Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1683/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZAGREBAČKI HOLDING d. o. o. Zagreb, Podružnica Zagrebparking, kao pravne osobe, kojeg brani odvjetnik Tihomir Rubeša u Zagrebu te KP i ZP, kao odgovornih osoba u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 123. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18, 110/18, 32/20), odlučujući o žalbama okrivljenika ZAGREBAČKI HOLDING d. o. o. Zagreb, Podružnica Zagrebparking, kao pravne osobe i ZP, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 7. Pp-11065/2022, od 14. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalbe okrivljenika ZAGREBAČKI HOLDING d. o. o. Zagreb, Podružnica Zagrebparking, kao pravne osobe i ZP, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se pobijana presuda u odnosu na žalitelje.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenici (žalitelji) su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od po 50,00 eura (pedeset eura), svaki, u roku od 1 (jedan) mjesec, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici ZAGREBAČKI HOLDING d. o. o. Zagreb, Podružnica Zagrebparking, kao pravna osoba te KP i ZP, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i kažnjeni novčanim kaznama u iznosima od 15.000,00 kuna/1.990,84 eura pravna osoba, 900,00 kuna/119,45 eura drugookr. odgovorna osoba i 1.500,00 kuna/199,08 eura trećeokr. odgovorna osoba, zbog prekršaja iz članka 123. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčane kazne smatrati u cjelini plaćenima ako u roku za plaćanje plate dvije trećine izrečenih kazni.

1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna/39,82 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude prvookr. pravna osoba i trećeokr. odgovorna osoba pravodobno su podnijeli žalbe, pravna osoba putem branitelja, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.

2.1. U žalbama međusobno suglasno u bitnom navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su okrivljenici dužni korisnicima javnih parkirališta pružiti mogućnost da parkirnu kartu mogu kupiti na sve načine, te da je pogrešno utvrdio da okolnost zbog čega aparat nije duže vrijeme u funkciji, odnosno to što je potrebno provesti tehničku prilagodbu parkirališnog automata ne isključuje odgovornost okrivljenika za predmetni prekršaj. Smatraju da se u svom poslovanju pridržavaju općih uvjeta poslovanja, te da je više prodajnih kanala u odredbi članka 8. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim parkiralištima s naplatom navedeno zato da se korisniku parkirališta omogući na bilo koji način, putem bilo kojeg od nabrojenih prodajnih kanala koji je njemu najjednostavniji i najpraktičniji omogući usluga satnog parkiranja. Uz to, kažnjeni su prestrogim kaznama.

2.2. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

5. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da su žalitelji počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni.

5.1. Takav zaključak prvostupanjski sud temelji na pravilnoj ocjeni u postupku izvedenih dokaza te je isti dao dostatne i relevantne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pri čemu žalitelji žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavljaju navode obrane iznijete pred prvostupanjskim sudom, nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

5.2. Naime, odredbom članka 8. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim parkiralištima s naplatom („Službeni glasnik“, broj 24 od 9. listopada 2020.) propisano je da korisnik javnog parkirališta može kupiti satnu kartu na parkirališnom automatu, mobilnim telefonom (SMS i mobilna aplikacija), na ovlaštenim prodajnim mjestima i blagajni organizatora parkiranja te na druge načine koje omogući organizator parkiranja, pa ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da sukladno citiranoj odredbi žalitelji korisniku javnog parkirališta moraju omogućiti kupnju satne karte i na parkirališnom automatu, a što u konkretnom slučaju nije bilo omogućeno, te da okolnosti zbog kojih parkirališni aparat već duže vrijeme nije u funkciji, odnosno što je potrebno provesti tehničku prilagodbu parkirališnog automata i što su postupci javne nabave u dva navrata poništeni i da su okrivljenici u više navrata požurivali postupke javne nabave, ne isključuje odgovornost žalitelja za predmetni prekršaj.

6. Izrečene kazne žaliteljima u granicama su zakona, valjano su obrazložene i suprotno tvrdnji žalitelja, nisu prestroga, s obzirom da su primjenom članka 37. Prekršajnog zakona iste znatno ublažene ispod donjih granica propisanih kazni za predmetni prekršaj (od 50.000,00 do 200.00,00 kuna, pravnoj osobi isporučitelju komunalnih usluga te od 5.000,00 do 50.000,00 kuna odgovornoj osobi), a koje kazne i ovaj sud smatra primjerenima težini prekršaja, stupnju odgovornosti, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.1. Iako je u međuvremenu, 21. prosinca 2024., na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 145/24), kao povoljniji propis, koji za počinitelje predmetnog prekršaja propisuje nešto blaže novčane kazne (od 6660,00 do 26.500,00 eura, pravnoj osobi isporučitelju komunalnih usluga, te od 660,00 do 6.660,00 eura, odgovornoj osobi) od propisa koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o komunalnom gospodarstvu kao blažeg propisa, smatrajući da prema načelu konkretnosti primjena tog blažeg propisa, odnosno navedenih izmjena i dopuna Zakona o komunalnom gospodarstvu ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenike, s obzirom da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio kazne žaliteljima i iste znatno ublažio ispod donjih granica propisanih kazni u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja ujedno predstavlja znatno ublaženu kaznu i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu

7. Nadalje, člankom 24.a Prekršajnog zakona propisano je da nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen, pa kako u konkretnom slučaju žalitelji ističu da nisu krivi za prekršaj kojim ih se tereti, to na strani žalitelja nije ispunjen već sam subjektivni element za primjenu tog instituta.

7.1. Nije osnovan niti prijedlog žalitelja da ih za terećeni prekršaj oslobodi od kazne, jer je člankom 38. Prekršajnog zakona postupanje suda u primjeni ovog instituta ograničeno na procesne situacije kad je zakonom izričito propisano da će sud počinitelja prekršaja osloboditi od kazne (stavak 1.), odnosno kad je zakonom propisana takva mogućnost (stavak 2.), međutim, s obzirom na narav terećenog prekršaja biće kojeg je nepridržavnje općih uvjeta isporuke komunalne usluge, u konkretnom se slučaju ne radi niti o jednoj procesnoj situaciji koja prema odredbi članka 38. Prekršajnog zakona, mora biti ispunjena da bi sud imao mogućnost primijeniti institut oslobođenja od kazne.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

9. Iz navedenih razloga žalbe okrivljenika valjalo je odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.