Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-549/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika DD, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. i 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., ; dalje u tekstu: KZ/97) odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja JD protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-451/2014 od 21. ožujka 2023., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja JD kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženik TD na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 130/20 i 80/22; dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođen je optužbe da bi počinio u stjecaju dva kaznena djela i to kazneno djelo protiv imovine prijevaru djelo opisano u članku 224. stavak 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/97 i kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, ovjerovljavanje neistinitog sadržaja djelo opisano u članku 315. stavak 1. KZ/97, sve u vezi s člankom 60. KZ/97.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 oštećeni kao tužitelj JD dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 132,72 euro/1.000,00 kuna na ime paušalne svote, dok će se o troškovima kaznenog postupka na ime nužnih izdataka optuženika, nužnom izdatku i nagradi branitelja odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj JD po opunomoćeniku Marku Baliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac iz Splita i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje, podredno da se prihvati žalba oštećenika kao tužitelja i preinači pobijana prvostupanjska presuda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba oštećenog kao tužitelja JD je neosnovana.

5. U žalbi oštećeni kao tužitelj ne navodi zakonsku oznaku, žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već ističe da se pobijana prvostupanjska presuda ne može ispitati, jer je izreka presude proturječna razlozima, a u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i samih tih isprava, a što bi dakle bila žalbena osnova iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

6. Međutim, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju se u žalbi neosnovano ukazuje te je suprotno takvim žalbenim navodima ovaj sud kao drugostupanjski sud nije utvrdio da u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, presuda prvostupanjskog suda je jasna i razumljiva, a u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni, između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza i samih tih isprava i iskaza. Ukoliko neka odlučna činjenica nije pouzdano utvrđena riječ bi bilo o žalbenoj osnovi pobijanja prvostupanjske presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji žalbeni navodi će se cijeniti u nastavku.

7. Naime, u žalbi oštećenog kao tužitelja JD se ističe da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, optuženika DD oslobađa od optužbe iako se navode dokazi kojima se ukazuje na suprotan zaključak, na koji način je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdio.

7.1. Dakle, u žalbi se ističe da je namjera optuženika DD da za sebe pribavi nepripadnu imovinsku korist proizašla iz okolnosti što su najprije prednici UD prodali poslovni prostor koji se nalazi u stambeno poslovnoj zgradi u [adresa], katastarske oznake čestice zgrade [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], ukupne površine 52,16 metara kvadratnih tvrtki Konkurent (pravni slijednik trgovačko društvo Euroviba), a s čime je UD bila upoznata, kao što je bila i upoznata s činjenicom da je oštećeni JD taj isti poslovni prostor kupio od tvrtke Konkurent (Euroviba). Zajednička i dogovorna namjera UD i optuženika DD da za sebe pribave nepripadnu imovinsku korist proizlazi iz okolnosti o kojima su imali saznanja i UD i optuženik da se vodio parnični postupak između oštećenog JD i UD na Općinskom sudu u Sinju broj P-961/04 kao i postupak na Županijskom sudu u Splitu, presuda i rješenje broj Gž-4755/06 iz kojih postupaka je UD znala da je za iznos od 745.000,00 kuna (100.000,00 EUR) oštećenik JD kupio poslovni prostor od tvrtke Konkurent. Optuženik TD da je zaključio ugovor o kupoprodaji dana **.**.2010. sa UD, a kojim ugovorom je kupio tri poslovna prostora za iznos od 80.000,00 EUR, a jedan od ovih poslovnih prostora je sporni poslovni prostor ukupne površine 52,16 metara kvadratnih. Optuženi TD da je tri poslovna prostora platio manje nego oštećeni JD jedan, tj. sporni poslovni prostor koji je platio 745.000,00 kuna (100.000,00 EUR). Iz kupoprodajnog ugovora od 13. listopada 2010. između optuženika DD i UD proizlazi da je novac od kupoprodaje išao na ruke UD, te da je u ugovoru navedeno da su ugovorne strane izvršile uvid u zemljišne knjige. Iz povijesnog izvatka za spornu nekretninu proizlazi da je oštećeni JD kao predlagatelj **.**.2010. podnio zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Sinju prijedlog za uknjižbu na spornom poslovnom prostoru, temeljem pravomoćnih presuda Općinskog suda u Sinju broj P-961/04 i presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-4755/06, koji je u vezi utvrđenja prava vlasništva vodio sudski spor sa KD i vlasništvo stekao po navedenim pravomoćnim presudama. Nadalje, oštećeni kao tužitelj u žalbi navodi i to da je zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Sinju rješenjem odbio prijedlog JD za uknjižbu vlasništva sporne nekretnine s obrazloženjem da JD nema podobnu ispravu za upis prava vlasništva, jer nacrt o etažnom vlasništvu nije ovjeren od strane nadležnog tijela pa nije podoban za uknjižbu. U žalbi se nadalje navodi da je s obzirom na naprijed navedeno optuženi TD znao da spornu nekretninu kupuje od nevlasnika, UD jer je bio upoznat o zabilježbi predmetnog spora između UD i oštećenika JD, te je zajednički i dogovorno sa UD postupao u cilju da za sebe pribave nepripadnu imovinsku korist.

7.2. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka pravilno zaključio da nije dokazano da bi optuženi TD postupao s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist u iznosu od 749.013,60 kuna na koji način bi oštetio JD za navedeni iznos i na taj način počinio kazneno djelo prijevare niti je dokazano da bi optuženi TD doveo u zabludu nadležna tijela da u javnoj ispravi ovjere štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom poslu, ovjerovljavanjem neistinitog sadržaja.

8. Dakle, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, što prihvaća i ovaj sud, a utvrđeno je i materijalnom dokumentacijom u dokaznom postupku, potkrijepljeno je i iskazom svjedoka DDC, koji je bio upoznat s poslovnim odnosima u vezi spornog poslovnog prostora između UD i JD. Svjedok JDC naveo je da su majka i suprug od UD prodali poslovni prostor u prizemlju zgrade 139 Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], površine 52,15 metara kvadratnih trgovačkom društvu "Konkurent" 1997. godine. Trgovačko društvo "Konkurent" nije uknjižilo svoje pravo vlasništva na ovoj nekretnini, a prema rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju proizlazi kako sporni prostor nije procijenjen u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe trgovačkog društva "Konkurent", Sinj. Trgovačko društvo "Konkurent", tj. njegov pravni slijednik trgovačko društvo Euroviba je s oštećenikom JD **.**.2002. zaključilo kupoprodajni ugovor o prodaji ovog poslovnog prostora. Kako se trgovačko društvo Konkurent nije nikada uknjižilo na ovu nekretninu u zemljišnim knjigama se kao vlasnica vodila UD. Upravo stoga je oštećenik JD vodio sudski spor za utvrđivanje prava vlasništva sa UD i vlasništvo je stekao po pravomoćnim presudama Općinskog suda u Sinju broj P-961/04 od 28. srpnja 2006. potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu Gž-4755/06 od 13. rujna 2008., a navedene presude nisu provedene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sinju.

Iz materijalne dokumentacije utvrđeno je da je oštećenik JD Općinskom sudu u Sinju, Odjelu za zemljišne knjige, podnio prijedlog da se temeljem navedene pravomoćne presude Općinskog suda u Sinju, kojom je utvrđeno da je on vlasnik sporne nekretnine donese rješenje zabrane opterećenja ili otuđenja poslovnog prostora do pravomoćnog okončanja spora koji se vodi pred Općinskim sudom u Sinju poslovni broj P-705/10 u kojem je podnio tužbu protiv UD, radi predaje poslovnog prostora u njegov posjed.

9. Dakle, s obzirom na sve naprijed navedeno kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud optuženik TD je predmetnu nekretninu kupio od UD, koja je bila upisana u zemljišne knjige kao vlasnik poslovnog prostora površine 52,16 m2, čest. zgrade [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] te u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora od 13. listopada 2010. nije bio svjestan da poslovni prostor kupuje od nevlasnika neovisno od činjenice što je bio u vlasništvu susjednog poslovnog prostora, te je za navedeni poslovni prostor sukladno kupoprodajnom ugovoru od 13. listopada 2010., a kako to i proizlazi iz točke 9. ugovora, kao kupac isplatio prodavateljici iznos od 24.000,00 EUR, a ostali iznos od 56.000,00 EUR do 15. prosinca 2010., budući je kupoprodajni ugovor dvostrani pravni odnos u kojem prodavatelj i kupac dogovaraju cijenu, što se u konkretnom slučaju i dogodilo. Osim navedenog oštećenik JD u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora između optuženika DD i UD nije bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora. Prema podacima iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Sinju jasno proizlazi kako je u vrijeme zaključenja spornog kupoprodajnog ugovora i aneksa ugovora kao vlasnik prostora bila upisana UD. Nadalje, Općinski sud u Sinju zaprimio je prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva u korist DD, a izbris prava vlasništva UD temeljem zaključenog ugovora o kupoprodaji od 13. listopada 2010. i aneksa ugovora od 18. listopada 2010., a koji prilikom predaje zahtjeva za uknjižbu nije bio upozoren da na poslovnom prostoru iz kupoprodajnog ugovora postoji zabilježba spora oštećenika JD.

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključio, a prihvaća i ovaj sud da niti iz iskaza svjedoka, a ni iz materijalnih dokaza nije dokazno da bi optuženik počinio kazneno djelo prijevare i postupao s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi na štetu oštećenika JD. Nadalje, isto tako nije dokazano da bi optuženik TD doveo u zabludu nadležno tijelo i učinio, da u javnoj ispravi ovjeri nešto neistinito što bi služilo kao dokaz u pravnom poslu, na koji način bi počinio kazneno djelo ovjerovljavanje neistinitog sadržaja.

9.2. Naime, postojanje kaznenog djela mora biti dokazano potpuno izvjesno i izvan svake razumne sumnje te za osudu optuženika moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da su optuženici počinio kazneno djelo za koje su optuženi, što u konkretnom slučaju nije bilo ostvareno. Prema odredbi članka 3. stavka 3. ZKP/08, dvojbu oko postojanja činjenice koje tvore obilježje kaznenog djela, sud je dužan riješiti presudom na način koji je povoljniji za optuženike, a iz te odredbe proizlazi i pravilo koje se odnosi na standard dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist optuženika, prema kojem se te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu optuženika bilo vjerojatnije, nego postojanje činjenice koja mu ide u korist. U takvoj situaciji potpuno opravdano je prvostupanjski sud optuženika DD oslobodio optužbe da bi počinio kaznena djela iz članka 224. stavak 4. KZ/97 i članka 315. stavak 1. u svezi sa člankom 60. KZ/97, pa se oštećenik kao tužitelj JD neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu oštećenika kao tužitelja, sukladno članku 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrdu prvostupanjsku presudu.

Split, 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj