Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-161/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PJL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay i Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7379/2021-34 od 3. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.

p r e s u d i o i r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7379/2021-34 od 3. studenoga 2023.

II. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka sadržanim u točki I. izreke na način da se tuženiku nalaže da tužitelju, pored već dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 1.796,55 eura sa zateznim kamatama, naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 124,43 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. studenoga 2023. do isplate po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 62,50 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.073,65 eura/23.158,39 kn sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate te naknaditi tužitelju i parnični trošak u iznosu od 1.796,55 eura/13.536,10 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (stavak I. izreke), te je ujedno odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (stavak II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja naknaditi tuženiku parnične troškove. Ujedno traži i trošak žalbenog postupka.

2.1. Protiv presude u dijelu u kojem mu nije dosuđena naknada troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 124,43 eura žali se i tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači odluku o troškovima postupka i tužitelju dosudi daljnji trošak u iznosu od 124,43 eura. Ujedno traži i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s osnova izvršene preplate zbog primjene ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu broj 041- 50-4241177 koji je tužitelj sklopio sa tuženikom 6. srpnja 2007.

6. Prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da su stranke 6. srpnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.662,47 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, koji je tužitelj sklopio kao fizička osoba radi kupnje novog vozila;

- da razlika između izmjene tečaja za valutu CHF primijenjenog na dan dospijeća pojedine obveze i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita iznosi 1.796,55 eura/13.536,10 kn.

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je, pozivajući se na pravna shvaćanja izražena u odluci Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) i ocjenjujući da tuženik nije dokazao odnosno nije ni predložio dokaze da je tužitelj bio informiran o rizicima ugovaranja uz valutnu klauzulu u CHF, odnosno da je tužitelj dobio neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pozivom na odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i čl. 1111. i 1115. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev (točka I. izreke).

7.1. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio istaknuti prigovor zastare neosnovanim, jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača prekinut tijek zastare i koji je ponovno počeo teći donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 14. lipnja 2018., a koji petogodišnji rok, s obzirom na to da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari podnio tužbu 20. rujna 2021., nije protekao.

7.2. Pozivom na odredbe čl. 154. st. 1., 155, i 164. st. 1. ZPP sud je odlučio o troškovima postupka.

8. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, koji u žalbi ističe tuženik.

10. Nije počinjena ni daljnja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 338. stavka 4. ZPP, jer suprotno neutemeljenim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, obrazložio je koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, te se izjasnio o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora i o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima tijekom postupka nije dao razloge.

10.1. Isto tako pobijana presuda nije donesena niti uz relativno bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 502.c ZPP. Tuženik, naime, tvrdi da je prvostupanjski sud pobijanom presudom tužitelju priznao svojstvo potrošača, stoga i pravo da se poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, makar naprijed navedeno svojstvo tužitelj u postupku nije dokazao, te da se u ovom sporu ne može primijeniti odredba tog članka s obzirom da je odredbom članka 502.a stavak 4. ZPP propisano da se odredbe tog zakona neće primjenjivati u slučajevima kada je posebnim zakonom propisano postupanje u kolektivnom sporu, konkretno Zakonom o zaštiti potrošača iz 2007.

10.2. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio tužiteljevo svojstvo potrošača, da nema registriran obrt ili udjel u trgovačkom društvu, te da je Ugovor o kreditu sklopio u svrhu kupnje osobnog automobila za vlastite potrebe.

11. Budući da nije počinjena ni koja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to je žalba zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

12. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

13. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2. , članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., odnosno članka 96. i 97. ZZP/07 te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO). Kako su navedene odredbe ništetne, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom ugovorene kamatne stope i početnog tečaja CHF, te kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.073,65 eura/23.158,39 kn, sve sa zateznom kamatom od dana kada su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

13.1. Odgovarajući u smislu odredbe članka 375. stavak 1. ZPP na žalbene navode od odlučnog značaja, valja, u odnosu na žalbeni prigovor vezan uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO navesti da je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju zateznu kamatu na pojedine, mjesečno specificirane preplaćene novčane iznose, sukladno njegovom zahtjevu i pozivom na odredbu članka 1115. ZOO jer, polazeći od pravne prirode samog spora - stjecanja bez osnove, te s obzirom na to da su banke stekle određenu korist na temelju ništetnih odredbi koje je sam tuženik inicirao stavljanjem istih u tipski ugovor, bez mogućnosti utjecaja protivne ugovorne stranke na sadržaj istih to i po ocjeni ovoga suda takvom postupanju tuženika evidentno nedostaje pretpostavka savjesnosti koja bi ga potom i oslobodila obveze na plaćanje zatezne kamate od dana stjecanja, a što jasno proizlazi iz cjelovitog iščitavanja obrazloženja pobijane presude.

14. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14.1. Stoga tužitelj, nije ni trebao postaviti deklaratorni preambul na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, ali je dokazao činjeničnu osnovu tužbe da je s tuženom bankom sklopio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer citirane odredbe ZPP-a i ZoZP/14 propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

15. U odnosu na žalbom ponovljeni prigovor zastare utužene tražbine valja navesti da prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. (a koje obuhvaća pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. i njegovo pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.) – ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

15.1. Dakle, u konkretnom slučaju zastara je počela teći od trenutka pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 20. rujna 2021. to petogodišnji zastarni rok normiran odredbom članka 225. ZOO nije protekao za potraživanje na temelju ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule u valuti CHF.

16. U pogledu žalbenih tvrdnji kako sud prvog stupnja nije potraživanje tužitelja umanjio za one mjesece i iznose u kojima je razlika između početno ugovorenog tečaja i tečaja na dan isplate bila negativna, valja reći da je sud prvog stupnja u obrazloženju pravilno otklonio istaknuti prigovor tuženika navodeći kako tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti istaknuo prigovor radi prebijanja do zaključenja prethodnog postupka, sukladno čl. 288.a st. 6. ZPP i čl. 189. st. 1. ZPP u odnosu na naprijed opisanu razliku pa prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud o istoj nije bio obvezan odlučiti niti je utvrđivati. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

17. Imajući u vidu sve naprijed obrazloženo, valjalo je na temelju odredbe članka 368. st. 2. ZPP, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove odluke.

18. U odnosu na odluku o naknadi parničnih troškova, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovi i po visini (čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP), a što tužena žalbom posebno niti ne osporava.

19. Tužitelj se žali protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odlučeno o trošku postupka zbog toga što mu nije dosuđen zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude. Prema odredbi čl. 129. st. 5. ZPP odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem, dok je odredbom čl. 167. st. 1. istog Zakona propisano da se odluka o troškovima sadržana u presudi može pobijati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

20. Taj žalbeni razlog je osnovan.

21. Naime, važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) je u Tbr. 9.3. propisano da za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tarife, ali ne više od 50 bodova. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda da se radi o trošku koji nije potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP budući da stranke imaju pravo pristupiti na to ročište.

22. S obzirom na navedeno, dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke preinačen je na način da je tuženiku naloženo da tužitelju, pored već dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 1.796,55 eura sa zateznim kamatama, naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 124,43 eura sa zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP (točka II. izreke ove odluke).

23. Budući da je tužitelj u žalbenom postupku uspio sa žalbom u cijelosti to je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 166. ZPP i vrijednošću predmeta spora za žalbu od 124,43 eura, tužitelju dosuđena naknada troška sastava žalbe (Tbr. 10. toč. 4 Tarife i 25% PDV) 62,50 eura. Preostali trošak kako ga je tužitelj zatražio je neosnovan, jer nije zatražen u skladu sa važećom Tarifom, a trošak sudske pristojbe na žalbu tužitelj nije ni platio. Slijedom navedenoga je odlučeno kao u točci III. izreke.

24. Primjenom iste zakonske odredbe čl. 166. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka budući da tuženik nije uspio sa svojom žalbom (točka IV izreke).

U Šibeniku 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Stošić