Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-831/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, 2. tuženika Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu i 3. tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-727/2021-124 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja RZ kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-727/2021-124 od 31. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Odbija se tužitelj u cijelosti s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Nalaže se I-tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73 (OIB: 38922958547), II-tuženiku Zagrebački Holding d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48 (OIB: 85584865987) i III-tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33 (ΟΙΒ: 26187994862) solidarno isplatiti tužitelju VZ iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime pravične novčane naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 1.692.22 € skupa s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 28.02.2014. godine do 31.07.2015. godine po stopi u u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

Nalaže se I., II. i III. tuženicima isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade imovinske štete iznos od 49,05 € skupa s zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 7.90 € od dana plaćanja računa 12.02.2013. godine, na iznos od 3,32 € od dana plaćanja računa 14.02.2013. godine, na iznos od 6,64 € od dana plaćanja računa 21.02.2013. godine, na iznos od 9,96 € od dana plaćanja računa 28.02.2013. godine, na iznos od 3,32 € od dana plaćanja računa 26.03.2013. godine, na iznos od 1,33 € od dana plaćanja računa 03.04.2013. godine i na iznos od 16,59 € od dana plaćanja računa 11.04.2013. godine do 31.07.2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

Nalaže se I., II. i III.-tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime novčane naknade imovinske štete za uništeno vozilo iznos od 1.916,52 € skupa s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak skupa sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

" I. Nalaže se tužitelju da nadoknadi parnični trošak I-tuženiku iznos od 1.095,59 eur i nadoknadi parnični trošak II-tuženiku iznos od 3.583,18 eur, a sve to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31. siječnja 2025. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tužitelj pobijajući cijelu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud navodi da je tužitelj upravljao vozilom dopuštenom brzinom i da vještak ne može tehničkim putem niti potvrditi niti negirati postojanje NN vozila koje je moglo natjerati tužitelja na poduzimanje nagle reakcije skretanja, što je uzrokovalo gubitak kontrole i izlijetanje izvan kolnika. Ukazuje se da je prema fotografijama mjesta štetnog događaja razvidno da je cesta očišćena i da je snijeg razgrnut sa strane, ali da je očevid rađen oko 10 sati, odnosno 3 sata nakon štetnog događaja, kada je moglo doći do promjene stanja na kolniku i te da je moguće da je u trenutku štetnog događaja na kolniku bio sloj leda prekriven snijegom. Odluka je pravno neosnovana jer su zbog nepostojanja materijalnih tragova izvođeni svi dokazi koji su potvrdili istinitost iskaza tužitelja i svjedoka, odnosno da su NN vozilo i skliski kolnik utjecali na to da je tužitelj vozilom u zanašanju otklizao u drvo. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu zadobivenih ozljeda i dinamike nastanka štetnog događaja, te nije obrazložio odluku zašto je odbio tužbeni zahtjev. Sve navedeno ukazuje da je sud izveo pogrešan zaključak iz pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti. Tužitelj ulaže žalbu i na rješenje o parničnom trošku, jer je tužitelj bio prisiljen sudskim putem ostvariti svoje pravo na naknadu štete jer mu niti jedan tuženik nije htio platiti naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja. Tuženici nisu niti pokrenuli parnicu, pa se ne može govoriti o njihovom uspjehu u parnici. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelju dosudi parnični trošak, kao i da se tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, 1. tuženik je naveo da se u cijelosti protivi svim žalbenim navodima tužitelja kao potpuno neosnovanim. Predlaže se žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda te 1. tuženiku dosuditi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a valjano utvrdio činjenično stanje. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza i to svakog pojedinog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

7. Parnični postupak pokreće se tužbom, parničnom radnjom tužitelja koja treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, te činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Tužbom se postupak determinira u subjektivnom smislu naznakom aktivne stranke koja podnosi tužbu (tužitelja) i pasivne stranke protiv koje se tužba podnosi (tuženika) i u objektivnom smislu isticanjem određenog tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, te navođenjem činjenica kojima se potkrepljuje i individualizira tužbeni zahtjev. Sadržaj i opseg tužbenog zahtjeva određuje tužitelj, a sud je dužan na temelju rezultata raspravljanja ocijeniti osnovanost tužiteljevih navoda, pružanjem ili odbijanjem traženja pravne zaštite. Pravna kvalifikacija spornog pravnog odnosa koja opravdava traženje tužitelja da sud donese odluku određenog sadržaja, predstavlja fakultativni element tužbe, jer će sud postupati i kad tužitelj ne navede pravnu osnovu, a nije vezan za shvaćanje tužitelja u odnosu na pravnu osnovu spora. To znači da je sud dužan na osnovi utvrđenih činjenica sam prosuditi pravnu kvalifikaciju spornog odnosa i propise na temelju kojih treba ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva. Kod toga sud je vezan na tužbeni zahtjev i na činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva.

8. Sud prvoga stupnja, u obrazloženju pobijane presude, između ostalog je naveo:

- da tužitelj u tužbi tvrdi da je 12. veljače 2013. u Zagrebu upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], krećući se kolnikom Mirogojske ceste, te dolaskom do kbr. 35/B, da bi izbjegao nalet na nepoznato vozilo sletio s kolnika i udario u drvo

- da je nepoznato vozilo kombi koje mu je dolazilo u susret, prešlo na njegovu stranu kolnika

- da je padao snijeg i kolnik je bio sklizak, zaleđen i prekriven snijegom

- da je došlo do kontakta vozila te je vozač okrznuo prednju stranu tužiteljevog vozila

- da prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj od tuženika potražuje:

- za pretrpljene bolove iznos od 796,34 eur

- za pretrpljeni strah iznos od 530,89 eur

- za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 265,45 eur

- za tuđu pomoć i njegu 99,54 eur

- za troškove liječenja 49,05 eur

- za štetu na vozilo iznos od 1916,52 eur, što ukupno iznosi: 3.657,79 eur, te trošak parničnog postupka, a sve sa zakonskim zateznim kamatama

- da je sporna pasivna legitimacija za 1. i 2. tuženika, a u odnosu na 3. tuženika nesporno je da ima sa 2. tuženikom zaključenu policu osiguranja odgovornosti iz djelatnosti

- da je sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost za štetu kao i visina postavljenog tužbenog zahtjeva

- da je tužitelj iskazao da je upravljao svojim vozilom, dok je na mjestu suvozača sjedila njegova supruga SZ

- da se sjeća da je na kolniku bilo snijega nekih 2 cm ili više, a na nekim se dijelovima čak mogao vidjeti kolnik

- da se ispod snijega nalazio led, jer je noć prije padala kiša koja se zaledila u ranim jutarnjim satima

- da se vozio možda 30-50 km/h, krećući se blagom nizbrdicom

- da je mjesto na kojem se nezgoda dogodila u naravi zavoj koji nije baš potpuno pregledan

- da se radilo o kombi vozilu marke "Merdeces" čije je zadnji dio kombija u zavoju počeo "plesati", te je većim dijelom zahvatio njegov prometni trak

- da ga iz tog razloga tužitelj nije mogao zaobići, već je pokušao manevrom i korištenjem ručne kočnice izravnati svoje vozilo

- da je naletio vozilom na rubnik kolnika, uslijed čega se isto podiglo i udarilo u stablo

- da je navedeni kombi svojim zadnjim dijelom udario u njegovu lijevu stranu vozila, a imao je osjećaj da je i kasnije došlo do nekog drugog kontakta, jer kao da ga je nešto guralo

- da je SZ iskazala da se sa suprugom, u ranim satima vozila automobilom na posao, a bilo je negdje oko 07:25 sati

- da se sjeća da cesta nije bila očišćena, na njoj se nalazio mali sloj snijega, a ispod snijega je bilo zaleđeno

- da je iz suprotnog smjera naišao stari bijeli kombi, te joj se čini da je svojim stražnjim dijelom udario u njihovo vozilo

- da je suprug pokušao izbjeći navedeni kombi, lagano je zakočio i pokušao skrenuti da bi na kraju udario u kesten koji se nalazio pored kolnika

- da je osjetila da se ispod snijega na kolniku nalazi led, jer je tijekom vožnje primijetila da vozilo lagano "pleše", odnosno da se zanosi

- da je svjedok BZ iskazao da je obavljao očevid, te da se sjeća da mu je vozač rekao da mu je u susret došao bijeli kombi koji je prešao na njegovu stranu kolnika

- da koliko se sjeća da na vozilu tužitelja nisu našli nikakva oštećenja, a niti tragove drugog vozila, a pogotovo se nije uklapalo, to što je kombi vozio uzbrdo

- da na kolniku nisu našli tragova zanošenja vozila, a da je vozilo pronađeno uz drvo koje se nalazilo pored ceste

- da se sjeća da je tog dana padao snijeg, kolnik je bio mokar, ne može reći da je bio zaleđen, dok je uz rub ceste bilo snijega

- da je iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Gorana Husinca, utvrđeno da se vozilo "Fiat" kretao svojim desnim kolničkim trakom brzinom od oko 45 km/h

- da oko dvije sekunde prije naleta na stablo, vozilo je zbog nalog kočenja, trzaja upravljačem ili najvjerojatnije kombinacijom ove dvije radnje izgubilo hvatljivost sa kolnikom i prestalo pratiti zakrivljenost zavoja

- da se sekundu prije sudara prednjim desnim kotačem vozilo popelo na desnu bankinu preko rubnjaka i nastavilo se kretati prema stablu na koje je naletjelo brzinom od oko 36 km/h

- da je vozač pažljivo upravljao vozilom mogao je proći navedeni zavoj predmetnom brzinom

- da je promjena brzine uslijed sudara sa stablom iznosila oko 35 km/h

- da vještak tehničkim putem nije mogao potvrditi ili negirati postojanje NN vozila koje je moglo natjerati vozača "Fiata" da poduzme naglu reakciju na komande vozila pri čemu je ono izgubilo hvatljivost i izletjelo sa kolnika

- da uvidom u lijevi bok tužiteljeva vozila vještak nije uspio uočiti tragove bijele farbe niti bilo koje tragove kontakta sa drugim vozilom

- da je na ročištu 11.2.2018. vještak iskazao da brzina vožnje nije bila ključna za izlijetanje vozila s kolnika jer vozilo nije izletjelo sa ceste u drugoj polovici zavoja gdje je najveća zakrivljenost, nego je jednostavno produžilo ravno

- da to može biti zbog lošeg upravljanja vozilom ili nekih drugih subjektivnih odluka vozača

- da je brzina od 45 km/h bila prilagođena za te uvjete jer se normalnim dobrim upravljanjem vozilom navedeni zavoj, bez problema tom brzinom mogao proći i nije bilo razloga da se vozilo nastavi kretati ravno prema drvetu

- da je iz fotografija iz spisa utvrđeno da je cesta očišćena i da je snijeg razgrnut sa strane

- da vještak ne nalazi elemenata koji bi ukazivali da je do izletanja vozila došlo zbog proklizavanja vozila, zbog zaleđenosti kolnika ili neprilagođene brzine

- da se štetni događaj dogodio oko 07:25 sati, a policijski očevid je rađen prema zapisniku oko 10:00 sati

- da je u tom periodu moglo doći do značajne promjene stanja kolnika jer se radilo o 2. mjesecu te zimskim uvjetima na cesti

- da je moguće da je u vrijeme nastanka štetnog događaja na koliku bio sloj leda prekriven snijegom

- da ako je na kolniku bio sloj snijega ispod kojeg se nalazio led, prilagođena brzina bila bi 30 km, pa čak i ispod 20 km, jer se radi o cesti na nizbrdici

- da li bi došlo do naleta vozila na stablo, ukoliko je kolnik bio zaleđen, vještak ne može sa sigurnošću tvrditi jer ne zna kakav je bio led i na kojem području, ali definitivno pri vrlo maloj brzini kretanja bi šanse za prolazak kroz zavoj bile daleko veće i posljedice sudara ako bi do njega došlo, puno blaže

- da je uvidom u presliku Dnevnika zimske službe utvrđeno da su toga dana djelatnici Zagrebačkog holdinga u vremenskom periodu od 02,50 do 11,50 posipali sol i mješavinu, ali se ne može utvrditi u koje vrijeme su posipali sol i mješavinu na kolniku Mirogojske ceste

- da je nesporno da je 2. tuženik pasivno legitimiran, jer podredno 2. tuženik priznaje pasivnu legitimaciju dostavom Dnevnika zimske službe

- da je nesporno da 2. tuženik ima sa 3. tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti, a koja polica obuhvaća predmetni slučaj

- da sud nije uzeo u obzir iskaz BZ u dijelu koji se odnosi na uvjete kolnika, jer je svjedok izjavio da se donekle sjeća, a i prošlo je više od 3 godine od dana kada su sačinili i potpisali zapisnik, pa se ne može točno sjećati kakove su bile osobine ceste i uvjeti pod kojima se dogodila prometna nezgoda

- da je iz potvrde o stanju vremena na području Grada Zagreba od Državnog hidrometeorološkog zavoda utvrđeno da je 11. veljače 2013. maksimalna i minimalna temperatura zraka iznosila 2,2 celzija i -4.3 celzija, minimalna temperatura zraka na 5 cm iznad tla, iznosila je -6.5 celzija, te je dnevna količina oborine snijega iznosila 0.5 mm

- da su maksimalna i minimalna dnevna temperatura zraka 12. veljače 2013. iznosile

1.6 celzija i -03 celzija

- da je minimalna temperatura zraka na 5 cm iznad tla iznosila -1.2 celzija, te su tog dana dnevne količine oborine (snijega) iznosile 2,5 mm dok je visina snježnog pokrivača iznosila 2 cm

- da sud nije povjerovao istinitosti iskaza tužitelja i njegove supruge iz razloga, jer ne postoji ni jedan materijalni nedvojbeni dokaz koji bi se povezao sa iskazima tužitelja i svjedokinje.

9. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Takva utvrđenja suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj viši sud.

10. Prvostupanjski sud navodi da je utvrdio uvidom u zapisnik o očevidu, fotografskim elaboratom i nalazom i mišljenje prometnog vještaka, da tužitelj nije dokazao na nedvojben način da li je u trenutku štetnog događaja kolnik bio zaleđen, a što bi bila pretpostavka za odgovornost Zagrebačkog holdinga d.o.o. - Podružnica Zagrebačke ceste. Sud je odbio tužitelja u odnosu na 2. i 3. tuženika jer nije mogao sa sigurnošću utvrditi prema materijalnim dokazima, da li je u trenutku štetnog događaja kolnik po kojem se kretalo navedeno vozilo bio zaleđeno. U ovom slučaju teret dokazivanja je na strani tužitelja temeljem čl. 221.a ZPP-a.

11. Sud nadalje zaključuje da prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka proizlazi da je iz fotografija sačinjenih prilikom očevida predmetne prometne nezgode, razvidno da je cesta bila očišćena i da je snijeg bio razgrnut sa strane. Vještak nije mogao naći elemente koji bi ukazivali na navode tužbe da je do proklizavanja vozila tužitelja došlo zbog zaleđenosti kolnika. Utvrđeno je da se tužitelj kretao brzinom od oko 45 km/h, te da prema dokazima u spisu i fotografijama tužiteljeva vozila, nema tragova naleta NN vozila na osobni automobil tužitelja. Iz nalaza prometnog vještaka proizlazi da ako kolnik nije bio klizav i mokar, da bi tužitelj brzinom od oko 45km/h prošao navedeni zavoj. Ukoliko je bio zaleđen kolnik, tužitelj se trebao kretati primjerenom brzinom od 20-30 km/h da bi eventualno prošao zavoj i ako bi sletio s ceste bila bi manja šteta na vozilu. Temeljem tih utvrđenja, sud je zaključio da je neistinit iskaz tužitelja i njegove supruge, u dijelu gdje navode da je kombi svojim zadnjim dijelom udario u lijevu stranu vozila, jer ne postoje materijalni tragovi, niti na kolniku, a niti na vozilu tužitelja da je NN vozilo prešlo na njegov dio kolnika i da je došlo do kontakta sa navedenim kombijem.

12. Sud je odbio tužitelja u odnosu na 1. tuženika, jer nalazom i mišljenjem prometnog vještaka, kao i materijalnim dokazima nije utvrđeno da je tužitelj sletio radi nepoznatog vozila. U ovom slučaju teret dokazivanja je na strani tužitelja temeljem čl. 221a ZPP- a. Tužitelj nije dokazao da je nepoznato vozilo skrenulo na njegov dio ceste te je svojim zadnjim dijelom udario u lijevu stranu tužiteljeva vozila koje je skrenulo te pokušao manevrom i korištenjem ručne kočnice izravnati svoje vozilo i naletio je na rubnik kolnika i vozilo udarilo u stablo, jer na vozilu tužitelja nisu bila nikakva oštećenja, jer bez bilo kakvih materijalnih dokaza iskaz tužitelja i supruge tužitelja ne daje dovoljno osnova na kojim bi se mogla temeljiti odluka suda jer odluka suda se može temeljiti samo sigurnošću utvrđenim činjenicama, a ne mogućim pretpostavkama kao što je ovdje slučaj. Na licu mjesta nisu pronađeni tragovi, a što ne daje dovoljno osnova o izvođenju zaključka da je šteta nastala krivnjom nepoznatog vozila.

13. Sud je odbio tužitelja u cijelosti s tužbenim zahtjevom jer tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu zadobivenih ozljeda i dinamiku nastanka štetnog događaja. Prvostupanjski sud nije obrazlagao provedeno kombinirano prometno sudsko medicinsko vještačenje te liječničko vještačenje jer je provedenim dokazima utvrdio da u spisu ne postoji dokaz kojim bi tužitelj nesporno dokazao postojanje uzročno posljedične veze između zadobivenih ozljeda i dinamike nastanka štetnog događaja.

14. Na žalbene navode tužitelja treba reći da je odgovornost tuženika za štetu moguće utemeljiti na utvrđenju činjenica odlučnih za primjenu mjerodavnog materijalnog prava iz kojeg takva odgovornost proizlazi, a ne na tehničkoj mogućnosti, kao što je ovdje slučaj za različite hipotetske slučajeve. Za odluku o sporu odlučno je li štetni događaj uzrokovan krivnjom vozača nepoznatog vozila, kao što je tužitelj tvrdio ili nije kao što iz rezultata dokaznog postupka proizlazi. Pitanje odgovornosti za štetu nastalu u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu prosuđuje se po kriteriju krivnje, a budući da se na temelju izvedenih dokaza ta činjenica nije utvrdila, jer istu tužitelj nije dokazao, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev. Pretpostavke o bitnim okolnostima, odnosno općim pretpostavkama za naknadu štete, postojanju subjekta tog obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročno posljedičnoj vezi između vožnje NN vozila i štetnog događaja se ne mogu nadomjestiti nedokazanim tvrdnjama tužitelja, niti mišljenjem vještaka o tome što je pod određenim hipotetski postavljenim okolnostima eventualno moglo biti. Nesporno je utvrđeno, prema dokazima u spisu, fotografijama tužiteljeva vozila da nema tragova naleta NN vozila na osobni automobil tužitelja. Temeljem tih utvrđenja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je neistinit iskaz tužitelja i njegove supruge, u dijelu gdje navode da je kombi svojim zadnjim dijelom udario u lijevu stranu vozila, jer ne postoje materijalni tragovi niti na kolniku, a niti na vozilu tužitelja da je NN vozilo prešlo na njegov dio kolnika i da je došlo do kontakta sa navedenim kombijem. Nadalje, iz nalaza prometnog vještaka utvrđeno je da ako kolnik nije bio klizav i mokar, da bi tužitelj brzinom od oko 45 km/h prošao navedeni zavoj, no u situaciji ako je bio zaleđen kolnik, tužitelj se trebao kretati primjerenom brzinom od 20-30 km/h da bi eventualno prošao zavoj. Tužitelj nije dokazao da li je u trenutku štetnog događaja kolnik bio zaleđen, a što bi bila pretpostavka za odgovornost Zagrebačkog holdinga d.o.o. - Podružnica Zagrebačke ceste, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužitelja u odnosu na 2. i 3. tuženike jer sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi prema materijalnim dokazima da li je u trenutku štetnog događaja kolnik po kojem se kretalo navedeno vozilo bio zaleđen. Vještak je utvrdio da ne nalazi elemenata koji bi ukazivali da je do izletanja vozila došlo zbog proklizavanja vozila zbog zaleđenosti kolnika ili neprilagođene brzine. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da tužitelj nije dokazao da je nepoznato vozilo skrenulo na njegov dio ceste te je svojim zadnjim dijelom udario u lijevu stranu tužiteljeva vozila, jer o tome nisu utvrđeni materijalni tragovi niti na vozilu tužitelja niti na licu mjesta. Činjenica da na licu mjesta nisu pronađeni tragovi, ne daje dovoljno osnova o izvođenju zaključka da je šteta nastala krivnjom nepoznatog vozila, a kako je pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

15. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) te sukladno postavljenim zahtjevima. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka

16. Zbog navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje (čl. 368. st. 1. ZPP-a) kao zakonite.

17. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer odgovor na žalbu nije bila potrebna parnična radnja.

U Velikoj Gorici 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina