REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] O 5
Poslovni broj: Us I-386/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje ONB, u upravnom sporu tužiteljice ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 1A, protiv tuženika Ministarstva znanosti obrazovanja i mladih, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije za pristup i bavljenje reguliranom profesijom, 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I- 602-08/24-01/00386, URBROJ: 533-05-25-0004 od 24. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-602-08/24-01/00386, URBROJ: 533-05-25-0004 od 24. veljače 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za pristup i bavljenje reguliranom profesijom učiteljice engleskog jezika i/ili francuskog jezika u osnovnoj školi u Republici Hrvatskoj na temelju inozemne visokoškolske kvalifikacije La laurea in lingue e letterature straniere stečene 15. veljače 2022. završetkom sveučilišnog prijediplomskog studija na inozemnoj visokoškolskoj ustanovi Universita degli Studi di Trieste, Talijanska Republika.
2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je u predmetu vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) u Mišljenju o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji od 1. kolovoza 2023. izdala tužiteljici potvrdu stručne kvalifikacije, a tako i broja stečenih ECTS bodova. U tom mišljenju je AZVO utvrdilo da je razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe po završetku sveučilišnog prijediplomskog studija i smještena je u generičkom smislu na razinu 6.sv Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO), što znači i da je ukupno radno opterećenje za stjecanje takve kvalifikacije minimalno 180 ECTS bodova. Tužiteljica je završila sveučilišni prijediplomski studij u trajanju od tri godine na inozemnoj visokoškolskoj ustanovi - Università degli Studi di Trieste te je nakon studija stekla 180 ECTS bodova, čime ispunjava uvjete za rad u osnovnoj školi u Republici Hrvatskoj propisane čl. 105. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12., 94/13., 152/14., 07/17., 68/18, 98/19., 64/20., 151/22., 155/23. i 156/23.; dalje: Zakon o odgoju), a tuženik ako smatra da tužiteljica stečenim obrazovanjem nije stekla pedagoške kompetencije, tada je u smislu odredbe čl. 105. st. 14. Zakona o odgoju trebao naložiti polaganje potrebnih ispita za stjecanje pedagoških kompetencija. Tuženik da je također propustio primijeniti relevantne odredbe čl. 6. st. 1. t. c) i čl. 8. t. c) Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi (Narodne novine 6/19., 75/20., dalje: Pravilnik). Ujedno, tuženik da osporenim rješenjem odstupa od ranije prakse kada je priznavao inozemnu stručnu kvalifikaciju za obavljanje regulirane profesije učiteljice engleskog jezika u osnovnoj školi u Republici Hrvatskoj. Rješenje je potpuno nejasno i kontradiktorno jer nakon što je tuženik utvrdio da tužiteljica ispunjava sve Zakonom o odgoju i Pravilnikom propisane uvjete odbija njezin zahtjev. Obrazloženje tuženika dano na temelju neobvezujućeg mišljenja Filozofskog fakulteta u Zagrebu kojim je utvrđeno da stečena kvalifikacija tužiteljice ne odgovara kvalifikaciji koju mora imati učiteljica engleskog i/ili francuskog jezika u osnovnoj školi, protivno je navedenim mjerodavnim propisima, Mišljenju o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji AZVO-a u svrhu pristupa tržištu rada, kao i ranijoj praksi tuženika i stanju na tržištu rada. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje i vratiti predmet na ponovni postupak, podredno donijeti odluku kojom se prihvaća zahtjev tužiteljice.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ostaje pri obrazloženju svog rješenja. Ističe kako iz mišljenja Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Odsjeka za anglistiku od 22. prosinca 2024. i Odsjeka za romanistiku od 31. siječnja 2025. proizlazi da tužiteljica nema odslušan i položen dovoljan broj temeljnih kolegija iz engleskog i francuskog jezika i književnosti jer je umjesto potrebnih 90 ECTS bodova po pojedinom predmetu stekla po 51 ECTS bod iz svakog, stoga da nije zadovoljila osnovne uvjete za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije za ostvarivanje prava na rad u Republici Hrvatskoj na radnom mjestu učiteljice engleskog i francuskog jezika u osnovnoj školi. Usporedbom inozemnog i nacionalnog studijskog programa da je utvrđena bitna razlika u vrsti studijskog programa, sadržajima, ishodima učenja i stečenim kompetencijama koje nije bilo moguće nadoknaditi izricanjem dopunske mjere. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Među strankama ovog spora nije sporno, a isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu i navoda iz odgovora na tužbu te podneska od 17. srpnja 2025., da je tužiteljica završila sveučilišni prijediplomski studij u trajanju od tri godine na inozemnoj visokoškolskoj ustanovi - Università degli Studi di Trieste, Talijanska Republika, nakon čega je stekla 180 ECTS bodova.
7. Time što nije sporan ukupan broj ECTS bodova (180), nije sporan ni navod da predmetna inozemna kvalifikacija spada u razinu 6.sv Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, odnosno da je ukupno radno opterećenje takve kvalifikacije minimalno 180 ECTS bodova. Navedeno proizlazi i iz mišljenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 1. kolovoza 2023. iz kojeg je također razvidno da je inozemno visoko učilište prošlo postupak akreditacije te da je tužiteljici priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija dottore in lingue e letterature straniere.
8. Međutim, sporno je predstavlja li konkretna inozemna kvalifikacija valjanu osnovu za pristup reguliranoj profesiji učiteljice engleskog i/ili francuskog jezika u osnovnoj školi.
9. Za rješavanje konkretne upravne stvari mjerodavne su odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine broj 82/15., 70/19., 47/20., 123/23.; dalje: Zakon).
10. Odredbom čl. 13. st. 1. Zakona stručne kvalifikacije dijele se na razinu A, razinu B, razinu C, razinu D i razinu E, te se razina D dokazuje javnom ispravom kojom se potvrđuje završetak programa na razini poslijesrednjoškolskog obrazovanja, u trajanju od najmanje tri i najviše četiri godine, ili istovjetnog trajanja kad se odvija povremeno, koji može biti izražen ECTS bodovima stečenima na visokom učilištu i što uključuje kada je primjenjivo, stručno osposobljavanje kao obvezan dio tog programa. Tuženik ne osporava da tužiteljica raspolaže stručnom kvalifikacijom razine D.
11. Odredbom čl. 18. st. 1. propisano je da nadležno tijelo može u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije od kandidata koji ispunjava uvjete iz članka 15. toga Zakona zatražiti provedbu jedne od dopunskih mjera, i to: a) razdoblje prilagodbe do tri godine ili b) provjeru kompetentnosti. Dalje, st. 3. istoga članka određeno je da nadležno tijelo uspoređuje dokumentaciju o stručnim kvalifikacijama kandidata sa stručnim kvalifikacijama koje su u Republici Hrvatskoj propisane kao uvjet za obavljanje određene regulirane profesije. Ako na temelju te usporedbe nadležno tijelo ocijeni da kvalifikacije kandidata ne odgovaraju, odnosno da postoje bitne razlike između stručnih kvalifikacija kandidata i stručnih kvalifikacija koje su propisane za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj poziva kandidata zaključkom da se u roku od 30 dana pismeno očituje o izboru jedne od dopunskih mjera iz stavka 1. istga članka.
12. Iz mišljenja Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Odsjeka za anglistiku, od 22. prosinca 2024. proizlazi da je tužiteljica na inozemnom prijediplomskom studiju iz predmeta engleski jezik i književnost sakupila 51 ECTS bod, dok prijedioplomski studij iz anglistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nosi 90 ECTS bodova. Stoga su mišljenja da tužiteljica nije sakupila dovoljno bodova da joj se inozemna diploma prizna kao prvostupanjska diploma iz engleskog jezika i književnosti u Hrvatskoj.
13. Iz mišljenja istog fakulteta, Odsjeka za romanistiku, od 31. siječnja 2025. proizlazi da je tužiteljica završetkom inozemnog prijediplomskog studija iz kolegija francuski jezik i književnost stekla 51 ECTS bod, a da se završetkom sveučilišnog prijedioplomskog studija Francuskog jezika i književnosti koji se izvodi na Filozofskom fakultetu stječe ukupno 90 ECTS bod, stoga da se po tužiteljici stečena diploma ne može priznati kao diploma završenog prijediplomskog francuskog jezika i književnosti u Hrvatskoj budući nije stekla dovoljan broj ECTS bodova.
14. Dakle, iz navedenih mišljenja, neovisno što je odredbom čl. 19. st. 6. Zakona propisano da ista ne obvezuju nadležno tijelo, slijedi da je tužiteljica završetkom inozemnog studija stranih jezika stekla znanja, vještine i kompetencije bitno različite od onih koje se stječu završetkom studija engleskog i francuskog jezika i književnosti u Republici Hrvatskoj (na Filozofskom fakultetu u Zagrebu).
15. Prema odredbi čl. 20. st. 4. Zakona, u slučaju kad nadležno tijelo utvrdi da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama kandidata koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz čl. 18. st. 1. toga Zakona, a nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup reguliranoj profesiji pod uvjetima iz članaka 71. i 72. toga Zakona, odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.
16. Slijedom navedenoga, sud ocjenjuje da je tuženik pravilno, sukladno određenjima iz citiranih članka Zakona, donijelo rješenje kojim je odbijen zahtjev tužiteljice radi pristupa i bavljenja reguliranom profesijom učiteljice engleskog i/ili francuskog jezika u osnovnoj školi jer je u postupku, unatoč tome što tužiteljica nesporno ima završen sveučilišni prijediplomski studij na kojem se steče najmanje 180 ECTS bodova (čl. 105. Zakona o odgoju), na temelju mišljenja Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Odsjeka za anglistiku i Odsjeka za romanistiku, utvrđeno postojanje bitnih razlika u stručnim kvalifikacijama tužiteljice koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz čl. 18. st. 1. Zakona, te nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji. Uz tako utvrđenu odlučnu činjenicu, ostali prigovori o vrsti studija nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
17. U odnosu na pozivanje na različito postupanje tuženika u slučajevima kada je tuženik priznao inozemnu stručnu kvalifikaciju za obavljanje regulirane profesije učiteljice engleskog jezika u osnovnoj školi, ističe se kako je iz priloženog rješenja za treću osobu (str. 28/8-29/9 i 57/1 spisa) vidljivo da se radi o različitoj visokoškolskoj ustanovi (tamo Università degli Studi di Udine, ovdje Università degli Studi di Trieste), a tužiteljica nije ničim dokaza da su situacije uspredive, odnosno da bi se radilo o istom studijskom programu.
18. U odnose na ostale prigovore (povreda prava na rad, pedagoške kompetencije), pravilno je odbijen prigovor tužiteljice kao neosnovan, što je detaljno obrazloženo u odgovoru na tužbu, kojim razlozima se priklanja i ovaj sud.
19. Sud utvrđuje da je izreka osporavane odluke jasna, a obrazloženje sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje (čl. 98. st. 5. Zakon o općem upravnom postupku, Narodne novine 47/09., 110/21.).
20. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.
21. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njenom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci 9. rujna 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).