Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1108/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Rašica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1870/2020-46 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1870/2020-46 od 24. srpnja 2024. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 1.000,00 Eur zajedno sa zateznom kamatom od 14. kolovoza 2018. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.368,70 Eur zajedno sa zateznom kamatom od 24. srpnja 2024. do isplate sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1870/2020-46 od 24. srpnja 2024. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 1.827,00 Eur zajedno sa zateznom kamatom od 14. kolovoza 2018. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.139,26 Eur zajedno sa zateznom kamatom od 24. srpnja 2024. do isplate i za navedeno sudi:

a) Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.827,00 Eur zajedno sa zateznom kamatom od 14. kolovoza 2018. do isplate kao neosnovan.

b) Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.139,26 Eur zajedno sa zateznom kamatom od 14. kolovoza 2018. do isplate kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1870/2020-46 od 24. srpnja 2024. pod stavkom III. izreke.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 243,68 Eur u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja ČG za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužitelju MG plati iznos od 2.827,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od 14. kolovoza 2018. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.507,96 eur zajedno sa zateznom kamatom od 24. srpnja 2024. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 530,00 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom."

1.1. Rješenjem sadržanim u presudi riješeno je:

„I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 27. siječnja 2023.

II. Tužba je povučena za iznos od 2.371,38 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška s osnova djelomičnog povlačenja tužbe.“

2. Protiv dijela navedene presude (pod stavkom I. izreke) i dijela rješenja (pod stavkom III. izreke) žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih zakonom. Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, podredno da preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju povredu ukazuje žalba tuženika, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nije počinjena niti relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP na koju ukazuje žalba tuženika. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

7. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je tužitelj dana 27. srpnja 2017. nastradao kao vozač osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) u prometnoj nesreći koja se dogodila u mjestu [adresa], a do koje je došlo krivnjom vozača teretnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika,

- da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi stradao kao vozač vozila na čiji je stražnji lijevi dio s prednjim desnim dijelom naletjelo teretno vozilo osiguranika tuženika pa da je uslijed ovoga naleta vozilo tužitelja ostvarilo promjenu brzine od oko 13,9 do 17,4 km/h ukoliko ovo teretno vozilo nije imalo tereta odnosno oko 17,8 do 22,2 km/h ukoliko je isto bilo maksimalno natovareno,

- da je tužitelj odmah nakon ove prometne nesreće kolima hitne pomoći odvezen te da je isti u KBC Split naveo da je zadobio udarac u prsnu kost i desno rame te učinio trzaj u području vrata i leđa pri čemu je liječnik kliničar utvrdio bolove u području prsne kosti te u području TH kralješnice

- da je pri ovakvoj dinamici nesreće tijelo tužitelja u trenutku naleta imalo tendenciju trzajnog pomaka unatrag te da je u ovakvim uvjetima tužitelj mogao zadobiti ozljede opisane dijagnozama iz medicinske dokumentacije tj. istegnuće vrata trzajnim zabacivanjem glave unatrag uz prateće istezanje vrata kao i natučenje prsnog koša nalijetanjem prsima na obruč upravljača u sekundarnom gibanju prema naprijed,

- da u medicinskoj dokumentaciji nisu objektivno utvrđeni bilo kakvi znaci ozljeđivanja,

- da je sudski vještak dr. Davor Mayer izjavio kako dijagnoze postavljene kod tužitelja nisu objektivizirane pa da se iste u sudskomedicinskom smislu ne smatraju tjelesnim ozljedama,

- da je liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću, ortopedu i traumatologu (stranica 152 i 153) utvrđeno da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana te manjeg intenziteta 30 dana i to sve kumulativno, a pretrpio je i tzv. primarni strah koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan te tzv. sekundarni strah i to jači u trajanju od 3 dana, srednji u trajanju 10 dana te slabiji u trajanju od 20 dana, također sve kumulativno. Te je tužitelju bila potrebna i tuđa pomoć i njega kod kućnih poslova, pri održavanju osobne higijene te kod odlaska kod liječnika i na fizikalnu terapiju i to 2 sata dnevno kroz prvih 20 dana, a potom 1 sat dnevno u narednih 60 dana,

- da je vještak Franić nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivenih ozljeda, ali bez kliničkog pregleda tužitelja,

- da iz medicinske dokumentacije proizlazi da tužitelj nije radio nikakvu specifičnu dijagnostičku obradu zbog ozljede vratne kralješnice.

8. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tuženik vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

9. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1. 827,00 Eur.

10. U postupku je sudsko medicinskim vještačenjem utvrđeno da je prema dinamici štetnog događaja moglo doći do ozljeda za koje tužitelj navodi da su zadobivene u štetnom događaju. Međutim, okolnost da je do ozljeda moglo doći ne znači i da je stvarno do njih i došlo. Kako je sudsko medicinski vještak dr. Mayer izrijekom u svom nalazu naveo da ozljede nisu objektivizirane te se smatra da nisu niti nastale, to je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o pravičnoj novčanoj naknadi pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio iznos od 1.827,00 Eur štete.

11. Naime, u slučaju kada povrede nisu navedene u medicinskoj dokumentaciji odnosno kada nisu objektivizirane prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade, valja imati u vidu da ako nema ozljeda onda tužitelj nije mogao trpjeti niti bolove niti mu je bila potrebna tuđa pomoć njega. Bolovi su u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Jednako tako, tuđa pomoć i njega može biti potrebna ukoliko zbog povreda zadobivenih u štetnom događaju tužitelj ne može obavljati neke svakodnevne potrebe. Kako povrede nisu objektivizirane, to nema niti potrebe za tuđom pomoći i njegom.

12. Međutim, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

13. Za istaknuti je kako je tužitelj nedvojbeno bio sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je nakon štetnog događaja kolima hitne pomoći odvezen u bolnicu, te da je tužitelj osoba starije životne dobi, po stavu ovog suda, neovisno o tome što povrede nisu objektivizirane, tužitelj je u vezi štetnog događaja pretrpio određeni strah.

14. Naime, osjećaj straha vezan uz štetni događaj nije nužno vezan uz zadobivene ozljede, odnosno osoba može pretrpjeti strah i u situaciji ako nije zadobila ozljede.

15. Kako je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj vezano uz štetni događaj pretrpio tzv. primarni strah koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan te tzv. sekundarni strah i to jači u trajanju od 3 dana, srednji u trajanju 10 dana te slabiji u trajanju od 20 dana i to kumulativno.

16. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu, trajanje i intenzitet pretrpljenog straha prema utvrđenju vještaka dr. Miljenka Franić (kao kvalifikatorne okolnosti koja utječe na dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava oosbnosti), to po stavu ovog suda tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u ukupnom iznosu od 1.000,00 Eur, slijedom čega je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda pod stavkom I. izreke za taj iznos.

17. S druge strane, budući da kod tužitelja nisu objektivizirane ozljede, to mu s osnova pretrpjelih bolova te potrebom za tuđom pomoći i njegom, ne pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu, pa je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo prihvatiti žalbu tuženika u tom dijelu i preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke i za iznos od 1.827,00 Eur odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

18. Kako je sada promijenjen uspjeh u sporu, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

19. Odredbom čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19, dalje: ZIDZPP/19), koji se sukladno čl. 117. st. 3. ZIDZPP/19 primjenjuje na postupke u kojima nije donesena prvostupanjska odluka propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će u konačnici toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st. 2. ZPP).

20. Tužitelj je u sporu u odnosu na visinu zahtjeva uspio sa 35,37 % (utuženo 2.827,00 Eur, a dosuđeno 1.000,00 Eur), a uspjeh tuženika 64,63 % ali pri tomu nije uzeo u obzir da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP propisano da se pri omjeru uspjeha u sporu vodi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21. Kako je tužitelj s osnovom zahtjeva uspio 100%, a s visinom 35,37 % to je uspjeh tužitelja u sporu 67,68 % dok tuženik s osnovom zahtjeva nije uspio, a s visinom je uspio 64,63 % to je uspjeh tuženika u sporu 32,32 pa slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP od uspjeha tužitelja u sporu valja oduzeti uspjeh tuženika (67,68-32,32) te uspjeh tužitelja iznosi 35,36 %.

22. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelju pripada pravo na odvjetnički trošak u iznosu od 2.249,28 Eur, pa s obzirom na uspjeh u sporu od 35,36 % u tom postupku mu je valjalo dosuditi trošak zastupanja odnosno u iznosu od 754,86 Eur. Tom iznosu valja dodati trošak liječničkog i kombiniranog sudskomedicinsko-prometnog vještačenja u ukupnom iznosu od 613,84 eur (398,17 eur + 199,08 eur + 16,59 eur) koji mu valja priznati u cijelosti jer je isti bio neophodan za utvrđivanje osnova i visine tužbenog zahtjeva pa tužitelju pripada pravo na trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.368,70 Eur.

23. Kako je presudom suda prvog stupnja tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 2.507,96 Eur, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.368,70 Eur sa pripadajućom kamatom, a temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.139,26 Eur sa pripadajućom kamatom i za navedeno odbiti zahtjev tužitelja.

24. U ostalom, a nepobijenom dijelu, pod stavkom II. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U odnosu na rješenje

25. Žalba protiv rješenja nije osnovana.

26. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 381. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u istom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba.

27. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka vezanih uz djelomično povlačenje tužbe uz obrazloženje da „iz razloga što se konkretno radi o situaciji kada je isti trošak zastupanja i u odnosu na prvotno postavljen tužbeni zahtjev i u odnosu na zahtjev tužitelja nakon djelomičnog povlačenja tužbe pa tada tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška zbog djelomičnog povlačenja tužbe jer je, dakle, isti trošak zastupanja tuženika u odnosu na oba ta zahtjeva s obzirom su oba obuhvaćena istim tarifnim razredom prema Tarifi“. Sa izraženim stavom suda prvog stupnja suglasan je i ovaj sud drugog stupnja.

28. Kod djelomičnog povlačenja tužbe sud nije dužan postupiti u smislu čl. 164. st. 7. ZPP, budući je riječ o djelomičnom povlačenju koje nema za posljedicu okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom, već se procesna aktivnost nastavlja tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i konačni uspjeh u sporu još nisu poznati. O naknadi troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, kod čega će tuženik naknadu troškova u odnosu na povlačenje tužbe ostvariti zajedno sa naknadom troškova obračunatih obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i srazmjerno uspjehu u parnici.

29. U odnosu na žalbene navode tuženika da mu je sud prvoga stupnja trebao dosuditi trošak parničnog postupka u odnosu na smanjeni (povučeni) dio tužbenog zahtjeva, valja istaći da nije u skladu s načelom djelotvornosti , kao i sa konvencijskim pravom na pristup sudu. Naime, ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o visini tužbenog zahtjeva, može odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020.

30. Naime, tuženiku vezano uz djelomično povlačenje tužbe nisu nastali posebni troškovi pa je stoga valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod stavkom III. izreke.

31. Tuženik je zatražio naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 377,22 Eur. Kako je tuženik sa žalbom uspio sa 64,6 % (ožaljeno 2.827,00 Eur, a preinačeno za 1.827,00 Eur) u tom omjeru mu je i dosuđen zatraženi trošak, odnosno u iznosu od 243,68 Eur.

32. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka (odgovora na žalbu), jer isti trošak nije bio potreban u postupku (čl. 155. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina