Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-821/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Erste Card Club d.o.o. Zagreb, OIB: 85941596441, Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Čavić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Povrv-831/23-11 od 1. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika IG kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Povrv-831/23-11 od 1. srpnja 2024. pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-22983/22 od 14. rujna 2022. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju solidarno s LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.030,75 EUR od čega:

a) solidarno s LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.019,85 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 29. travnja 2021. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i

b) solidarno s LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10,90 EUR.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-22983/22 od 14. rujna 2022. g. u dijelu kojim je tuženiku, solidarno s ovršenicom LG, u roku od 15 dana naloženo isplatiti nastali trošak postupka u visini od 194,94 EUR, jer je o troškovima postupka potrebno donijeti novu odluku.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 595,79 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 1. srpnja 2024. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv dijela navedene presude, pod stavkom I. i III. izreke, žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da se žalba prihvati, preinači pobijana presuda i u cijelosti ukine platni nalog, odnosno da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži trošak koji je nastao u povodu izjavljenog pravnog lijeka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao nasljednik ČG, koji je bio korisnik Diners kartice, isplati solidarno s drugim nasljednikom iznos od 2.030,75 Eur s pripadajućim kamatama, koji iznosi se odnose na neplaćene troškove nastale korištenjem Diners kartice od strane pravnog prednika tuženika ČG.

5. Presuda se može ispitati te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju opisno ukazuje žalba tuženika, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Vezano uz žalbeni navod tuženika da sud nije omogućio strankama da spor riješe mirnim putem te da je postupio suprotno odredbi čl. 288.a. ZPP, valja istaći da isti navodi upućuju na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, a vezano uz čl. 288.a. st. 1. ZPP-a. Međutim, propust suda da postupi sukladno čl. 288.a. st. 1. ZPP nije utjecao na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja, pa stoga navedena relativno bitna povreda nije počinjena od strane suda prvog stupnja.

7. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da sud prvog stupnja nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7.1. Suprotno žalbenim navodima stranaka, sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

7.2. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je ČG, pravni prednik tuženika još 1997. potpisao molbu za članstvo u Diners Clubu, čime da je prihvatio Opća pravila i uvjete za članstvo u Diners Clubu,

- da je rješenjem o nasljeđivanju broj O-706/21 iza smrti ČG tuženik proglašen jednim od njegovih nasljednika,

- da je uz tuženika rješenjem o nasljeđivanju broj O-706/21 iza smrti ČG kao nasljednik proglašena OG u odnosu na koju je rješenje o ovrsi javnog bilježnika postalo pravomoćno,

- da je tužitelj svoje potraživanje dokazao računima i to broj 34256995555-2102 od 16. veljače 2021. g. s dospijećem na dan 29. ožujka 2021. g. u ukupnom iznosu od 2.306,68 kn (306,15 EUR) koji, osim iznosa članarine, sadrži i detaljnu specifikaciju troškova usluga DC na prodajnim mjestima i računom broj 34256995555-2103 od 29. ožujka 2021. s dospijećem na dan 1. ožujka 2021. u ukupnom iznosu od 15.224,02 (2.020,57 EUR) koji sadrži detaljnu specifikaciju troškova usluga DC na prodajnim mjestima,

- da je iz računa vidljivo da se isti odnose na naplatu obroka koji se odnose na obročnu kupnju po kartici.

8. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tuženik vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

9. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 9. i čl. 10. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO), a vezano uz čl. 139. st. 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar poslovni broj Ovrv-22983/22 od 14. rujna 2022. održao na snazi za iznos od 2.019,85 Eur.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelj nije priložio dokaze vezane uz visinu svojeg potraživanja. Točan je navod tuženika da izvod otvorenih stavaka odnosno izvod iz poslovnih knjiga, kao jednostrani akt tužitelja, bez drugih dokaza ne predstavlja dovoljan dokaz o osnovanosti tužiteljeve tražbine prema tuženiku. Međutim, nakon prigovora tuženika tužitelj je u spis dostavio račune na kojima temelji svoje potraživanje. Nadalje, tuženik tijekom postupka nije iznio niti jedan relevantan dokaz vezan uz pravilnost obračuna visine dugovanja, a niti je tvrdio da je bilo koji dio duga podmirio, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu potraživanja tužitelja.

11. Vezano uz žalbeni navod tuženika da je tužitelj nakon prigovora tuženika na visinu potraživanja predložio provođenje financijskog vještačenja, ali je sud navedeni prijedlog „preskočio“, valja istaći da temeljem čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio. Nadalje, relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena izvedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u cijelosti udovoljeno. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, tuženik u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa, te ne utječu na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

12. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u povodu ranije podnesenih prijedloga za upis istog poslovnog prostora u zemljišne knjige, jer u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24) ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu.

13. Vezano uz žalbeni navod tuženika da mu je onemogućen pristup sudu, valja istaći da isto predstavlja konvencijsko pravo o povredi kojeg odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske te Europski sud za ljudska prava, a ovaj sud nije ovlašten niti dužan isto ispitivati.

14. Ostali žalbeni navodi tuženika predstavljaju njegovu interpretaciju činjenica te njegove osobne zaključke u odnosu na postojanje određenih činjenica, ne mogu se prihvatiti utemeljenim jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima.

15. Iako je tuženik naveo da presudu pobija pod stavkom III. izreke, odnosno u dijelu odluke o troškovima postupka, žalbu u pogledu odluke o trošku tužitelj posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tužitelju uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

16. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I. i III. izreke.

17. Kako je neosnovana žalba tuženika to je neosnovan i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. U ostalom, a nepobijanom dijelu (točka II. izreke), presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina