Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-235/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja te Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po punomoćnici, zaposlenici tužitelja UL, dipl.iur., protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7644/2021-20 od 22. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7644/2021-20 od 22. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati 9,487,94Eur/71486,91 Kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč.I) te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.000,00 Eur također sa zateznim kamatama.

2. Tužitelj pobija presudu svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP, predlažući preinačiti ju u korist tužitelja, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj ne precizira koje bi bitne povrede odredaba postupka bile počinjene, niti to proizlazi iz žalbenih navoda, a ovaj je sud ispitujući prvostupanjsku presudu, utvrdio da nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 2,4,8,9,13 i 14 ZPP na koje, sukladno čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku JL i to 50% s naslova ozljede izvan rada kao posljedice prometne nesreće koju je skrivio osiguranik tuženika, tijekom razdoblja od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2021., dok je preostalih 50% mirovine JL isplaćivao s osnova bolesti izvan rada. Tužitelj potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje ZOMO).

7. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio da je osiguranik tužitelja 28. siječnja 1994. stradao u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika; da tužitelj temeljem rješenja od 1. travnja 1998., svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada 50% i bolesti 50%, te da tužitelj priznaje doprinos svog osiguranika nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, no odbio je tužbeni zahtjev utvrdivši da su za odlučivanje o istom mjerodavne odredbe čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje ZOOP) koji da je, lex specialis, u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju što je sukladno s pravnim shvaćanjem VSRH izraženim u brojnim odlukama (Rev x 388/2018, Rev-1067/2012-2, Rev-454/2008-2, Rev-1061/2003-2, Rev-1354/2016 i dr.).

8. Suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Naime odredbama čl. 27 ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st.1.); stvarnom se štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.(st.2.); razmjerni se iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.(st.3.); a odredbe st. 1 i 2 primjenjuju se na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.(st.4.)

10. Stoga žalbeni navodi tužitelja da je primjenom odredaba ZOOP materijalno pravo pogrešno primijenjeno i da su za odlučivanje o tužbenom zahtjevu mjerodavne odredbe čl. 161 do 165 ZOMO, nisu osnovani, dok navodi kako primjena čl. 27 ZOO predstavlja ignoriranje čl. 161 ZOMO koji je Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio sukladnim Ustavu RH, te miješanje sudbene vlasti u ustavna ovlaštenja Hrvatskog sabora, nisu od značaja budući se ZOOP na predmet spora primjenjuje kao lex specialis, dok odredbe ZOMO suprotno shvaćanju tužitelja u konkretnom slučaju to nisu.

11. Slijedom svega navedenog a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tužitelj ističe to je, temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

U Šibeniku, 9. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić