REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-419/2024-12

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja FČ, državljanina Bosne i Hercegovine, iz [adresa], nositelja putne isprave Bosne i Hercegovine serijski broj: B3638843, s datumom izdavanja 10. studenog 2023. i važenjem do 10. studenog 2033., za kojega je KČ iz [adresa], opunomoćena za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško- slavonske, Policijske postaje Pakrac, OIB: 36162371878, kojeg zastupa LČ, službena osoba, radi protjerivanja, 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško- slavonske, Policijske postaje Pakrac, KLASA: UP/I-216-04/24-01/430, URBROJ: 511- 22-07-24-1 od 29. siječnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-04/24-01/430, URBROJ: 511- 22-07-24-1 od 29. siječnja 2024., u točki 1. izreke određeno je da tužitelj, rođen **.**.1968., u mjestu [adresa], Bosna i Hercegovina, državljanin Bosne i Hercegovine, nositelj putne isprave Bosne i Hercegovine serijskog broja: B3638843 izdane 10. studenog 2023. nezakonito boravi u [adresa], te je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP). Prema točki 2. izreke rješenja, državljaninu treće zemlje iz točke 1. izreke toga rješenja zabranjuje se ulazak i boravak u EGP-u u trajanju od 1 godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen. Sukladno točki 3. izreke rješenja, državljaninu treće zemlje iz točke 1. izreke toga rješenja određuje se rok za dragovoljni odlazak od sedam (7) dana u kojem je dužan napustiti EGP, računajući od prvog dana od dana dostave toga rješenja. U skladu s točkom 4. izreke rješenja, državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke toga rješenja će se prisilno udaljiti ako ne napusti EGP u roku za dobrovoljni odlazak iz točke 3. izreke toga rješenja, dok je točkom 5. izreke rješenja određeno da je državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke toga rješenja dužan prilikom napuštanja Republike Republike prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi navodi da mu je nalogom PU Pakrac izrečena sankcija zbog počinjenog prekršaja po Zakonu o nadzoru državne granice (“Narodne novine” br. 83/13., 27/16., 151/22.), kojim se tužitelju stavlja na teret da nije dao na uvid isprave propisane za prelazak državne granice. Smatra da je osporavana odluka tuženika pogrešna i da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe kako nije istina da nije dao na uvid svoje isprave za prelazak granice, niti da je granicu prešao ilegalno ili da se nije podvrgnuo graničnoj kontroli, kao ni da je napustio područje graničnog prijelaza dok nije obavljena granična kontrola. Pojašnjava da je bio na graničnoj kontroli i da je dao svoju ispravu za prelazak granice i učinio sve da bi njegov prelazak bio zakonit. Tvrdi da policija na granici njegovu ispravu nije skenirala. U vezi njegova prelaska granice, napominje kako postoji videosnimka s kojom raspolaže GP Stara Gradiška na kojoj se može vidjeti da se tužitelj zaustavio na granici i dao svoju ispravu za prelazak granice. Smatra da bi ga u suprotnom granična policija odmah zaustavila i protiv njega pokrenula postupak. Ističe kako mu je poznato da se na granici provodi izvanredna kontrola jer je riječ o vanjskoj schengenskoj granici i da je nemoguće da bi tužitelj ilegalno prešao granicu pored takve granične kontrole. Smatra da je prešao granicu legalno. Tvrdi da je tuženik pogrešno utvrdio stvarno stanje i kršio pravila postupka jer tužitelju nije dao mogućnost obrane angažiranjem branitelja iz redova odvjetnika kao državljaninu treće zemlje. Predlaže da se osporavana odluka tuženika poništi uz naknadu (nedefiniranog) troška upravnog spora tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je prilikom provođenja upravnog postupka sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-216-04/24-01/430, URBROJ: 511-22-07-24-2 od 29. siječnja 2024. u povodu uzimanja izjave tužitelja, kojom prilikom je tužitelj bio upoznat sa svim pravima i obvezama tijekom ispitnog postupka. Dalje navodi kako je tužitelju uručena obavijest o mogućnosti korištenja besplatne pravne pomoći s listom pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povrata koji je iste i potpisao. Ističe kako tužitelj nije podnio zahtjev za pravnom pomoći koji mu je bio ponuđen. Nadalje, da u postupku tužitelj nije koristio mogućnost korištenja prava na tumača jer razumije hrvatski jezik i latinično pismo. Navodi kako je prema spomenutom Zapisniku tužitelj 15. prosinca 2023. oko 11,00 sati ušao u Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Stara Gradiška na način da je sa graničnog prijelaza u Bosni i Hercegovini pješice prešao nogostupom most preko rijeke Save i došao na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku gdje je došao do nadzornih kućica, ali kako je bila gužva i nitko nije obraćao pažnju na njega, samoinicijativno je ušao u RH/EGP bez da je ikome pokazao putnu ispravu te tako izbjegao graničnu kontrolu. Nakon ulaska u RH/EGP ga je dočekala KČ koja ga je vozilom odvezla na adresu [adresa], kod koje je boravio do 29. siječnja 2024. Dodaje kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj nositelj putne isprave ser. br. B3638843 na ime FČ te u istoj nije uočen ulazni pečat potreban pri prelasku državne granice državljana trećih zemalja. Dodatno, pregledom sustava NBMIS-a, tužitelj nije naveden za prelazak državne granice između BiH i RH 15. prosinca 2023. kada je po izjavi zadnji puta prešao državnu granicu. Također, tijekom provođenja postupka, izvršenim provjerama kroz zbirke podataka koje vodi Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske te uvidom u dostavljenu i priloženu pravno relevantnu dokumentaciju nije utvrđeno da tužitelj ima status ili prijavljeno prebivalište odnosno boravište na području [adresa] odnosno tužitelj od prelaska državne granice 15. prosinca 2023. do 29. siječnja 2024. nije prijavio boravak, dakle nezakonito je boravio na području Republike Hrvatske. Pojašnjava da je tužitelju obveznim prekršajnim nalogom utvrđeno počinjenje prekršaja prema članku 26. stavku 1. Zakona o nadzoru državne granice kažnjivog po čl. 42. st. 2. istoga Zakona, prema kojemu je tužitelj prešao graničnu crtu na vanjskoj granici bez davanja na uvid propisane isprave za prelazak vanjske granice, te je napustio područje graničnog prijelaza dok nije obavljena granična kontrola. Poziva se na primjenu odredaba citiranih u odgovoru na tužbu. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 2. rujna 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na raspravu je pristupila službena osoba tuženika LČ, dok tužitelj nije pristupio raspravi unatoč urednoj dostavi poziva, te izostanak nije opravdao.

4.1. Na raspravi je službena osoba ostala kod odgovora na tužbu u cijelosti te se protivila izvođenju predloženih dokaza s obzirom na to da su nepotrebni za rješavanje ove upravne stvari jer je upravo službena osoba bila nazočna prilikom sastavljanja zapisnika o uzimanju izjave od tužitelja kada je tužitelj neposredno iznio okolnosti (ne)zakonitog prelaska granice.

4.2. Sud je u skladu s odredbom članka 93. stavka 2. ZUS-a kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari odbio dokazni prijedloga za saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke i pribave videosnimke Graničnog prijelaza Stara Gradiška. To stoga što je s obzirom na sadržaj već dane izjave tužitelja njegovo saslušavanje na iste okolnosti kao i pribava videosnimke Graničnog prijelaza Stara Gradiška u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a čime bi se odugovlačio spor, uz stvaranje nepotrebnih troškova, a činjenično stanje pravilno se i potpuno može utvrditi na temelju materijalne dokumentacije u spisu.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u spis te u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 15. prosinca oko 11,00 sati ušao u Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Stara Gradiška na način da je sa graničnog prijelaza u Bosni i Hercegovini pješice prešao nogostupom most preko rijeke Save i došao na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, gdje je došao do nadzornih kućica, ali kako je bila gužva, nitko nije obraćao pažnju na njega, pa je samoinicijativno ušao u RH/EGP bez da je ikome pokazao putnu ispravu i izbjegao je graničnu kontrolu. Nakon ulaska u RH/EGP ga je dočekala KČ, te je tužitelja odvezla vozilom na adresu [adresa], kod koje je boravio do 29. siječnja 2024.

7. U tijeku upravnog postupka od strane tuženika sastavljen je zapisnik KLASA: UP/I- 216-04/24-01/430, URBROJ: 511-22-07-24-2 od 29. siječnja 2024. o uzimanju izjave tužitelja, kojom prilikom je tužitelj upoznat sa svim pravima i obvezama tijekom ispitnog postupka. Tužitelj je potpisao zapisnik, a nakon što je zapisnik pročitan, tužitelj nije imao primjedbi.

7.1. Tužitelj je na zapisnik izjavio da je 15. prosinca 2023. oko 11,00 sati ušao sam u Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Stara Gradiška na način da je s graničnog prijelaza u Bosni i Hercegovini pješice prešao nogostupom most preko rijeke Save i došao na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, gdje je došao do nadzornih kućica, ali kako je bila gužva, nitko nije obraćao pažnju na njega i samo je prošao granicu bez da je ikome pokazao putnu ispravu. Dalje je izjavio kako ga je na hrvatskoj strani dočekala prijateljica KČ, koja ga je svojim vozilom odvezla do njene kuće u [adresa], gdje je boravio od tog dana do 29. siječnja 2024. Tužitelj je izjavio da od osobnih stvari posjeduje novčana sredstva u iznosu od 50 eura i 50 bosanskih konvertibilnih maraka. U Republici Hrvatskoj ne posjeduje nekretnine, niti koga od bliže rodbine, ne boluje od zaraznih bolesti i ne želi međunarodnu zaštitu.

8. Člankom 183. stavkom 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ br. 133/20., 114/22., 151/22.) propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako: 1. nije na kratkotrajnom boravku; 2. nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak; 3. nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita; 4. nije državljanin treće zemlje iz članka 58. stavka 4., članka 62. stavka 2., članka 129. stavka 2. i čl. 156. stavka 1. ovoga Zakona; 5. se kreće izvan područja na kojem mu je ograničeno kretanje na temelju bilateralnog međunarodnog ugovora; 6. nije obuhvaćen programom mobilnosti iz članka 73. stavka 5. ili članka 74. stavaka 3. i 12 ovoga Zakona.

9. Prema članku 55. stavku 2. točki 1. Zakona o strancima, državljanin treće zemlje nije na kratkotrajnom boravku ako je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku.

10. Sukladno članku 190. stavku 1. Zakona o strancima, državljanina treće zemlje će se protjerati ako: - nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem; - je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka; - se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona.

10.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovoga članka.

11. Pravilnikom o postupanju prema državljanima trećih zemalja („Narodne novine“ br. 136/21., 145/23.) u članku 23. propisano je da će se zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjem o protjerivanju zbog razloga iz članka 190. Zakona o strancima odrediti u trajanju od 3 mjeseca do 2 godine ako se zabrana ulaska i boravka izriče u slučaju iz članka 186. stavka 3. Zakona o strancima.

12. Člankom 192. stavkom 6. Zakona o strancima propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. istoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina. Sukladno stavku 7. točki 1. istog članka, zabrana ulaska i boravka računa se od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen.

13. Člankom 184. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi donijeti rješenje o povratku. Stavkom 3. istog članka propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz čl. 182. istoga Zakona, u obzir uzeti osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od 7 dana niti dulje od 30 dana. Stavkom 6. istog članka propisano je da rok za dragovoljni odlazak državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o povratku.

14. Prema članku 186. stavku 2. Zakona o strancima, ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje o ukidanju zakonitog boravka Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 184. stavka 2. ovoga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.

15. Uzimajući u obzir da je tužitelj u svojoj izjavi na zapisnik KLASA: UP/I-216-04/24- 01/430, URBROJ: 511-22-07-24-2 od 29. siječnja 2024. sastavljen od strane tuženika, izjavio da je 15. prosinca 2023. oko 11,00 sati ušao sam u Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Stara Gradiška na način da je s graničnog prijelaza u Bosni i Hercegovini pješice prešao nogostupom most preko rijeke Save i došao na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, gdje je došao do nadzornih kućica i samoinicijativno iskoristio priliku da "je bila gužva i da nitko nije obraćao pažnju na njega" te je samo prošao granicu bez da je ikome pokazao putnu ispravu, evidentno je kako je tužitelj nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku. Nadalje, po tužiteljevoj izjavi na hrvatskoj strani dočekala ga je prijateljica KČ, koja ga je svojim vozilom odvezla do njene kuće u [adresa], gdje je boravio od tog dana do 29. siječnja 2024., iz čega proizlazi kako je tužitelj do tada nezakonito boravio u [adresa]. Sud je ocijenio značaj sadržaja prvotne izjave tužitelja koju ocjenjuje vjerodostojnom, dok kasnije izjave tužitelja ocjenjuje kao usmjerene ka otklanjanju odgovornosti (i posljedica) nezakonitog prelaska granice.

16. U odnosu na tužbene navode da tužitelju nije dana mogućnost pravnog savjetnika kao državljaninu treće zemlje, za istaknuti je kako se takav navod ne može prihvatiti jer se u spisu upravnog postupka nalazi Obavijest o besplatnoj pravnoj pomoći, kao i Lista pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka - Upravni sud u Osijeku, oboje potpisani od strane tužitelja. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj bio pravilno informiran o mogućnostima pružanja pravne pomoći.

17. Stoga Sud zaključuje i da je u postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo bez povrede pravila upravnog postupka. Tužitelj s iznesenim tužbenim prigovorima nije s uspjehom osporio zakonitost tuženikova rješenja.

18. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim, te je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke presude, primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a.

19. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora te cijeneći da je isti u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

U Osijeku 9. rujna 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćenici za primanje pismena

2. Tuženiku