Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2894/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Ivan Rudić, odvjetniku u Zadru, Ul. Don Ive Prodana 7, protiv tuženog PĐ, sina M, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u posjed nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1379/2021-25 od 24. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tužitelja MĐ, 2. tužiteljice LĐ i 3. tužiteljice ČĐ, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1379/2021-25 od 24. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku PĐ (Anto) Radiću sinu M, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da preda u posjed i vlasništvo tužiteljima MĐ OIB [osobni identifikacijski broj] ,[adresa]. LĐ , OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. i ČĐ , [osobni identifikacijski broj], [adresa], dio č. zem [katastarska čestica]-P=9m2 k. o. [katastarska općina], označena likom žute boje i točkama A-B-C-DE-F- G-A, sve prikazano na Skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod.,sa sudskog očevida održanog 13.siječnja 2023. uz istovremeni odstup s ove nekretnine, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka.".

2. Protiv navedene presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlažu pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelji u žalbi sadržajno upiru, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed fizički točno određenog dijela č. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (površine 9m2), označene likom žute boje i točkama A-B-C-D-E-F-G-A, kako je to prikazano na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod., sa sudskog uviđaja od 13.siječnja 2023., koji zahtjev tužitelji temelje na tvrdnji da je predmetna nekretnina njihovo vlasništvo (upisano u zemljišnu knjigu), koji dio nekretnine im je tuženik samovlasno i nezakonito oduzeo.

7. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud slijedi utvrđenim:

- da iz izvatka za k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je navedena čestica (koja je u naravi dvorište površine 1046 m2 te gospodarska zgrada površine 20 m2, ukupno površine 1066 m2), u vlasništvu tužitelja,

- da iz izvatka za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je navedena čestica (koja je u naravi dvorište od 252 m2 i kuća od 53 m2, ukupno površine 305 m2), vlasništvo tuženika,

- da iz izvoda iz katastarskog plana od 5. srpnja 1999. i 19. srpnja 2021. proizlazi da su k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] međašne čestice i da se na svakoj čestici nalazi po jedan objekt,

- da iz dopisa od 7. svibnja 2021. proizlazi da je punomoćnik tužitelja upoznao tuženika da njegova stranka (MĐ) tvrdi da je sa svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] ušao na njihov teren i otvorio vrata na njihovoj čestici te kanalizirao oborinske vode koje se slijevaju na njihovu česticu, kao dokaz prilažući skicu, slijedom čega tuženika poziva da mu se javi radi mirnog rješenja spora,

- da iz kupoprodajnog ugovora ovjerenog kod javnog bilježnika Vere Marčine iz Zadra broj: Ov 1759/90 proizlazi da je isti sklopljen 26. lipnja 1990. između IĐ, kao prodavatelja, i PĐ, kao kupca nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], koja se sastoji od zemljišta 300 m2,

- da je na uviđaju na licu mjesta od 13. siječnja 2023. vještak za geodeziju Frane Vlatković, dipl. ing. geod., identificirao pokazani predmet spora kao dio nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako ga je pokazao 1. tužitelj te je konstatirano da se u naravi radi o dijelu nekretnine koji predstavlja dio izgrađenog objekta te izgrađenog betonskog zida koji je djelomično i srušen, s time da je pokazao i na međe svoje predmetne nekretnine te početnu točku uz asfaltnu ulicu, a koju predstavlja izgrađeni betonski zid, navodeći da međa ide pravocrtno na pokazanu željeznu šipku sive boje te dalje da međa završava u završetku betonskog zida (za koju 1. tužitelj navodi da je na pravome mjestu, da predstavlja "nulu") te da bi predmet spora predstavljao sve što je izgrađeno od strane tuženika, a nalazilo bi se na njegovoj parceli od prije opisane međe sjeverozapadno, pri čemu je 1. tužitelj na licu mjesta ukazao i na postavljene oluke za koje tvrdi da se također nalaze na njegovoj nekretnini, pokazujući i otvor u objektu koje je zatvoren drvenim daskama, navodeći da bi isto trebalo biti zazidano kako mu ne bi pričinjavalo štetu izlijevanjem sadržaja slivnih voda na njegovu nekretninu,

- da je vještak na skici lica mjesta slovima A-B-C-D-E-F-G-A označio sporni dio č. z. [katastarska čestica] površine 9 m2 (obojano žutom bojom), dok je slovima H,1 označio položaj oluka, slovima C-D položaj otvora u zidu koji je zatvoren daskama te slovom G položaj pokazane željezne šipke sive boje,

- da je svjedok EĐ, šogor 1. i 2. tužitelja i suprug 3. tužiteljice naveo da mu je poznato da je tuženik jednim dijelom ušao u nekretninu tužitelja te da je izgradio kuću i roštilj, da je njegova punica BĐ, koja je umrla prije nekoliko mjeseci, primijetila da je tuženik ušao dijelom u nekretninu tužitelja jer je ona tu prolazila svakodnevno i rekla je to tuženiku, međutim da je došlo do svađe, ali da nisu odmah doveli mjernike, nego je to učinjeno kasnije, kada je utvrđeno da je međa pomaknuta, odnosno da je tuženik ušao u parcelu tužitelja, nakon čega je otišao kod tuženika i sugerirao mu da sruši zid i da to riješe, odnosno da se dogovore oko toga, do kojeg dogovora nije došlo,

- da je svjedokinja AĐ, supruga tuženika, izjavila da su građevinsku parcelu [katastarska čestica] kupili 1990., od kada su počeli graditi kuću, koju kuću su gradili do suhozida jer su bili uvjereni da je to međa, jer im je to rekao prijašnji vlasnik, kao i djed 1. tužitelja, da su prije otprilike 5-6 godina uz kuću sagradili roštilj, da su tužitelji prije nekoliko godina vršili mjerenje predmetne parcele kada se ispostavilo da su dijelom ušli u njihovu parcelu, što su saznali od ĆĐ, kojeg su tada zamolili, s obzirom na to da je tuženik osoba starije životne dobi, da sruši zid na kojemu je sagrađen roštilj i da će oni to sve platiti, što ĆĐ nije učinio, jer nije imao vremena, nakon čega je u međuvremenu podignuta tužba, s time da ih je punomoćnik tužitelja obavijestio dopisom da su ušli u teren tužitelja, kada je ona predložila da se pokušaju dogovoriti, do kojeg dogovora nije došlo, nakon čega im je bilo ponuđeno da plate 10.000,00 kuna, o čemu su bili voljni razgovarati,

- da iz iskaza 1. tužitelja proizlazi da kada je tuženik kupio parcelu za gradnju kuće koja graniči sa njihovom parcelom [katastarska čestica], da je međa bila suhozid koji je tuženik srušio i izgradio kuću prije nekih 30-ak godine, a da je prije nekoliko godina još nešto nadograđivao i sagradio roštilj te je dijelom ušao u parcelu tužitelja i postavio i vrata koja je zazidao jer su se tužitelji bunili, s time da iz iskaza 1. tužitelja proizlazi i to da se na jednom dijelu nalazi zid koji je sagradio tuženik, kojim je isto ušao u njihovu parcelu, a da je taj zid tuženik počeo rušiti, koje rušenje nije dovršio,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je on parcelu za gradnju kuće koja graniči s parcelom tužitelja kupio 1990., a da je 1991. počeo graditi kuću, da se prije gradnje u vezi međe konzultirao s čovjekom koji mu je prodao parcelu i s djedom 1. tužitelja, tako da je međa bila suhozid gdje je on „zabio kolce“ koji i sada stoje, da je nakon toga prije pet godina sagradio i roštilj na ogradi koju je napravio prije 15 godina kada je srušio suhozid, da je u međuvremenu legalizirao objekt, da mu nitko nikada nije govorio da je ušao u tuđe zemljište (jer su tu dolazili i geodeti i arhitekti i bilo je avionsko snimanje), da se prije pokretanja ove tužbe (kada su tužitelji angažirali svog mjernika i kada je GĐ došao s papirima od izmjere), pokušao dogovoriti s tužiteljima putem njihovog odvjetnika, ali nije uspio, da je on predlagao GĐ da sruši taj zid koji ide od roštilja pa do kraja, a da će on platiti troškove, da se ne sjeća kada je od punomoćnika tužitelja dobio poziv za mirni dogovor, ali da je njegova supruga nakon tog poziva nazvala istog telefonom i razgovarala s njim, nakon čega je podnesena tužba, da zid nije srušio iz razloga što je u to vrijeme on bio bolestan i išao je na operaciju koljena.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja, rukovodeći se odredbama čl. 159. st. 2., čl. 161. st. 1., čl. 162. st.1 i čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), cijeneći da se tuženik nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmeta spora (dijela k. č. [katastarska čestica] k.o. površine 9 m2), najmanje 15 godina, od kada je tuženik izgradio betonski zid na međi, čime je na predmetu spora stekao pravo vlasništva i time pravo na posjed, sud prvog stupnja odbija postavljeni tužbeni zahtjev i presuđuje kao u izreci pobijane presude.

9. Pošavši od utvrđenja da je tuženik u ovoj pravnoj stvari dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, odnosno zakonitost, istinitost i poštenje za razdoblje dulje od 10 godina, odnosno da je dokazao pretpostavke iz čl. 159. st. 2. ZV-a, rukovodeći se time da iz priloženog kupoprodajnog ugovora proizlazi da je tuženik 1990. kupio parcelu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja je međašna sa spornom nekretninom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), na kojoj je sagradio kuću 1991., s time da je prije gradnje utvrdio među (konzultirajući se s djedom 1. tužitelja i prodavateljem), na kojoj međi se nalazio suhozid (gdje je on tada zabio kolce koji i sada stoje), koji suhozid je srušio prije 15 godina i na istom mjestu sagradio zid, dok je prije 5 godina na toj ogradi (koju je sagradio prije 15 godina), sagradio roštilj, pri čemu tuženik tada nije znao da je time ušao u parcelu tužitelja (što mu sud prvog stupnja vjeruje, naročito s obzirom na to da se radi o maloj površini – 9m2, da mjerenje tada nije vršila stručna osoba, a da su prilikom određivanja međe uz tuženika bili nazočni prodavatelj parcele te djed 1. tužitelja za koje je tuženik opravdano vjerovao da znaju gdje je međa), pri čemu je tuženik (o tome da je ušao u sporni dio nekretnine), saznao tek nekoliko mjeseci prije

pokretanja tužbe (kada mu je svjedok ĆĐ to rekao, u vrijeme kada se zbog sređivanja vlasničkih odnosa, putem vještaka geodetske struke vršilo mjerenje nekretnine tužitelja), sud prvog stupnja zaključuje da je posjed tuženika na spornom dijelu nekretnine trajao samostalno i kontinuirano preko 10 godina, a da tužitelji do zaključenja raspravljanja nisu priložili niti jedan dokaz koji bi osporio ili na bilo kakav način doveo u sumnju zakonsku presumpciju poštenja posjeda.

10. U žalbenom stupnju postupka tužitelji upiru na pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, uz tvrdnju da sud prvog stupnja pri ocjeni osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva nije uzeo u obzir činjenicu koju tužitelji cijene ključnom – da je tuženik samovlasnim izvođenjem radova nezakonito i samovoljno srušio suhozid i otvorio vrata, za koju putnu vezu nije tražio, niti dobio suglasnost tužitelja ili njihovih prednika, a čime je kanalizirao oborinske vode koje se slijevaju na nekretninu tužitelja te da je izgradio roštilj i time sebi prisvojio dio tuđe nekretnine, upirući i na to da je sam tuženik, kao i njegova supruga, potvrdio da je izvedenim radovima ušao u parcelu tužitelja te da je u svom iskazu i sam navodio suglasnost za rušenjem zida („koji ide od roštilja, pa do kraja“) i time priznao da je svjestan da je ušao u tuđi posjed. Žalbenim navodima tužitelji ustraju na tvrdnji da su dokazali da su vlasnici predmeta spora kojeg tuženik neovlašteno posjeduje, osporavajući zaključak suda prvog stupnja o tuženikovom pravu na posjed, njegovoj savjesnosti i poštenju, uz daljnje tvrdnje da tuženik ničim nije dokazao da je vlasnik spornog dijela nekretnine, niti da ima pravo na posjed.

11. Imajući u vidu činjenice i dokaze na kojima je tuženik temeljio osnovanost svojih prigovora koje je suprotstavljao zahtjevu tužitelja za predajom u posjed predmeta spora, tvrdnjom da je prilikom kupnje svoje parcele vjerovao da kupuje i sporni dio zemljišta (kako mu je pokazao prodavatelj i djed 1. tužitelja), te da prilikom građenja nije znao da time ulazi u parcelu tužitelja, koje činjenice je tuženik navodio već u odgovoru na tužbu i time jasno i određeno isticao prigovor prava na posjed, i po stavu ovoga suda, bilo je osnova za zaključak o postojanju prava tuženika na posjed spornog dijela zemljišta u skladu s odredbom čl. 163. st. 1. ZV-a, imajući u vidu da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik stekao vlasništvo predmetne nekretnine (dijela čest. zem. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 9 m2), dosjelošću, koji zaključak žalbenim prigovorima tužitelja nije doveden u sumnju.

12. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik u isključivom i neprekinutom, zakonitom, samostalnom i poštenom posjedu predmeta spora preko 15 godina, rukovodeći se pravilno time da iz izvedenih dokaza proizlazi kvaliteta i propisano trajanje posjeda predmetna spora, koje pravo tuženiku nikada nitko nije osporavao, pa tako niti tužitelji, sve do podnošenja tužbe u ovome sporu (odnosno nekoliko mjeseci prije njezina podnošenja, u vrijeme kada se zbog sređivanja vlasničkih odnosa, putem vještaka geodetske struke vršilo mjerenje nekretnine tužitelja), iz čega neupitnim slijedi da su na strani tuženika ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer je do podnošenja ove reivindikacijske tužbe proteklo više od zakonom propisanih 10 godina nesmetanog posjeda tuženika (čl. 159. st. 2. ZV-a).

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koje je izveo po prijedlogu obje stranke, po ocjeni ovoga suda, tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja temeljem kojih je zaključio o pravu tuženika na posjed predmeta spora i time o (ne)osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva i pri tome ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o njemu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje i to cijeneći svaki od izvedenih dokaza zasebno te potom dovodeći tako izvedene dokaze u međusobnu korelaciju, cijeneći ih u konačnome po slobodnoj ocjeni, koju ocjenu u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pa tako i ocjenu, u onome bitnome, o vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza tuženika, koju vjerodostojnost žalbenim navodima tužitelji niti ne osporavaju, čime se ukazuju promašenim žalbeni navodi tužitelja kojima osporavaju pravilnost ocjene izvedenih dokaza.

14. Naime, iz svih izvedenih dokaza neupitnim proizlazi da je tuženik predmet spora nesmetano i samostalno koristio za svoje potrebe od kada ga je prodavatelj uveo u posjed nekretnine koju je kupio, kojom prilikom su tuženik i prodavatelj, zajedno s djedom 1. tužitelja, utvrdili gdje se nalazi međa kupljene parcele, na kojoj međi se već nalazio suhozid (što tužitelji niti ne spore), koji suhozid je tuženik srušio prije 15 godina i na istom mjestu sagradio zid, a prije 5 godina na tom zidu sagradio i roštilj, dok je stambeni objekt koji se jednim dijelom također proteže predmetom spora izgradio još 1991., čemu se tužitelji sve do podnošenja tužbe nisu protivili, tako da žalbeni prigovori kojima tužitelji upiru na to da je tuženik samovlasnim izvođenjem radova nezakonito i samovoljno srušio suhozid i izgradio roštilj, prisvajajući time dio njihove nekretnine, te da tuženik u ovom postupku priznaje da je time ušao u njihovu parcelu, ne upućuju na zaključak o nesavjesnosti tuženika kroz razdoblje od preko 15 godina od njegovog uvođenja u posjed od strane prodavatelja, kroz koje razdoblje je, kako to proizlazi iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka, predmet spora nesmetano posjedovao u uvjerenju da se radi o dijelu nekretnine koju je kupio (pri čemu niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je tuženik bilo koje od radova izvodio preko linije prijašnjeg suhozida), dok s druge strane niti sami tužitelji ne tvrde da su mu to pravo ikada osporavali (do podnošenja ove tužbe), tako da je činjenica da je nakon podnošenja tužbe, odnosno nekoliko mjeseci prije toga, tuženik saznao da je izvedenim radovima „ušao u parcelu tužitelja“, bez utjecaja na pravilnost zaključka o kvaliteti posjeda kroz zakonom propisano vrijeme od deset godina, koje vrijeme je potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću u slučaju zakonitog, istinitog i poštrenog samosatalnog posjedovanja nekretnine, o kakovom posjedu na strani tuženika je riječ u ovom konkretnom slučaju, protekom kojeg vremena je tuženik po samom Zakonu, dakle, protekom zakonom propisanog vremena, već tada stekao pravo vlasništva (ispunjenjem zakonskih pretpostavki u skladu s čl. 129. st. 1. ZV-a), tako da je kasnije saznanje o tome da se radilo o dijelu koji nije pripadao parceli koju je on kupio, bez utjecaja na prednji zaključak suda.

15. Stoga, to što su tužitelji u ovom postupku dokazali da se radilo o dijelu nekretnine koja je bila u njihovom vlasništvu, s obzirom na činjenicu da je tuženik na toj nekretnini stekao pravo vlasništva dosjelošću, navedeno tuženiku, sukladno odredbi čl. 163. st. 1. ZV-a, daje pravo odbiti predaju spornog dijela navedene nekretnine tužiteljima, neovisno o tome što se radi o tužiteljima kao upisanim zemljišnoknjižnim vlasnicima iste nekretnine, jer je u ovom postupku temeljem izvedenih dokaza neupitno utvđen osnovanim tuženikov prigovor prava na posjed, koji prigovor ukida zahtjev tužitelja na predaju stvari njezinom vlasniku u posjed, a koja osnovanost prigovora prava na posjed istovremeno čini neosnovanim zahtjev tužitelja na predaju u posjed.

16. U odnosu na žalbene navode kojima se tužitelji pozivaju na „vrata koja je tuženik otvorio za putnu vezu koju nije tražio, niti dobio suglasnost tužitelja ili njihovih prednika, a čime da je kanalizirao oborinske vode koje se slijevaju na nekretninu tužitelja“, za odgovoriti je da se u konkretnom slučaju, imajući u vidu činjenične navode tužbe i sam tužbeni zahtjev, radi o pravoj vlasničkoj tužbi za povrat stvari u skladu s odredbom čl. 161. ZV-a, povodom koje tužbe se raspravlja o povredi prava vlasništva uslijed bespravnog oduzimanja stvari, pri čemu tužitelji u ovom sporu ne traže zaštitu od uznemiravanja (čl. 167. ZV-a), ali isto tako niti zaštiu od štetnih imisija (čl. 110. ZV-a). Naime, u skladu s odredbom čl. 167. st. 1. ZV-a, vlasnik može putem suda zahtijevati da prestane uznemiravanje, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari (ukoliko se otvaranje putne veze preko nekretnine tužitelja bez njihovog pristanka može kvalificirati kao uznemiravanje), dok tužitelji u konkretnom slučaju jano i određeno tvrde da im je tuženik oduzeo posjed njihove stvari, a ne tvrde da ih je uznemiravao, niti traže zaštitu od uznemiravanja, kao što ne dokazuju (rukovodeći se rezultatima prvostupanjskog postupka), gdje se nalaze postavljena vrata, kuda ista vode, ali isto tako niti samo ishodište i smijer slijevanja oborinskih voda, (osim što se na navedeno 1. tužitelj u svom iskazu površno poziva), tako da će tužitelji zaštitu svojih vlasničkih prava koja smatraju povrijeđenim otvaranjem vrata (odnosno putne veze preko njihove nekretnine bez njihovog pristanka) i slijevanjem oborinskih voda, s obzirom na sve naprijed obrazloženo, morati ostvarivati u nekom drugom postupku.

17. Rezimirajući sve naprijed obrazloženo, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima prigovaraju da tuženik neovlašteno posjeduje njihovu stvar, da ničim nije dokazao da je vlasnik spornog dijela nekretnine, osporavajući tuženikovo pravu na posjed, njegovu savjesnost i poštenje.

18. Kako žalbenim navodima tužitelji nisu uspjeli osporiti ključna utvrđenja suda prvog stupnja, slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Taravaš