Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-699/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović, sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1048/2023-24 od 24. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1048/2023-24 od 24. ožujka 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d., za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:
"Tuženik CROATIA OSIGURANJE" d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 9.544,71 eur / 71.914,60 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana".
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 1.712,50 eur, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupanja da pobijanu odluku preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se u cijelosti protivi iznesenim žalbenim navodima te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s naslova naknade štete nastale isplatom obiteljske mirovine udovici preminulog osiguranika tužitelja, ĆĆ, u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022., isplaćene joj temeljem pravomoćnog rješenja tužitelja broj 344847 od 3. prosinca 2005., kojim je istoj priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 5. ožujka 2002.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.
7. Iz sadržaja spisa proizlazi:
- da je dana 5. ožujka 2002. osiguranik tuženika EĆ skrivio prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradao CĆ, osiguranik tužitelja,
- da je na temelju toga tužitelj 2005. godine priznao pravo na obiteljsku mirovinu njegovoj udovici ĆĆ, koju redovno isplaćuje,
- da je tuženik u ranijim postupcima podmirivao dio štete odnosno mirovinskih davanja tužitelju.
-da tužitelj u konkretnom postupku traži naknadu štete za isplate po osnovi obiteljske mirovine u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. u ukupnom iznosu od 9.544,71 eura,
- da je tuženik priznao štetni događaj i svoju pasivnu legitimaciju, ali je osporio visinu i osnovanost zahtjeva,
- da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, pozivajući se na nalaz vještaka prema kojem bi starosna i invalidska mirovinanastala zbog profesionalne nesposobnosti za rad i invalidska mirovina nastala zbog opće nesposobnosti za rad pokojnog osiguranika CĆ, da nije smrtno stradao, bile veće od mirovine koju tužitelj isplaćuje njegovoj supruzi ĆĆ, zbog čega je zaključio da tužitelj ne trpi štetu te odlučio kao u izreci.
8. Suprotno žalbenim navodima nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u obrazloženju presude.
9. Na žalbene navode valja reći da tužitelj nije prigovorio matematičkom izračunu financijskog vještaka, niti je predložio dodatno očitovanje, a niti je u pogledu vještačenja imao daljnjih prijedloga. Sud prvog stupnja pravilno je prihvatio nalaz i mišljenje ocjenjujući ga stručnim i objektivnim te temeljem podataka iz istog utvrdio visinu mirovine koje bi tužitelj, po redovnom tijeku stvari, u utuženom razdoblju, isplatio svom osiguraniku da nije došlo do njegovog smrtnog stradavanja, odnosno utvrdio i za to svoje utvrđenje dao valjanje razloge, da tužitelju nije nastala stvarna šteta isplatom obiteljske mirovine njegovoj udovici. Pri tome valja istaknuti da tužitelj nije postavio zahtjev niti predložio dokaze radi utvrđenja eventualnog razmjernog iznosa mirovine, već je zahtjev usmjerio isključivo na povrat ukupno isplaćenih obiteljskih mirovina, što ne nalazi uporište u materijalnom pravu.
10. Tijekom prvostupanjskog postupka bilo je sporno, a sporno je i u ovoj žalbenoj fazi, treba li u konkretnom slučaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP), budući u svojoj žalbi tužitelj osporava stav prvostupanjskog suda da su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe ZOOP.
11. Navedeni prigovor nije osnovan.
12. Prema pravnom shvaćanju koje proizlazi iz odluke Rev-66/2022 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. veljače 2022. u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode. Kako je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, koje obuhvaća i obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP, na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje se materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nezgode.
13. Tuženik se, kao osiguravatelj motornog vozila - štetnika, ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranja sa vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.
14. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOOP tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja. Posljedično navedenom pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odluku donio temeljem primjene odredbe čl. 27. ZOOP koja uređuju konkretnu situaciju i koja je u utuženom razdoblju bila na snazi.
15. Također je pravilno sud prvog stupnja utvrdio, s kojim utvrđenjem se slaže i ovaj sud drugog stupnja, da tužitelj, s obzirom da prema podacima iz nalaza i mišljenja vještaka nije pretrpio stvarnu štetu u smislu naprijed navedene zakonske odredbe ne može osnovano od tuženika potraživati naknadu utužene štete.
16. Naime, prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Člankom 27. st. 2. ZOOP propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, dok je stavkom 3. tog članka propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
17. Sukladno navedenom, tužitelj bi temeljem čl. 27. ZOOP imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene mirovine svom osiguraniku, samo ako je razmjerni iznos mirovine koja je isplaćen udovici osiguranika HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da nije smrtno stradao, a što ovdje nije slučaj jer iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da bi starosna mirovina CĆ, iznosila više od ostvarene obiteljske mirovine za svaki mjesec spornog razdoblja, da bi invalidska mirovina nastala zbog profesionalne nesposobnosti za rad u cijelom spornom razdoblju bila bi veća od ostvarene mirovine, i da bi invalidska mirovina nastala zbog opće nesposobnosti za rad, u cijelom spornom razdoblju bila bi veća od ostvarene mirovine, zbog čega i po ocjeni ovoga suda za tužitelja nija nastala stvarna štata jer ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju u smislu odredbe čl. 27. ZOOP, obzirom da je obiteljska mirovina manja od starosne i invalidskih mirovina.
18. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 155. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) te sukladno postavljenim zahtjevima. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.
19. Zbog navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
20. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer to nije bila potrebna parnična radnja (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.
U Velikoj Gorici 9. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
