zemljano-kamenog nasipa i pokosa, kako bi se postigla stabilnost i eliminiralo naknadno slijeganje odnosno nastanak novih oštećenja asfaltnog sloja u vidu nepravilnih pukotina i loma ravnine parkinga. Vještak je utvrdio vrijednost radova za otklanjanje oštećenja pukotina na asfaltnom zastoru, ali je preporučio te radove izvesti tek nakon sanacije zemljano-kamene podloge odnosno nasipa na kojoj je položen tamponski i asfaltni sloj, jer je asfaltni i tamponski sloj postavljen na nedovoljno i nekvalitetno pripremljenoj podlozi. Nakon tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je sud je ocijenio da račun tužitelja treba umanjiti za 16.375,00 kn odnosno 2.173,34 EUR, s tim da je taj iznos trebalo uvećati za PDV, te se dobije iznos od 2.716,68 EUR za koliko je trebalo sniziti naknadu tužitelju kojem treba priznati iznos od 8.308,60 EUR, no izostaju razlozi o utvrđenim činjenicama između ostalog da je prije popravka asfaltnog sloja parkinga potrebno pronaći rješenje i izvršiti sanaciju stabilnosti zemljano-kamenog nasipa. Ukazuje se i na žalbeni navod tuženika, da je sud donio odluku kojom je održao platni nalog za snazi, dok je tužitelj (podnesak list 85-87 spisa) zatražio obvezivanje tuženika na plaćanje tražbine.

16. Zbog svega navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti u točkama I. i III. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

17. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

18. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem odnosno dati jasne razloge o ukazanim bitnim činjenicama.

19. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina