REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-872/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, zastupan po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetniku iz OD Hanžeković & Partneri d.o.o., iz Zagreba, Radnička cesta 22, protiv tuženika SD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Martine Plastić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 88146/2023 od 12. siječnja 2024. kojim se nalaže tuženiku SD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Hrvatska radiotelevizija, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305 iznos od 63,72 EUR zajedno sa kamatama tekućim na iznos:

– 10,62 EUR od 21.01.2023. do isplate,

– 10,62 EUR od 21.02.2023. do isplate,

– 10,62 EUR od 21.03.2023. do isplate,

– 10,62 EUR od 21.04.2023. do isplate,

– 10,62 EUR od 21.05.2023. do isplate,

– 10,62 EUR od 21.06.2023. do isplate,

pa do isplate te se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatska radiotelevizija, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305 odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Hrvatska radiotelevizija, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305 za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga tužitelja od 10. studenog 2023., javni bilježnik Martina Plastić iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-88146/2023 od 12. siječnja 2024., kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja tužitelju namiriti tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima, određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima te je utvrđeno da nastali troškovi postupka iznose 62,31 EUR.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja pravodobno podnio prigovor 31. siječnja 2024. u kojem u cijelosti osporava potraživanje tužitelja, kako u osnovi tako i visini te navodi da se isprava na temelju koje je pokrenut predmetni postupak ne može sukladno odredbi čl. 31. Ovršnog zakona smatrati vjerodostojnom ispravom. Tuženik također navodi da iz isprave koju je tužitelj priložio uz prijedlog za ovrhu ostaje nejasno iz kojeg poslovnog odnosa, odnosno pravne osnove, proizlazi potraživanje tužitelja te da podatci u dostavljenoj dokumentaciji ne sadrže niti oznaku bilo kakvog prijamnika niti da je tužitelj izvršio prijavu bilo kakvog prijamnika. Tuženik navodi da je tužitelj bio u zakonskoj obvezi u prijedlogu za ovrhu/tužbi iznijeti sve činjenice, predložiti sve dokaze, odnosno priložiti sve isprave na kojima temelji svoje potraživanje, poglavito uzimajući u obzir da se ovdje radi o sporu male vrijednosti. Iz prijedloga za ovrhu je nejasno temeljem čega tužitelj naznačuje i vodi tuženika kao vlasnika ili posjednika prijamnika i obveznika plaćanja pristojbe, odnosno prijedlogu za ovrhu ne prileže dokazi o vlasništvu ili posjedu navedenog. Tuženik je bio pretplatnik tužitelja dok je živio u [adresa] na adresi [adresa], a koji prijemnik je uredno odjavljen negdje 2013. o čemu tuženik ne raspolaže dokazom zbog proteka vremena i preseljenja te predlaže da tužitelj dostavi navedeni podatak.

3. Povodom prigovora tuženika, temeljem čl. 58. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. - dalje OZ), rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj tijekom postupka ističe da je tuženik, kao vlasnik RTV prijemnika na području Republike Hrvatske imao zakonsku obvezu podmirivanja RTV pristojbe tužitelju, sukladno čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Tuženik se zakonske novčane obveze mogao osloboditi jedino odjavom prijemnika na propisani način, što je tuženik propustio učiniti. U odnosu na prigovor tuženika kako se isprava na temelju koje je pokrenuti predmetni postupak ne može sukladno odredbi čl. 31. Ovršnog zakona smatrati vjerodostojnom ispravom, tužitelj ističe kako je u cijelosti neosnovan. Tužitelj ističe kako izvadak iz poslovnih knjiga HRT—a sadrži sve elemente koje vjerodostojna isprava mora sadržavati da bi bila podobna za ovrhu, sukladno čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona. U odnosu na prigovor tuženika, tužitelj ističe kako iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da je tuženik na temelju izvršene prijave prijamnika u utuženom razdoblju bio aktivni pretplatnik te kao takav dužan plaćati pristojbu. Tužitelj ističe da je između tužitelja i tuženika vođen postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu za istu osnovu, samo drugo utuženo razdoblje te je sud presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Povrv—2704/21 od 11.03.2022. utvrđeno kako je tuženica u utuženom razdoblju bila obveznik plaćanja RTV pristojbe. Cit. presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž—1124/2022 od 13.09.2023.

5. Tuženik tijekom postupka u cijelosti osporava navode tužitelja, poglavito da bi bio vlasnik RTV prijemnika jer nikada nije prijavio prijamnik na adresi [adresa] te osporava od strane tužitelja dostavljenu "prijavu" obveznika prijamnika ističući da istu nije prijavio niti potpisao, niti je na navodnoj "prijavi" potpis tuženika. Tuženik također navodi da je uopće nejasno odakle tužitelj raspolaže podatcima navedenim u dokumentima "obveznik plaćanja RTV pristojbe" i "prijava obveznika/prijamnika", poglavito na koji način je utvrđena "vrsta prijamnika" i "period naplate", a s obzirom na činjenicu da tuženik nije prijavio niti potpisao ikakvu vrstu prijamnika. Podatci u dostavljenoj dokumentaciji ne sadrže niti pobližu oznaku navodnog televizora. Tuženik osporava navode tužitelja da se obveze mogao osloboditi odjavom prijamnika, a što je propustio učiniti iz razloga što on ne posjeduje prijamnik. Tuženik prilaže presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2275/2022 od 8. kolovoza 2025. i presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-774/2023 od 12. lipnja 2025.

6. S obzirom na to da je predmetni postupak spor male vrijednosti, koji je pisani postupak, a niti jedna stranka nije predložila održavanje ročišta i sud smatra da održavanje istog radi provođenja dokaznog postupka nije potrebno jer je pravno odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju priloženih isprava, sve u skladu sa čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.,80/22. i 155/23. – dalje ZPP), to je sud izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 3. studenog 2023. (list 11 spisa), izvadak iz evidencije pretplatnika (list 34 spisa), prijavu obveznika/prijamnika (list 35 spisa), saldakonti karticu (list 36-39 spisa), obrazac za odjavu prijamnika (list 69-71).

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa 63,72 EUR za RTV pretplatu za razdoblje od siječnja do lipnja 2023.

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga te pasivna legitimacija, dok nije sporna aktivna legitimacija.

10. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 3. studenog 2023. (list 11 spisa) i izvadak iz evidencije pretplatnika (list 34 spisa) sud je utvrdio da je tuženik unesen kao obveznik tužitelja prema šifri obveznika od 4957724 od 11. studenog 2019. s kojim je datumom prijavljen televizijski prijamnik na adresi [adresa], a koji prijamnik nije odjavljen, odnosno i dalje je u statusu aktivan.

10. Čl. 34. st.1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine br. 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22. - dalje ZHRT) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu, ako ZHRT-om nije drugačije određeno, dok je čl. 36. st. 1. ZHRT-a propisano da vlasnik prijemnika ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom Odlukom, a u predmetnom razdoblju je bila na snazi Odluka o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika od 25. ožujka 2021. koja je svima javno dostupna te, između ostalog, objavljena na internetskoj stranici HRT-a (www.hrt.hr/pristojba). Odredbom čl. 35. st. 1. ZHRT-a određeno je da visina pristojbe iznosi 1,5% prosječne mjesečne neto plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj, a temeljem statističkih podataka za prethodnu godinu.

11. Slijedom citiranih zakonskih odredbi tužitelj je dužan dokazati osnovu evidentiranja tuženika u internim evidencijama tužitelja sukladno čl. 219. i 221.a ZPP- a.

12. Tužitelj je u spis dostavio prijavu obveznika/prijamnika (list 35 spisa) koju je tuženik osporio te je ujedno osporio da se na predmetnoj prijavi nalazi njegov potpis.

13. Ovdje valja naglasiti da izvatci iz poslovnih knjiga i iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe predstavljaju internu dokumentaciju tužitelja koja nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Naime izvadak iz poslovnih knjiga nije javna isprava u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a već samo vjerodostojna isprava kako ju definira čl. 31. st. 1. OZ-a na temelju koje se može odrediti ovrha sukladno odredbi čl. 22. OZ-a. U slučaju osporavanja takve isprave, kao što je u konkretnom slučaju, vjerodostojnost iste bio je dužan, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, dokazati tužitelj odgovarajućim ispravama osnovom kojih su podaci uneseni u tu knjigovodstvenu karticu.

14. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj Rev 932/2021-2 od 9. veljače 2022. koje je ispravljeno rješenjem poslovni broj Rev 932/2021-4 od 7. lipnja 2022., kao i pravnom shvaćanju izraženom u rješenju poslovni broj Rev 1436/2021-2 od 26. travnja 2023. i presudi poslovni broj Rev 190/2023-2 od 25. srpnja 2023., na tužitelju je teret dokazivanja vjerodostojnosti potpisa na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, ako je u postupku tuženik osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis. Navedenim odlukama izmijenjeno je ranije pravno shvaćanje izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2410/18-3 od 19. ožujka 2019. u smislu da je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da se na predmetnoj ispravi ne nalazi njegov potpis.

15. Pritom je za naglasiti da zapravo tvrdnjom da na ispravi nije njegov potpis tuženik osporava ne samo činjenicu potpisa, već on suštinski tvrdi da ne postoji pravni (ugovorni) odnos na koji se sam tužitelj poziva, pa je u takvoj situaciji upravo na tužitelju teret dokaza da je s tuženikom potpisao i sklopio isprave, a osnovom kojih utužuje predmetnu tražbinu.

16. Tužitelj nije dokazao da se na predmetnoj prijavi obveznika/prijamnika (list 35 spisa) nalazi potpis tuženika, iz kojeg razloga sud utvrđuje osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

17. Slijedom navedenoga, budući da nije dokazano da tuženik ispunjava uvjete iz citirane odredbe čl. 34. st. 1. ZHRT-a, tužbeni zahtjev je valjalo u cijelosti odbiti, a kako je neosnovan glavni zahtjev nije osnovano niti potraživanje kamate.

18. Stoga je sud, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, u cijelosti ukinuo pobijani platni nalog te odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao u točci I. izreke presude.

19. Ostale navode stranaka sud nije posebno cijenio, budući da se odnose na činjenice koje pored gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

20. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

20.1. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu troška odbio i temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio kao u točki II. izreke presude, dok tuženik isti nije niti postavio.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku