Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-720/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka članice vijeće i sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Generali osiguranje d.d. OIB: 10840749604 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, zastupanog po punomoćnici CF, po generalnoj punomoći Su-1269/23, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1550/21-22 od 31. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja IF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1550/21-22 od 31. srpnja 2024. pod stavkom I., II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja IF za naknadu troška nastalog sastavom žalbe u iznosu od 1.484,61 Eur kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom osigurnine u iznosu od 30.522,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. lipnja 2019. godine do isplate kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 414,75 eura, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.“

2. Protiv dijela ove presude, pod stavkom I., II. i III. izreke žalbu je podnio tužitelj. Ističe žalbene razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže žalbu uvažiti i preinačiti presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a tuženika obveže da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak prema troškovniku, uvećan za trošak žalbe. Podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.484,61 Eur.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi isplate osigurnine zbog nastale štete na vozilu koja je nastale u štetnom događaju 2. ožujka 2019. i to temeljem police kasko osiguranja, zaključene s tuženikom .

5. Pobijana presuda je razumljiva i može se ispitati, obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti su razlozi razumljivi te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju ukazuje žalba tužitelja, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud mora paziti po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

7. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da su tuženik kao osiguravatelj i tužitelj kao osiguranik zaključili dana 25. prosinca 2018. policu kasko osiguranja vozila br. P32 1023258868, na rok od godine dana,

- da je dana 2. ožujka 2019. došlo do štetnog događaja za koji je odgovoran isključivo tužitelj,

- da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja upravljao predmetnim vozilom za vrijeme dok mu je na snazi bila mjera zabrane upravljanja vozilom „B“ kategorije od 4. siječnja 2019. do 3. ožujka 2019., koja mjera je izrečena od strane Prekršajnog suda u Osijeku poslovni broj P-2589/18.,

- da su Opći Uvjeti za kasko osiguranje vozila sastavni dio ugovora,

- da se tužitelj obratio tuženiku za isplatu osigurnine ali je tuženik odbio isplatu, uz obrazloženje da su ispunjeni uvjeti za gubitak prava iz osiguranja,

- da je tužitelj pretrpio štetu na vozilu te tužbenim zahtjevom potražuje isplatu osigurnine u iznosu od 30.522,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2019.

8. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

9. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) a vezano uz čl. 28. st. 1. Uvjeta za kasko osiguranje vozila kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Člankom 319. st. 2. ZOO-a propisano je da pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

10.1. Nadalje, čl. 28. st. 1. Uvjeta za kasko osiguranje vozila (dalje: Uvjeti) propisano je da osiguranik gubi prava iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja osoba bez odgovarajuće i valjane vozačke dozvole za upravljanje tom vrstom vozila, kao i osoba koja upravlja vozilom u vrijeme za koje joj je od nadležnog organa privremeno oduzeta vozačka dozvola za upravljanje. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da u vrijeme nastanka štetnog događaja tužitelj nije imao valjanu vozačku dozvolu za upravljanje vozilom B kategorije te da su stoga ispunjeni uvjeti za gubitak prava iz osiguranja.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da, s obzirom na odredbe čl. 28. st. 1. Uvjeta. a imajući u vidu da tužitelju nije bila oduzeta vozačko dozvola, navedeni uvjeti za gubitak prava nisu ispunjeni. Naime, zabrana upravljanja vozilom izrečena je tužitelju od strane Prekršajnog suda u Osijeku u trajanju od dva mjeseca, koja mjera je bila na snazi u razdoblju od 4. siječnja 2019. godine do 3. ožujka 2019., dakle i na dan nastupa osiguranog slučaja, a ta zabrana priječi tuženika da upravlja vozilom B kategorije, što znači da u vrijeme nastanka štetnog događaja tužitelj nije imao valjanu vozačku dozvolu za upravljanje vozilom B kategorije, kao što je to pravilno i utvrdio sud prvog stupnja.

11.1. Stoga je pravilno sud prvog stupnja, primjenjujući odredbu čl. 319. st. 1. ZOO-a pravilno tumačio odredbu čl. 28. st. 1. Uvjeta kada je utvrdio da tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja nije imao važeću vozačku dozvolu, jer izrečena zabrana upravlja motornim vozilom B kategorije znači da ne smije upravljati vozilom te kategorije, odnosno da nema važeću vozačku dozvolu.

12. Pri tome još valja ukazati tužitelju da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/24 i 145/24 – dalje ZSPC) propisana mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole i to na najviše 8 dana, dok u ostalim slučajevima ZSPC-a govori o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom, a ne o oduzimanju vozačke dozvole. Nadalje, prekršajni sudovi prilikom izricanja zaštitne mjere zabrane upravlja vozilom određene kategorije ne „oduzimaju vozačku dozvolu“ već se u sustav upisuje navedena zabrana za određenu kategoriju vozila, koja ustvari predstavlja oduzimanje vozačke dozvole za tu kategoriji, dok osoba kojoj je izrečena zaštitna mjere može upravljati drugim kategorijama koje su upisane u vozačku dozvolu. Naime, izricanje zabrane upravlja određenom kategorijom vozila, u ovom slučaju B kategorije, zabranjuje tužitelju da upravlja vozilom te ima iste posljedice kao i oduzimanje vozačke dozvole.

13. Vezano uz žalbene navode tužitelja da je sam tuženik sastavio Uvjete te da bi valjalo primijeniti odredbu čl. 320. st. 1. i 2. ZOO-a te navedenu odredbu tumačiti u korist tužitelja, valja istaći da navedenu odredbu valja tumačiti zajedno s odredbom čl. 319. st. 2. ZOO-a, kao što to pravilno i čini sud prvog stupnja.

14. Stoga navedeni žalbeni navodi tužitelja predstavljaju njegovo tumačenje navedene odredbe Uvjeta i to strogo gramatičko tumačenje, koje je suprotno tumačenju suda prvog stupnja . Izneseni razlozi kao i tumačenje odredbe čl. 28. st. 1. Uvjeta u pobijanoj presudi i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda prihvatljiv.

15. Ostali žalbeni navodi tužitelja predstavljaju njegovu svoju interpretaciju činjenica te njegove osobne zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica, ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Uz to valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena izvedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u cijelosti udovoljeno. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, tužitelj u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa.

16. Iako je tužitelj naveo da presudu pobija pod stavkom II. Izreke, odnosno u dijelu odluke o troškovima postupka, žalbu u pogledu odluke o trošku tužitelj posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženiku uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

17. Slijedom iznesenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja je kao neosnovanu trebalo odbiti te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I., II. i III. izreke.

18. U ostalom, a nepobijenom dijelu (stavak IV. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

19. Odluka o trošku žalbenog postupka (stavak II. izreke drugostupanjske presude) temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju, naime, ne pripada naknada žalbenog troška budući da sa žalbom nije uspio.

U Velikoj Gorici 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina