Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-497/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandža kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆH (ranije MH) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Cerovac, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radojica Vučković i Marko Cerovac u Osijeku, protiv tuženika HOK-Osiguranja d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB:00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-38/2020-12 od 10. prosinca 2020., i žalbi tužiteljice protiv dopunske presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-38/2020-27 od 31. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika HOK-Osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-38/2020-12 od 10. prosinca 2020. pod stavkom I. izreke, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku HOK-Osiguranju d.d. naloženo naknaditi tužiteljici ĆH (ranije MH) trošak parničnog postupka u iznosu od 7.823,00 kune/1.038,29 EUR[1] .

II. Preinačava se dopunska presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-38/2020-27 od 31. siječnja 2024. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ĆH za naknadu neimovinske štete u iznosu od 683,52 EUR/5.150,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. pa do isplate i sudi:

Nalaže se tuženiku HOK-Osiguranju d.d. isplatiti tužiteljici ĆH na ime naknade neimovinske štete iznos od 683,52 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tužiteljice ĆH kao djelomično neosnovana i potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-38/2020-27 od 31. siječnja 2024. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ĆH za naknadu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 929,06 EUR/7.000,00 kuna kao neosnovan.

IV. Preinačava se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn- 38/2020-12 od 10. prosinca 2020. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice ĆH za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 1.678,20 kuna/222,74 EUR i sudi:

Nalaže se tuženiku HOK-Osiguranju d.d. naknaditi tužiteljici ĆH daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 222,74 EUR u roku od 15 dana.

V. Odbija se žalba tužiteljice ĆH kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-38/2020-12 od 10. prosinca 2020. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice ĆH za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 2.368,80 kuna/314,39 EUR.

VI. Nalaže se tuženiku HOK-Osiguranju d.d. naknaditi tužiteljici ĆH trošak žalbenog postupka u iznosu od 255,32 EUR u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tužiteljice ĆH za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 359,79 EUR kao neosnovan.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika HOK-Osiguranja d.d. za naknadu troška

sastava žalbe kao neosnovan.

IX. Odbija se zahtjev tužiteljice ĆH za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-38/2020-12 od 10. prosinca 2020. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici MH (za koju je uvidom u e-spis utvrđeno da se od 28. prosinca 2023. preziva ĆH) na ime naknade neimovinske štete iznos od 10.300,00 kuna/1.367,04 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. pa do isplate, te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 6.960,00 kuna/923,75 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2020. pa do isplate. Stavkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.823,00 kune/1.038,29 EUR, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa odbijen (za iznos od 4.047,00 kuna/537,13 EUR).

2. Dopunskom presudom Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-38/2020-27 od 31. siječnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.612,00 EUR/12.150,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. pa do isplate kao neosnovan.

3. Protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-38/2020-12 od 10. prosinca 2020. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 4.047,00 kuna/537,13 EUR žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.280,00 kuna/302,61 EUR.

4. Protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-38/2020-12 od 10. prosinca 2020. pod stavkom I. izreke, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.823,00 kune/1.038,29 EUR, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna/207,38 EUR.

5. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode tuženika u cijelosti, te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 1.390,00 kuna/184,48 EUR.

6. Protiv dopunske presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-38/2020-27 od 31. siječnja 2024. žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže dopunsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

7. Žalbe tužiteljice su djelomično osnovane.

8. Žalba tuženika je neosnovana.

9. Predmet spora je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice od 1. listopada 2020. (list 136-137 spisa), radi naknade neimovinske štete u iznosu od 22.450,00 kuna/2.979,63 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. (kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate, te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 6.960,00 kuna/923,75 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, koju štetu je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. veljače 2017. u [adresa], a koju je skrivio osiguranik tuženika.

10. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i tuženika, presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-38/2020-12 od 10. prosinca 2020. može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice i tuženika u kojima oni ističu da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Također, a suprotno žalbenim navodima tužiteljice, dopunska presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-38/2020-27 od 31. siječnja 2024. može se ispitati, izreka dopunske presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima dopunske presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima dopunske presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja dopunske presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

12. Prilikom ispitivanja presude prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-38/2020-12 od 10. prosinca 2020., kao i dopunske presude istog suda poslovni broj Pn-38/2020- 27 od 31. siječnja 2024., te postupaka koji su im prethodili, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13. Iz predmetnog spisa proizlazi u bitnom sljedeće:

- da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. veljače 2017. u [adresa], a koju je skrivio osiguranik tuženika,

- da iz usuglašenog nalaza i mišljenja vještaka prim. dr. med. Borne Wertheimera, specijalista ortopeda i subspecijalista traumatologa lokomotornog sustava, i prof. prim. dr. sc. dr. med. Ivana Lovrića, specijalista opće kirurgije i traumatologije, proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tešku tjelesnu ozljedu – kompresijski lom tijela 11.-og i 12.-og grudnog kralješka prvog stupnja, istegnuće mišića vratne kralježnice,

- da teška tjelesna ozljeda tužiteljice nosi umanjenje životnih i radnih sposobnosti od 5%,

- da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 21 dan, te blagog intenziteta 60 dana,

- da je primarni strah jakog intenziteta trajao kratko za vrijeme nezgode i neposredno nakon nje, da je sekundarni strah jakog intenziteta trajao jedan dan, srednjeg intenziteta sedam dana, a blagog intenziteta 21 dan,

- da je tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom tijekom 60 dana četiri sata dnevno, i to nekvalificirane osobe,

- da na usuglašeni nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi,

- da tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 1. listopada 2020. potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 22.450,00 kuna/2.979,63 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. (kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate, te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 6.960,00 kuna/923,75 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate,

- da je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev na način da je isti povećala u skladu s pravnim shvaćanjem građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojim se povećavaju orijentacijski kriteriji za naknadu neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti za 50%,

- da je prvostupanjski sud, iako se tuženik protivio preinaci tužbe smatrajući da to nisu razlozi za preinaku, dopustio preinaku tužbe jer tužiteljica za promjenu iznosa orijentacijskih kriterija nije znala u trenutku podnošenja tužbe od 10. listopada 2018., dakle radi se o dopuštenoj preinaci iz čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a,

- da je dopunskom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.612,00 EUR/12.150,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. pa do isplate kao neosnovan, s obrazloženjem da je ranija prvostupanjska presuda u ovom predmetu poslovni broj Pn-52/2019-30 od 8. studenog 2019. ukinuta odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4703/2019-2 od 16. lipnja 2020. za iznos od 10.300,00 kuna/1.367,04 EUR na ime naknade neimovinske štete, te za iznos od 6.960,00 kuna/923,75 EUR na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, pa da je stoga prvostupanjski sud u nastavku ovog postupka što se tiče neimovinske štete mogao odlučivati samo za ukinuti dio iznosa od 10.300,00 kuna/1.367,04 EUR, dok je svaki potraživani iznos preko toga već presuđen.

14. Uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužiteljice i lokalitet ozljeđivanja, pretrpljene bolove i strah, zatim trajne posljedice koje smanjuju opću životnu sposobnost tužiteljice za 5%, dob tužiteljice (rođena 1983.), kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24), valja reći da, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.050,57 EUR/15.450,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. (kao dana odštetnog zahtjeva) pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

15. Pri tome u odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da je bilo potrebno pozvati vještake na usuglašavanje vezano uz različite nalaze i mišljenja u pogledu kvalifikacije zadobivene ozljede i ocjene pretrpljenih bolova valja istaknuti da su se vještaci dr. Wertheimer i dr. Lovrić na ročištu održanom 16. srpnja 2024. usuglasili da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tešku tjelesnu ozljedu – kompresijski lom tijela 11.-og i 12.-og grudnog kralješka prvog stupnja, istegnuće mišića vratne kralježnice, koja nosi umanjenje životnih i radnih sposobnosti od 5%, te da su naveli da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 21 dan, te blagog intenziteta 60 dana, nakon čega nije bilo daljnjih pitanja za vještake niti primjedbi na njihov zajednički usuglašeni nalaz i mišljenje. Dakle, iznos pravične novčane naknade određen je uzimajući u obzir zajednički usuglašeni nalaz vještaka dr. Wertheimera i dr. Lovrića.

16. Također, valja reći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dopunskom presudom odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 683,52 EUR/5.150,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. pa do isplate kao neosnovan.

17. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva koju je tužiteljica učinila podneskom od 1. listopada 2020. dopuštena i svrsishodna za konačno rješenje spora u ovoj pravnoj stvari, jer se tužiteljici ne može staviti na teret propust da prije donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nije tužbenim zahtjevom tražila povećane iznose naknade štete jer bi tada s takvim iznosima prema prevladavajućoj sudskoj praksi bila odbijena, dakle da tužiteljica može preinačiti tužbeni zahtjev povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nakon zaključenja prethodnog postupka, iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, primjenjujući odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a, te uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke u tijeku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1024/23-2 od 3. siječnja 2024.).

18. Prvostupanjska presuda u ovom predmetu poslovni broj Pn-52/2019-30 od 8. studenog 2019. ukinuta je odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4703/2019-2 od 16. lipnja 2020., između ostalog, za iznos od 10.300,00 kuna/1.367,04 EUR na ime naknade neimovinske štete, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da u nastavku ovog postupka što se tiče neimovinske štete može odlučivati samo za ukinuti dio iznosa od 10.300,00 kuna/1.367,04 EUR, dok je svaki potraživani iznos preko toga već presuđen.

19. Ovdje valja naglasiti da je prvostupanjski sud nakon ukidanja presude od 8. studenog 2019. mogao odlučivati o ukinutom dijelu iznosa od 10.300,00 kuna/1.367,04 EUR, no kako je u predmetnom postupku dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, tako se na navedeni iznos primjenjuje zauzeto shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o povećanju orijentacijskih kriterija od 50%, pa stoga tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 15.450,00 kuna/2.050,57 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. pa do isplate (dok se u pogledu više potraživanog iznosa naknade štete koji je pravomoćno odbijen radi o presuđenoj stvari).

20. Nadalje, tužiteljica ima pravo i na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koja joj je bila potrebna. Ovdje također u odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da je bilo potrebno pozvati vještake na usuglašavanje vezano uz različite nalaze i mišljenja u pogledu tuđe pomoći koja je tužiteljici bila potrebna valja reći da su se vještaci dr. Wertheimer i dr. Lovrić usuglasili da je tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom tijekom 60 dana četiri sata dnevno, nakon čega nije bilo primjedbi na njihov zajednički usuglašeni nalaz i mišljenje. Tužiteljici je na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u trajanju od 240 sati pravilno dosuđen iznos od 6.960,00 kuna/923,75 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, uzimajući pri tome iznos od 3,85 EUR kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege, a sve u smislu odredaba iz čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a.

21. Zaključno valja reći da su neosnovani i žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da tužiteljica, iako uredno pozvana, nije pristupila na ročište za glavnu raspravu održano 3. studenog 2020., na kojem se tuženik nije upustio u raspravljanje, pa da je stoga prvostupanjski sud u smislu čl. 295. st. 2. ZPP-a (tuženik pogrešno navodi čl. 294. st. 2. ZPP-a) morao donijeti rješenje kojim se tužba smatra povučenom. Naime, navedenom odredbom propisano je da, ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu. Međutim, odredbom iz čl. 295. st. 3. ZPP-a propisano je da, iznimno od odredbe stavka 2. toga članka, sud može ocjenjujući sve okolnosti zaključiti glavnu raspravu i odlučiti o tužbi odnosno tužbenom zahtjevu na temelju već izvedenih dokaza te stanja spisa ako smatra da je predmet dovoljno raspravljen. Na ročištu održanom 3. studenog 2020. prvostupanjski sud je, nakon što je vještak dr. Lovrić dao dopunski nalaz i mišljenje, ocijenio da je predmet dovoljno raspravljen te je u smislu čl. 295. st. 3. ZPP-a zaključio glavnu raspravu te je donio presudu na temelju dotad izvedenih dokaza i stanja spisa. Stoga u predmetnom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 295. st. 2. ZPP-a, a kako to neosnovano tvrdi tuženik.

22. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 15.450,00 kuna/2.050,57 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. pa do isplate, te na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 6.960,00 kuna/923,75 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2020. pa do isplate.

23. Kako je prvostupanjskom presudom od 10. prosinca 2020. pod stavkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 10.300,00 kuna/1.367,04 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. pa do isplate, te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 6.960,00 kuna/923,75 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2020. pa do isplate, odnosno kako je dopunskom presudom od 31. siječnja 2024. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.612,00 EUR/12.150,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. pa do isplate kao neosnovan, tako je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu od 10. prosinca 2020. pod stavkom I. izreke (stavak I. izreke ove odluke), te po žalbi tužiteljice protiv dopunske presude prvostupanjskog suda od 31. siječnja 2024. tuženiku naložiti naknaditi tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i daljnji iznos od 683,52 EUR (5.150,00 kuna) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2018. pa do isplate (stavak II. izreke ove odluke), dok je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi dopunsku presudu u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 929,06 EUR/7.000,00 kuna (stavak III. izreke ove odluke).

24. U odnosu na odluku o trošku parničnog postupka valja reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužiteljici priznao pravo na naknadu troška sastava tužbe od 10. listopada 2018. u iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 EUR, sastava podneska od 10. travnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 EUR, zastupanja na ročištima održanima 4. prosinca 2018., 22. siječnja 2019., 14. svibnja 2019., 28. svibnja 2019. i 22. listopada 2019. u iznosu od po 1.000,00 kuna/132,72 EUR, što ukupno iznosi 7.000,00 kuna/929,06 EUR, a uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 1.750,00 kuna/232,26 EUR, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 1.120,00 kuna/148,65 EUR, ukupno iznosi 9.870,00 kuna/1.309,97 EUR, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20), Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15) i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19., dalje: Uredba), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18., dalje: ZSP) te čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

25. S obzirom da tuženik nije osporavao osnovu tužbenog zahtjeva, već samo visinu, a da je tužiteljica u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela u omjeru od 76% (konačno postavljenim tužbenim zahtjevom ista je na ime naknade neimovinske i imovinske štete zahtijevala ukupan iznos od 29.410,00 kuna/3.903,38 EUR, dok joj je u konačnici dosuđen iznos od 22.410,00 kuna/2.974,32 EUR), tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u omjeru od 76%, odnosno u iznosu od 7.501,20 kuna/995,58 EUR, čemu valja pribrojiti trošak vještačenja u cijelosti, odnosno u iznosu od 2.000,00 kuna/265,45 EUR, koji je bio neophodan kako bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva, što u konačnici daje iznos od 9.501,20 kuna/1.261,03 EUR, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

26. Kako je prvostupanjskom presudom od 10. prosinca 2020. pod stavkom II. izreke tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.823,00 kune/1.038,29 EUR, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa odbijen (za iznos od 4.047,00 kuna/537,13 EUR), tako je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.823,00 kune/1.038,29 EUR (stavak I. izreke ove odluke), te po žalbi tužiteljice tuženiku naložiti naknaditi tužiteljici i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 222,74 EUR (1.678,20 kuna) (stavak IV. izreke ove odluke), dok je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu od 10. prosinca 2020. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 2.368,80 kuna/314,39 EUR (stavak V. izreke ove odluke).

27. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavcima I., III. i V. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod stavcima II. i IV. izreke ove odluke.

28. Tužiteljica, koja je sa žalbom protiv presude prvostupanjskog suda od 10. prosinca 2020. uspjela u omjeru od 41% (pobijala je iznos od 537,13 EUR, a uspjela je sa iznosom od 222,74 EUR), ima pravo na naknadu troška sastava navedene žalbe u iznosu od 85,03 EUR, te troška sudske pristojbe na žalbu u navedenom omjeru u iznosu od 39,04 EUR, a kako je sa žalbom protiv dopunske presude od 31. siječnja 2024. uspjela u omjeru od 42% (pobijala je iznos od 1.612,00 EUR, a uspjela je sa iznosom od 683,52 EUR), tako ista ima pravo na naknadu troška sastava navedene žalbe u iznosu od 131,25 EUR, slijedom čega tužiteljica ima pravo na naknadu troška sastava žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 255,32 EUR, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24) te Tar. br. 3. st. 1. Uredbe, u svezi čl. 1. st. 1. ZSP- a, te čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok ista nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 359,79 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima VI. i VII. izreke ove odluke.

29. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom VIII. izreke ove odluke.

30. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom IX. izreke ove odluke.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža