REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-2229/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu pojedincu Olji Krčar Mišić uz sudjelovanje zapisničara Kristina Apfenthaler, u kaznenom predmetu protiv optuženog PH, zbog kaznenih djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Ko- DO-1198/2021 od 2. srpnja 2025., nakon održane javne rasprave započete 8. listopada 2024. te nastavljene 23. prosinca 2024., 11. ožujka 2025. i 10. lipnja 2025., u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu, CH i optuženog PH uz branitelja, odvjetnika Maria Sokača, 15. rujna 2025. objavio je, a 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, 36/24 i 72/25 – u nastavku ZKP)

optuženi PH, zvani P, OIB [osobni identifikacijski broj], sin C i ŠH, rođene Š, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen, s primanjima u visini od 1.600,00-1.700,00 eura, vojsku služio 2000. g., sa činom razvodnika, oženjen, otac jednog mlt. djeteta, supruga radi, s primanjima između 800,00-900,00 eura, vlasnik nekretnine na adresi prebivališta površine 1.700 m2, osuđivan, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je:

- 1) tijekom listopada 2019. godine, dok se nalazio na privremenom radu u Nürnbergu u Republici Njemačkoj, u nakani da se nepripadno okoristi, od JH zatražio pozajmicu u iznosu od 700,00 Eura, neistinito predočivši da će mu navedeni iznos vratiti za tjedan dana, iako je unaprijed odlučio da to neće učiniti, pa kada mu je JH povjerovao i dao 700,00 Eura, isto nije vratio u navedenom roku, čime je oštetio JH za navedeni iznos,

- dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

2) tijekom listopada 2019., dok se nalazio na privremenom radu u Nürnbergu u Republici Njemačkoj, u nakani da se nepripadno okoristi, od MH najprije zatražio nekoliko pozajmica u ukupnom iznosu od 600,00 Eura, neistinito predočivši da će navedeni iznos vratiti za tjedan dana, da bi potom tijekom studenog 2019. od MH zatražio ukupan iznos od 2.000,00 Eura neistinito mu predočivši da će mu za taj iznos nabaviti automobil „Dacia Sondero“, iako je unaprijed odlučio da to neće učiniti pa kada mu je MH povjerovao i dao ukupno 2.600,00 Eura, isto nije vratio niti je nabavio predmetni automobil, čime je oštetio MH za navedeni iznos,

- dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

- čime je počinio dva kaznena djela kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisana i kažnjiva po članku 236. stavku 1. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11,

na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 optuženom PH za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ/11 opisano pod točkom 1. ove presude

u t v r đ u j e s e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 optuženom PH za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ/11 opisano pod točkom 2. presude

u t v r đ u j e s e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

na temelju članka 51. KZ/11 optuženi PH

o s u đ u j e s e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 1 (JEDNE) GODINE

II/ Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11 od optuženog PH oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenim dijelima pod točkom 1. i 2. izreke presude u ukupnom iznosu od 3.300,00 eura te se nalaže optuženom PH oduzeti iznos imovinske koristi uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

III/ Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6 ZKP/08 nalaže se optuženom PH naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura, a koji je trošak dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Optužnicom Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj Ko- DO-1198/2021 od 2. srpnja 2025. optužen je PH da bi počinio dva kaznena djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. u svezi članka 51. KZ/11.

Sud je po službenoj dužnosti izmijenio činjenični opis optužbe pa način da je iz točke 1. činjeničnog opisa ispustio „u protuvrijednosti u kunama, što iznosi 5.200,00 kuna“, a iz točke 2. činjeničnog opisa ispustio „u protuvrijednosti u kunama, što iznosi 19.500,00 kuna“ jer je valuta u Republici Hrvatskoj euro pa su preračunavanja štete iz valute euro u valutu hrvatske kune ispuštena kao nepotrebna. Time činjenični opis u bitnome nije izmijenjen zbog čega je i ova izmjena dopuštena.

2. Očitujući se o navodima optužbe, optuženi PH se izjasnio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret. Zastupnica optužbe je na raspravi 9. rujna 2025. izmijenila prijedlog kazne iz optužnice.

3. Na raspravi pred sudom optuženi PH je u obrani naveo da ostaje u cijelosti kod obrane koju je iznio u prethodnom postupku, time da je dodao da je on u Njemačkoj radio „na crno“. Naime, istaknuo je kako postoje poruke iz kojih je razvidno da mu je dio plaće bio isplaćivan na račun, a dio na ruke. Dodao je i kako bi on „njih“ mogao prijaviti jer da „on“ (poslodavac) unazad dvadeset godina u Njemačkoj radi na način da radnike plaća na crno, a za što je optuženik naveo da ima dokaz i fotografije. Dodao je i kako tu nije bilo nikakve prijevare, već da su JH i MH saznali da je optuženik prethodno osuđivan pa da su mu onda poslali poruku i tražili ga da potpiše sporazumni otkaz ugovora o radu. Optuženi PH je naveo i da su ga JH i MH kao radnika u Hrvatskoj, iako je radio u Njemačkoj i to samo iz razloga da bi mu mogli isplaćivati minimalac. Također je naveo i da kada su JH i MH vidjeli da je on prethodno osuđivan, da su mu odmah počeli prijetiti da će sada vidjeti za te akontacije, da će ga prijaviti na policiju, govorili su mu da imaju prijatelja na policiji, odnosno da JH ima prijatelja na policiji. Naveo je da nije istina ono što su JH i MH iskazivali o tome da bi on sve poruke obrisao jer je naveo da to nije niti moguće, a dodao je kako je on sve poruke sačuvao. Na posebno pitanje branitelja optuženi PH je naveo da je on za JH radio pet ili šest mjeseci u [adresa] na terenu, da je s njim dogovorio da mu dio plaće bude isplaćen na račun, a da će dio novaca primiti na ruke. Optuženik je potvrdio da je on od JH primio ovaj novac koji se navodi u optužnici, no istaknuo je da ga nije primio na ime pozajmica, već kao akontacije za plaću. Kada ga se pita što znači da je novac primio kao akontaciju za plaću, naveo je da je dio novca koji je od JH primio na ruke, primio na ime plaće i to nakon što je izvršio rad, a da mu je JH nekada znao uplaćivati novac i unaprijed na ruke, da bi ga dodatno motivirao da bolje radi. Optuženik je naveo da je on sve odradio što je primio na ime akontacija. Dodao je i kako je on u to vrijeme imao zaštićeni račun u Hrvatskoj i da je JH to znao. Na daljnje pitanje branitelja, a vezano uz njegov odnos s MH, optuženi PH je naveo da je u [adresa] JH upoznao MH, koji je tamo također radio poslove, time da se MH bavio elektrikom. MH nije mogao naći radnika jer su mu uvjeti rada bili loši, nije bilo zaštite na radu, usisavača i ostale opreme. Na to se JH ponudio MH da mu može iznajmiti radnika pa je tako poslao optuženika da kod njega radi. Optuženi PH je naveo da je on kod MH radio neka dva tjedna, a on ga plaćao isto „na ruke“. Kada ga se pita je li primio od MH iznos od 2.600,00 eura, optuženik je naveo da jest, no pojasnio je kako je on taj iznos primio kao naknadu za obavljeni posao. Dodao je kako je zapravo kod MH radio pet ili šest tjedana. Optuženom PH je na prijedlog branitelja predočen dio iskaza MH s rasprave od 10. lipnja 2025. na listu 129 spisa i to prvi dio u kojem je MH u iskazu naveo: „Sjećam se da smo ga i vozili po jedan automobil marke Golf. Meni je tada PH rekao da je za mene našao jedan automobil marke Dacia te mi je on pokazao i slike tog automobila, time da ja auto fizički nikada nisam vidio. Rekao mi je da je taj automobil tehnički neispravan te da mu moram dati novce za njegovu kupnju i popravak. Ja sam mu prema njegovom traženju platio otprilike nekih 1.500,00 eura za kupnju i još između 500,00 i 600,00 eura za popravak“. Kada je optuženiku predočen ovaj dio iskaza MH, optuženik je naveo kako to nije istina. Na daljnje pitanje naveo je da s njegove strane ne postoji dug prema MH i JH, već da se radi o tome da su oni saznali za njegovu kaznenu evidenciju i odlučili ga „zgaziti“. Optuženik je dodao kako je on u prošlosti činio prevare, no kazne za te prevare je izdržao, dio novaca je tim oštećenicima vratio, dio mu se prisilno naplaćuje kroz ovrhe te je naveo da od tada više nije činio takve stvari. Na daljnji upit branitelja naveo je da on sada ima stalni radni odnos u Sloveniji, odnosno da radi za slovensku firmu te da obavlja poslove po čitavoj Europi. Od plaće uzdržava bolesnog oca i majku, ali i kćer i suprugu, a supruzi je dijagnosticiran tumor kože. Od 2019. do danas nije kazneno prijavljivan za ništa. Dodao je kako je on u međuvremenu u više navrata i JH i MH molio da se nađu da to riješe, bilo radom ili da će dobili novce, no oni na ništa nisu pristajali. Naveo je kako JH i MH konzumiraju marihuanu i alkohol, a da on ne uzima nikakve supstance. Na posebno pitanje ZODO naveo je da je on ukupno za JH sredinom 2019. radio pet ili šest mjeseci, time da je nekih mjesec dana ili mjesec i pol bio prijavljen, a ostalo je radio neprijavljeno. Na daljnje pitanje ZODO naveo je da je on za MH radio u tom istom periodu kada je radio i za JH s time da je za MH radio šest i pol tjedana i to prvo dva tjedna u kontinuitetu, pa je imao pauzu od tri dana i onda u kontinuitetu četiri tjedna. Za JH je radio od travnja pa negdje do listopada 2019., a radni odnos mu je prestao kada mu je supruga od JH poslala tu poruku. U razdoblju u kojem je odrađivao te poslove za MH, nije odrađivao poslove za JH. Na daljnji upit naveo je da su osim njega za JH na isti način primali akontacije i Viktorovi brat i bratić J. Dok je radio za JH tih šest mjeseci, JH mu je cijelo to razdoblje plaćao akontacije, dok je za taj posao koji je on u međuvremenu odrađivao i za MH, MH je platio JH, a njemu je dao novac ovako sa strane, za to što za njega odrađuje taj posao. Na daljnji upit naveo je kako je on, kada je radio kod JH, primao plaću preko računa u minimalnom iznosu od 912,00 eura, time da mu je žena od JH rekla da će mu dio tog novca otići na ovrhu u visini nekih 200,00 eura, a razlika, koju mu je bilo isplaćivana „na ruke“, ovisila je o broju sati koji je odradio, time da je „na ruke“ primao 12,00 eura po satu. Dodao je kako je on u prosjeku primao mjesečno između 2.500,00 do 3.000,00 eura, a u koji iznos je uračunato i ovih 912,00 eura, koji mu je isplaćivan preko računa. Dodao je i da prije nego što je bio prijavljen kao zaposlenik u firmi JH, da je primao samo akontacije na ruke. JH mu je tada rekao da ode s njim raditi u Njemačku, pa da on prvo mora vidjeti je li s njime zadovoljan pa da će tek onda odlučiti ostaje li ili ide nazad za Hrvatsku. Na pitanje ZODO naveo je da njemu niti JH, a niti MH nikada nisu spominjali nikakvu pozajmicu, jedino mu je supruga od JH, a kada mu je poslala poruku, napisala da neka on da otkaz u firmi i da vrati posuđene novce. Na upit ZODO da li je on sastavljao kakav dokument o povratu novca, optuženik je naveo da kada je vidio što mu njih dvojica rade, da im je poslao poruku u kojoj im je ponudio da ili vrati novac ili da to odradi, da to riješe kao normalni ljudi i molio ih je da ga ne osuđuju po njegovoj prošlosti. Nikakav auto nije uvezao, pa tako niti Golf te je dodao kako su to gluposti što su MH i JH naveli u iskazima. Dodao je kako je on i sad spreman ići odraditi to ili podmiriti dug u nekom roku, a na upit zašto ga do sada već nije podmirio naveo je da ga nije vratio jer mu nisu dali broj računa na koji bi mogao uplatiti, a na upit zbog čega nije platio na račun firme, naveo je da nije imao broj računa. Na posebno pitanje branitelja zbog čega je želio vratiti te novce ako navodi da oštećenicima nije bio ništa dužan, optuženik je naveo da se on obratio financijskoj ustanovi u Njemačkoj i tražio da se pregleda poslovanje firme JH s obzirom na ove nepravilnosti, no nije mogao doći do podataka jer se radilo o podacima koji su zaštićeni Zakonom o osobnim podacima, a on bi to vratio jer mu je dosta zatvora i vidio je da ga oni žele „zgaziti“. Kada mu je JH rekao da će ići na policiju, optuženik navodi da ga je tražio broj računa da mu uplatim novce, a da mu JH nije želio dati broj računa, već je govorio je da ima prijatelja na policiji, da ide na policiju te mu je prijetio na taj način.

Na raspravi je razgledana snimka ispitivanja optuženog PH iz prethodnog postupka. Prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, PH je naveo da je točno da je radio u poduzeću JH gdje je između ostalog radio i MH. Oni su "na crno" obavljali određene građevinske radove na području Republike Njemačke. Naveo je da su navodi iz pouke o pravima djelomično točni, to jest točno je da je on posudio novac od JH i RH. Što se tiče JH, naveo je da se ne radi o posudbi, već o svojevrsnoj akontaciji u iznosu od 400,00 eura. Naime, naveo je kako on nije bio prijavljen kod JH kao svog poslodavca, pa da je zbog toga dogovoreno da će za svoj rad primati novac "na ruke", a da će to imati značenje akontacije, time da je dogovoreno da će službenu isplatu plaće zaprimiti nakon što bude prijavljen na potrebne evidencije. U odnosu na MH, optuženik je naveo kako su si oni međusobno puno pomagali pa da je iznos koji je od MH uzeo također svojevrsna akontacija odnosno posudba, dok optuženog PH ne prijave na potrebne radne evidencije. Sve je bilo u redu dok njih dvojica nisu saznali da je optuženik već ranije bio osuđivan za kaznena djela povezana s drogom i kaznena djela prijevare. Kad su mu rekli da su to saznali, on je odmah otišao iz Njemačke. Optuženik je naveo da je taj novac spreman vratiti, a o svojim namjerama ima i dokument, budući da je o toj temi komunicirao sa suprugom JH, ali i sa samim žrtvama. Naveo je da je zadnji kontakt s JH imao 8. prosinca 2019. Optuženik je naglasio da ovo što mu se stavlja na teret nije kazneno djelo jer da je on novac koji je posudio, odradio svojim angažmanom u društvu JH.

4. Dakle, uzevši u obzir navode iz obrane optuženog PH u ovom postupku nije bilo sporno da je on od JH i MH primio novac koji se navodi u činjeničnim opisima, no ono što je sporno jest po kojoj je osnovi taj novac primio, je li taj novac ostao dužan JH i MH i je li u odnosu na njih postupao s prijevarnom namjerom.

5. Na raspravi je pročitana dokumentacija u spisu i to zapisnik o zaprimanju kaznene prijave, i to u dijelu koji se odnosi na prijavitelja i prijavljenu osobu kao i datum i mjesto podnošenja kaznene prijave te korespondencija putem poruka i e-maila s lista 15 do 18 spisa.

Na raspravi su ispitani u svojstvu svjedoka MH i JH. Isti su ispitani na raspravi koja je održana po članku 404. stavku 5. ZKP u odsutnosti optuženika.

Naime, optuženi PH je prethodno bio upozoren po članku 404. stavku 5. ZKP dok na raspravu nije pristupio, time da je putem e-maila ispričao nedolazak na raspravu zbog poslovnih obveza te je pritom naveo da je suglasan da se rasprava održi u njegovoj odsutnosti. Na raspravi je sudjelovao branitelj optuženika, a optuženi PH se prije te rasprave očitovao o optužbi te njegova prisutnost s obzirom na sve navedeno, nije bila nužna.

6. Izvedeni dokazi

6.1. Svjedok MH je u iskazu naveo kako se on više ne sjeća kada je to točno bilo, no sjeća se da je optuženog PH upoznao kada je došao raditi kod gospodina JH u [adresa], gdje je i optuženik bio zaposlen. S obzirom na to da su radili u istoj firmi, prisno su surađivali te mu je optuženik rekao da se on bavi i kupnjom i prodajom, odnosno švercom automobila i traktora. Sjeća se da su ga i vozili po jedan automobil marke Golf. Tada mu je PH rekao da je za njega našao jedan automobil marke Dacia te mu je pokazao i slike tog automobila, time da je svjedok naveo kako on taj automobil fizički nikada nije vidio. Optuženi PH mu je rekao da je taj automobil tehnički neispravan te da mu mora dati novac za njegovu kupnju i popravak. MH je naveo kako je na traženje optuženika istome platio otprilike nekih 1.500,00 eura za kupnju i još između 500,00 i 600,00 eura za popravak automobila. Kasnije, a kada su bili u Hrvatskoj, optuženik mu je rekao da mu mora predati još 500,00 eura jer da se automobil nalazi u Karlovcu na popravku. Koliko se sjeća, on je optuženiku predao ukupno nekih 2.700,00 eura. Kada su se po završetku posla u Njemačkoj vratili u Hrvatsku optuženik mu se prestao javljati na pozive, nije se više pojavio, nikada mu nije predao taj automobil niti mu je vratio novac, a da je cijelu njihovu korespondenciju izbrisao. Svjedok je naveo kako je on kasnije saznao da je optuženik prevario i druge ljude, a ne samo njega, i to ukupno za nekih 10.000,00 eura, između ostaloga je tako prevario i JH. Na posebno pitanje ZOKDO MH je naveo da on optuženiku nije posuđivao novac prije nego što mu je dao novac za automobil, a novce za automobil mu je davao u više navrata, kada bi mu optuženik pokazivao fotografije automobila. Dodao je kako mu je taj automobil trebao biti izručen po povratku u Hrvatsku, dakle za manje od mjesec dana. Posumnjao je da se radi o prijevari kada se vratio u Hrvatsku. Naime, naveo je kako je to sve trajalo nekih pet do šest tjedana. Dodao je i kako se JH počeo raspitivati o tome tko je PH kada se PH nije pojavio na terenu i zna da je JH doznao da je PH izašao iz zatvora neposredno prije nego je počeo raditi kod njega. Saznao je da je PH i prije činio kaznena djela. PH se više nikada nije pojavio na poslu. MH je naveo da je on pokušao kontaktirati optuženika na broj koji je imao, no on mu se nije javljao, a kasnije je i promijenio broj. Sada je u mobitelu provjerio da je PH kontaktirao na broj +4915124770325. Na posebno pitanje suda MH je naveo da je on optuženiku novac davao u gotovini te si je pisao te iznose u bilježnicu. To je onda i poslikao te je tu sliku poslao u toj WhatsApp korespondenciji, a koju je optuženik onda obrisao. Ne sjeća se da bi mu optuženik govorio da će mu vratiti novac kad proda neke automobile.

Svjedoku je predočen njegov iskaz pred policijskim istražiteljem od 6. listopada 2020. Ispitan u prethodnom postupku ova svjedok je naveo da je u listopadu 2019. na jednom gradilištu u Njemačkoj, u gradu [adresa] upoznao optuženog PH koji je tada radio za trgovačko društvo "Hlavaček projekt" te je živio u istoj zgradi kao i svjedok. Nakon dva ili tri tjedna po upoznavanju na gradilištu je PH od njega zatražio da mu posudi 500,00 eura kako bi kupio vozilo, a obećao je da će mu novac vratiti za nekih tjedan dana, dok taj automobil proda. Nakon što mu je posudio tih 500,00 eura, za nekoliko dana ponovno ga je zamolio da mu posudi 100,00 eura jer je sav novac dao za kupnju automobil i trebao mu je novac za život, za što je opet naveo da će mu vratiti nakon što proda automobil. On mu je tada posudio i tih dodatnih 100,00 eura. Poznato mu je da je PH kupio vozilo "VW Golf" karavan i vozilo marke "Hyundai" jer ih je vidio na vučnoj službi, a sada ne zna što je s tim vozilima PH učinio. Nakon otprilike mjesec dana, s PH je dogovorio da mu nabavi automobil, konkretno "Dacia Sondero", za što mu je prvo dao 800,00 eura za vozilo, nešto kasnije 400,00 eura kako bi riješio "papire" u Sloveniji, zatim 200,00 eura kako bi platio prijevoz u Hrvatsku te još 600,00 eura, što je bio ostatak cijene vozila. Nakon toga više puta je zvao PH na njegov broj mobitela [broj telefona], no isti mu se nije javljao niti mu je dostavio naručeno vozilo, a novac u iznosu od 2.600,00 eura mu nije vratio. S PH je u vezi kupnje vozila kontaktirao putem poruka na Whatsappu, no navedene poruke ne posjeduje jer misli da ih je PH sam obrisao kako on ne bi imao dokaz. U pogledu tog posuđenog novca, ne posjeduje nikakvu dokumentaciju jer je smatrao da je PH osoba od povjerenja, a prilikom predaje tog novca uvijek su bili sami jer mu je novac dao ili na gradilištu ili kod njega u stanu. Zbog navedenog je u prostorijama Policijske postaje Trešnjevka podnio kaznenu prijavu.

Kada je MH predočen ovaj prethodni iskaz isti je naveo da je sada od događaja prošlo pet godina i da se on bolje sjećao svega kada je iskazivao na policiji. Naveo je da se on više ne može sjetiti za ove prvotne iznose pozajmica koje je naveo u iskazu na policiji, on se sada samo sjeća da je predavao novce na ime kupoprodaje automobila, no navodi da je prošlo puno vremena i da se detalja ne može sjetiti. Dodao je i da su ovi iznosi koje je navodio u prethodnom iskazu vjerojatno točni jer da je tada to imao zapisano u mobitelu pa je mogao konkretnije o tome iskazivati. Na kraju je naveo da mu je optuženik ostao dužan 2.600,00 eura, no da bi on pristao da mu vrati i 2.000,00 eura.

6.2. Nadalje iz iskaza svjedoka JH proizlazi kako se isti zbog proteka vremena više ne može sjetiti koje je to bilo godine, no misli da je to bilo prije „Corone“. Svjedok je nadalje opisao kako je on vlasnik društva Hlavaček projekt j.d.o.o. te da je optuženog PH zaposlio kao radnika. Posao su odrađivali na terenu u [adresa] u Njemačkoj. PH je bio jako slatkorječiv te ga je tražio da mu posudi novac, time da je stalno navodio neke razloge u smislu da mu je žena bolesna, da mu tata umire od raka, da kupuje auto, i još slične stvari, a za što svjedok navodi da je kasnije utvrdio da su bile laži. JH je nadalje naveo da je on optuženiku povjerovao te mu je pozajmio novac, time da se sada više ne može točno sjetiti koliko mu je novaca dao, možda nekih 1.500,00 eura. Taj novac mu optuženik nikada nije vratio, niti se vratio ponovno na teren na svoje radno mjesto. Zbog navedenog svjedok navodi da je optuženiku nakon 15 dana dao otkaz te mu je još morao isplatiti i plaću, a državi doprinose i to ga je jako uzrujalo. Naveo je kako mu se optuženi PH više nije javljao, a onda je on doznao da je optuženik prevario i njihovog poslovnog partnera iz [adresa], ŽH za 5.000,00 eura, a čime je i ugled ovog svjedoka bio narušen. JH je dodao kako je PH prevario i prethodno ispitanog svjedoka MH, time da ne zna više za koji iznos. Naveo je i kako njemu optuženi PH nikada nije rekao, niti pokušao navesti razlog zbog kojega mu novac nije vratio. Na posebno pitanje ZOKDO naveo je da je on taj novac PH dao u gotovini, moguće da mu je novac predao i u dva navrata, time da se zbog proteka vremena više ne može točno sjetiti. To se sve odigralo u nekih dva mjeseca, možda i manje, mjesec i pol dana. Ne sjeća se koliki je bio rok vraćanja pozajmice. Svjedok je naveo kako je on posumnjao da se radi o prijevari kada su se nakon povratka kući s terena trebali ponovno vratiti na posao, a PH se nije više pojavio. Svjedok JH je dodao da je on tek kasnije saznao da je PH prevario i ove druge ljude koje je prethodno naveo. Naveo je i kako se on u jednom trenutku čuo s PH i tražio ga da mu vrati novac te mu je čak ponudio i da se vrati na teren i da odradi posao i time prebije ovaj dug, no PH je u tom razgovoru bio jako drzak, smijao se, rugao mu se i bio je jako bahat. Naveo je i kako on dokumentaciju o posudbi nema, no misli da ŽH nešto ima. Kada je svjedoku predočena korespondencijama listu 15 do 18 spisa on je naveo da se doista više ne može sjetiti te korespondencije koja mu je predočena, moguće je i da je ovu poruku na listu 18 spisa napisala njegova žena, moguće je da se ovo i ŽH dopisivao, no prošlo je puno vremena te se ne može sjetiti tih poruka. Njegova supruga zove se GH te ona nije bila prisutna kod bilo kakvih dogovora s optuženikom, pozajmicama niti je sudjelovala u tom odnosu. Na posebno pitanje branitelja naveo je da je optuženik kod njega radio mjesec i pol do dva. Nadalje, naveo je da je on optuženika prijavio kao svoga radnika, podmirio mu je sve po osnovi plaće i ostalih davanja, čak mu je platio tih dodatnih petnaest dana do konačnog otkazivanja ugovora o radu, iako optuženik tada više nije dolazio na posao.

Svjedoku je predočen njegov iskaz koji je dao pred policijskim istražiteljem VII Policijske postaje PUZ-a 30. ožujka 2021. na list 42 do 43 spisa. Ispitan u prethodnom postupku JH je naveo da je vlasnik trgovačkog društva "Hlavaček projekt" j.d.o.o. koje između ostalog posluje i na području Republike Njemačke, gdje u gradu [adresa] izvodi instalaterske radove. U rujnu 2019. zaposlio je na određeno radno vrijeme osobu po imenu PH na radno mjesto instalatera. On je radio dva mjeseca nakon čega je bez najave otišao iz Njemačke i više ne želi stupiti u kontakt s njim. Prije nego je otišao, početkom listopada, posudio mu je 700,00 eura koje mu je optuženik trebao vratiti za tjedan dana, što do dana ispitivanja, 30. ožujka 2021., nije učinio. Budući da se PH izbjegava naći s njim, već njemu i njegovoj ženi samo šalje SMS poruke u kojima odugovlači i izbjegava neposredni kontakt te budući da je novac posudio i od suradnika MH te njihovog poslovnog partnera iz [adresa] OH, i to 5.000,00 eura te da je nakon što su mu posudili novac na Internetu pročitao članke o njemu kao prevarantu, zaključio je da je PH doveo u zabludu njega i njegove poslovne suradnike da mu posude novac koji im nije niti mislio vratiti.

Kada je JH predočen prethodni iskaz, isti je naveo da je to bilo upravo tako kako je prethodno iskazivao. Ako je tada izjavio da je posudio 700,00 eura, kao i da je rok vraćanja bio tjedan dana, onda je to vjerojatno bilo tako jer se tada bolje sjećao, a sada se tih detalja više ne može sjetiti. Izričito je naveo da ovaj iznos koji je predao optuženiku nije bio na ime nikakve akontacije, već na ime pozajmice.

6.3. Na raspravi je pročitan zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 30. prosinca 2019., a iz kojeg je razvidno da je JH tog dana na VII. Policijskoj postaji PUZ-a podnio kaznenu prijavu protiv optuženog PH.

Nadalje, pročitane su fotografije zaslona telefona, i to poruka od 12. prosinca 2019., iz koje nije razvidno tko je pošiljatelj, a iz koje sadržajno proizlazi da je PH posudio od ŽH 5.000,00 eura, RH 2.500,00 eura i JH 700,00 eura te kako je jedini način povrata u gotovini, kako je i dogovoreno.

Nadalje, iz poruke na listu 16 spisa, iz koje nije razvidan niti pošiljatelj, a niti vrijeme slanja poruke proizlazi da je pošiljatelj u poruci naveo: „Daj se javi kaj se dogovorimo i da mogu vratiti jedan dijo trebalo je prije biti imal budem za tebe akontaciju kaj si mi dan i nešt za M i RH“. Ovdje je potrebno napomenuti kako je optuženik u obrani naveo da je poslao poruku žrtvama u kojoj im je ponudio da ili vrati novac ili da to odradi, da to riješe kao normalni ljudi i molio ih je da ga ne osuđuju po njegovoj prošlosti.

No, s obzirom da pošiljatelj i vrijeme slanja poruke iz samog dokumenta nisu razvidno, sud ne može utvrditi da li se to radi o upravo o ovoj poruci.

Nadalje, iz sadržaja poruke od 13. studenog 2019., a iz koje nije razvidno kada je poslana, od strane koga i tko je bio primatelj poruke proizlazi da je pošiljatelj poslao „Ovim putem te molim da mi pisanim putem potvrdiš da si svojevoljno dao otkaz s datumom 02.11.2019. Obzirom da se od toga datuma nisi pojavio na poslu te time teško prekršio ugovor o radu. Kada dođeš u hrvatsku molim te da mi osobno potpišeš ovo sto sam ti sada napisala. Isto tako te molim da u roku od 7 dana vratiš posuđene novce.! Dakle pošalji mi u poruci da si svojevoljno dao otkaz s navedenim datumom!“ Na poruku je odgovoreno „Da svojevoljno sam dao otkaz sa danom 02.11.2019.“

Pročitana je i e-mail poruka pošiljatelja DH kojom je odgovorio na e-mail poruku koju mu je posao pošiljatelj „a3009“ i kojom ga je tražio da mu dostavi svoje podatke kako bi mu mogao uplatiti jedan dio novca koji su PH posudili, posto PH nije u Hrvatskoj.

7. Odbijeni dokazni prijedlozi

Temeljem članka 421. stavka 1. točke 2. odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog obrane za pribavom izvatka s računa optuženika radi utvrđenja koliki je iznos plaće optuženik primao na račun dok je radio u Njemačkoj. Naime, optužba nije sporila da bi optuženik primao dio plaće dok je radio u Njemačkoj preko računa, pa se ova činjenica nije ukazala spornom, dok izvadak s računa optuženika ne bi mogao poslužiti kao dokaz o tome po kojoj je osnovi optuženik primio novce koji mu se optužnicom stavljaju na teret u ovom postupku. Eventualna okolnost da je optuženiku dio plaće bio isplaćen u gotovini, „na ruke“, ne isključuje činjenicu da su žrtve optuženiku predale i ove dodatne iznose koji se činjenično opisuju, i to ne na ime isplate plaće, već na ime pozajmica i predujmova za kupnju automobila, kako su to žrtve i opisale u svojim iskazima, a koje je sud cijenio istinitima. Dodatno je potrebno napomenuti i kako je JH izričito u iskazu naveo da on po osnovi radnog odnosa nije optuženiku dugovao nikakav novac, čak dapače, da mu je isplatio plaću i za dane kada se optuženik nije pojavo na poslu, a još uvijek je bio prijavljen kao njegov radnik. Dakle, osnovu po kojoj su žrtve predale optuženom PH novac koji je opisan u činjeničnom opisu optužnice sud je nesporno utvrdio drugim dokazima u spisu.

8. Ocjena dokaza

Iskaze svjedoka MH i JH sud je u cijelosti cijenio kao istinite. Naime, ovi su svjedoci jasno iskazivali o odnosu između njih i optuženika, osnovama po kojima su predale novac PH i iznosima koje su predali, time da su svjedoci u bitnome bili dosljedni u svojim iskazima, a njihovu su iskazi međusobno suglasni. S obzirom na protek vremena od više od pet godina od samog događaja, logično je i životno da se svjedoci kada su ispitani na raspravi više nisu mogli prisjetiti svih detalja, dok su o tim detaljima preciznije iskazivali kada su ispitani u prethodnom postupku, a koje ispitivanje je provedeno vremenski bliže inkriminiranim događajima.

Pročitanu kaznenu prijavu sud je cijenio kao istinitu jer vjerodostojnost prijave nije dovedena u pitanje. Vezano uz pročitanu materijalnu dokumentaciju koja se odnosi na preslike zaslona mobitela o razmijenjenim porukama i dostavljenu e-mail korespondenciju, sud istu nije cijenio prilikom donošenja ove presude, a budući da na toj dokumentaciji nije razvidan pošiljatelj, niti je sud mogao nesporno utvrditi između koga je komunikacija razmijenjena.

Obranu optuženog PH sud je cijenio kao nevjerodostojnu u dijelu koja se odnosi na činjenice koje su u ovom postupku bile sporne. Naime, obrana optuženika bila je kontradiktorna kako sama sebi, tako i iskazima te je sud stekao dojam da optuženik ovom obranom isključivo nastoji od sebe otkloniti odgovornost zbog počinjenih kaznenih djela.

9. Činjenični zaključak

Sud je temeljem provedenih dokaza, iskaza ispitanih svjedoka i pročitane materijalne dokumentacije nesporno utvrdio da je optuženi PH počinio dva kaznena djela prijevare opisana u izreci ove presude.

Naime, MH i JH su kao svjedoci uvjerljivo i životno iskazivali o tome što im je PH predočavao kada je od njih tražio da mu predaju novac. Nadalje, u prvotnom iskazu ovi su svjedoci detaljno opisali i koliko su novaca optuženiku predali, time da je potrebno napomenuti kako optuženik u obrani nije niti sporio da je od MH i JH primio iznose novca koji mu se činjenično i stavljaju na teret, pa ova činjenica nije bila sporna. Vezano uz osnovu po kojoj je optuženik od žrtava tražio novac, sud je osnovu također utvrdio kao nespornu iz iskaza MH i JH. Navode iz obrane optuženika o tome da su mu MH i JH predali novac po osnovi akontacije za izvršeni rad, sud nije utvrdio kao istinite i vjerodostojne. Naime, optuženikova obrana je nedosljedna i nelogična vezano uz njegove navode o tome koliko je trajao njegov radni odnos kod JH i MH, kao i o načinu na koji su mu oni navodno isplaćivali plaće i akontacija, kao navodnu motivaciju za dobar rad. Kontradiktornost navoda iz obrane optuženika o tome da bi novci koje je primio od žrtava bili plaća ili akontacija za rad proizlazi i iz toga da je optuženik u više navrata tijekom postupka iskazivao i o tome da će on taj novac žrtvama vratiti te da im je u tom smislu poslao i poruke. Naime, ukoliko se ti novci odnose na naknadu za njegov rad, nelogično je i neživotno da bi optuženik te iste novce navodio kao njegov dug prema žrtvama te da bi iskazivao namjeru za njegovim vraćanjem, i da bi ih kontaktirao s tom navodnom namjerom. Nije logično niti da bi JH kazneno prijavio optuženika, a da bi pritom bio svjesni da su novci koje mu je dao zapravo plaća za njegov rad. U postupku nije iznesen niti jedan logičan razlog koji bi takav motiv žrtava za lažnim prijavljivanjem optuženika opravdavao. Dakle, sud je nesporno utvrdio da su osnove po kojima je optuženik od žrtava primio novac bile upravo one koje su činjenično i navedene, odnosno da je optuženik od JH tražio novac na ime pozajmice, a od MH novac na ime pozajmica, ali i na ime predujma za kupnju i popravak automobila koji mu je obećao prodati.

Da optuženik od početka nije imao namjeru vratiti žrtvama novac jasno proizlazi iz njegovog postupanja odmah nakon primitka navedenog novca od žrtava, a očituje se u tome da se PH nakon kratkog vremena prestao javljati žrtvama, da je promijenio broj telefona, da se nije vratio na svoje radno mjesto u Austriju, a da novac do danas nije vratio. Ujedno, svjedok MH je iskazivao o tome da mu je optuženik rekao da se on bavi kupnjom i prodajom, odnosno švercom automobila i traktora, dok je optuženik i sam u obrani naveo da se time ne bavi. Dakle, jasno je kako su navodi optuženika koje je iznosio žrtvama kada ih je tražio novac bili neistiniti.

Slijedom navedenog, razvidno je kako je postupanje optuženika bilo usmjereno prema stjecanju nepripadne materijalne koristi te da je takvu korist optuženik i stekao u iznosima koji su činjenično opisani, a za koje iznose je oštetio MH i JH.

10. Pravna utvrđenja

Kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.

11. Razlozi o krivnji

Ovo kazneno djelo optuženik je počinio s oblikom krivnje izravnom namjerom jer je znao i bio svjestan da je žrtvama predočava neistinite okolnosti u cilju da ih dovede u zabludu i da se nepripadno materijalno okoristio. Dakle, bio je svjestan svog postupanja i činjenja ovih kaznenih djela te je to i htio učiniti. To tim više što je ovaj optuženik višestruko osuđivana osoba i to upravo zbog istovrsnih kaznenih djela. Pritom je važno napomenuti i da je optuženik u svom postupanju bio ubrojiv. Svijest o protupravnosti nije osporena, a nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

12. Zaključak o postojanju kaznenog djela

Slijedom svega prethodno navedenog, proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranom optuženog PH, ovaj sud je utvrdilo da je optuženik počinio dva kaznena djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 na način kako se to činjenično i navodi u izreci ove presude.

13. Obrazloženje sankcije

Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženom PH za počinjena kaznena djela ovaj sud je uzimajući u obzir okvir za izricanje kazne za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, njegov prijašnji život, njegovu raniju osuđivanost prema izvatku iz kaznene evidencije, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.

Olakotnom okolnosti na strani optuženog PH cijenjeno je da se isti odazivao na rasprave i primjereno držao pred sudom, kao i to da je isti oženjen, otac djeteta te da prema svojim navodima brine o bolesnim roditeljima i supruzi.

Otegotnom okolnošću optuženom PH cijenjena je njegova višestruka kaznena osuđivanost za ista kaznena djela, odnosno činjenica da je optuženik od 2005. pa do 2015. godine više puta osuđivan zbog kaznenih dijela prijevare, ali i zbog kaznenih djela iznude, krađe, zlouporabe opojnih droga i izigravanja zabrana iz sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude. Tim presudama optuženiku su izricane kako uvjetne osude, tako i bezuvjetne kazne zatvora i rad za opće dobro, a koje sve kazne na njega očito nisu utjecale u smislu specijalne prevencije da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela.

Otegotnim je nadalje cijenjeno i to što do dana donošenja presude optuženik nije vratio novac koji je protupravno stekao ovim kaznenim djelima.

Sud je prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir i visinu štete, odnosno protupravne imovinske koristi koje je optuženik stekao. Za kazneno djelo pod točkom 2. činjeničnog opisa utvrđena je kazna zatvora u duljem trajanje od zakonskog minimuma, odnosno trajanju od deset mjeseci jer je visina štete veća, dok je i modalitet počinjenja djela teži, a što se očituje u tome da je optuženi PH prilikom počinjenja ovog djela oštećenog MH u više navrata tražio pozajmice, da bi ga potom nastavio dovoditi u zabludu na način da ga je tražio i navodne predujmove za kupnju automobila. Odnosno, kriminalna volja kod ovog kaznenog djela bila je veća, pa je stoga i kazna koja je utvrđena za ovo djelo stroža.

Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, činjenicu da je za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, ovaj sud je optuženiku PH za počinjeno kazneno djelo pod točkom 1. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz točke 2. utvrdio kaznu zatvora od deset mjeseci te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Ocjena je suda da će se upravo izrečenom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja, odnosno utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, utjecati na druge da ne čine kaznena djela kroz svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, a izraziti će i primjerenu društvenu osudu zbog učinjenog kaznenog djela.

14. Oduzimanje imovinske korist

Žrtve JH i MH na raspravi su naveli da u postupku ne žele sudjelovati u svojstvu oštećenika i da ne postavljaju imovinskopravne zahtjeve.

Člankom 5. KZ/11 propisano je da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom, dok je člankom 77. stavkom 1. KZ/11 propisano da će se imovinska korist oduzeti sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja. Budući da je kao nesporno utvrđeno da je ovim kaznenim djelima optuženi PH stekao protupravnu imovinsku korist u visini od ukupno 3.300,00 eura, to je sud naložio optuženom PH da taj iznos uplati u državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

15. Obrazloženje troška

Optuženi PH obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura. Navedeni trošak je odmjeren uzevši u obzir trajanje ovog postupka i brojnost poduzetih radnji u istom. Pritom je sud ocijenio da je optuženik osoba koja je radno sposobna, prema vlastitim navodima zaposlena te ostvaruje prihode pa stoga plaćanjem ovog troška neće biti ugrožena egzistencija optuženika, kao niti njegove obitelji.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Sudac:

Olja Krčar Mišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na KO-DO- 1198/2021 - web servisom,

- optuženi PH - e-pošta,

- branitelj odvjetnik Mario Sokač - e-komunikacija,

- žrtva MH - nakon pravomoćnosti,

- žrtva JH - nakon pravomoćnosti.