Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžzd-29/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog TM zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Kzd-30/2023-14 od 19. veljače 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025. u prisutnosti branitelja optuženika Borisa Hlatki, odvjetnika,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog TM kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom opt. TM proglašen je krivim za kazneno djelo protiv života i tijela – pokušajem teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 (prvostupanjski sud kod označavanja kaznenog djela koristi i ZID KZ/11 iz NN 84/21. koji nije bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, nije blaži za optuženika, niti to prvostupanjski sud obrazlaže) za koje djelo mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci.

1.1. U izrečenu kaznu zatvora optuženiku je po čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. do 17. siječnja 2020.

1.2. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 129/19., 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu: ZKP/08-24) naloženo je optuženom TM da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 100,00 eura i za troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 262,53 eura sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žali se optuženi TM, po branitelju Borisu Hlatki, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke suda o kazni s prijedlogom da nadležni županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovljeno odlučivanje ili preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi optužbe.

3. Državni odvjetnik odgovorio je na žalbu optuženika, predlažući odbijanje iste. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika sud prvog stupnja dostavio je na znanje optuženiku i branitelju.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje.

5. Povodom prijedloga branitelja optuženika u žalbi, održana je sjednica vijeća o kojoj su izviještene stranke te je sjednici prisustvovao branitelj optuženika, Boris Hlatki, odvjetnik, dok je sjednica održana u odsutnosti uredno izviještenog optuženika i državnog odvjetnika.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 tvrdeći da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, odnosno presuda nema uopće razloga, a u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Time žalitelj dijelom parafrazira zakonsku odredbu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, no u podnijetoj žalbi uopće ne razrađuje istaknute povrede, niti ih obrazlaže. Iako se žalitelj izrijekom žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, stvarno se, izloženom žalbenom argumentacijom, žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj kasnije u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 koju opisuje kao korištenje kao dokaza obrane optuženika na policiji, koja je nastala iznuđivanjem priznanja. Nakon toga govori se o postupanju protivno čl. 64. st. 1. toč. 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 129/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje u tekstu: ZKP/08) što se opisuje kao zabrana korištenja prava okrivljenika da iznese svoju obranu. Tvrdnja o iznuđivanju iskaza izložena u žalbi nema uporišta u spisu, pogotovo ne u sadržaju snimke ispitivanja optuženika po čl. 208.a ZKP/08 u kojoj je vidljivo kako je optuženik upozoren na prava obrane iznio obranu u kojoj nije odgovarao na pojedina pitanja policijskog istražitelja. Odredba čl. 64. st. 1. toč. 7. ZKP/08 ima značenje zabrane tumačenja načina izbora obrane optuženika na njegovu štetu, konkretno ako optuženik izabere obranu šutnjom ili odbije odgovoriti na pojedina pitanja iz takvog načina obrane optuženika se ne mogu izvoditi nikakvi zaključci o optuženikovom odnosu prema kaznenom djelu. To naravno ne znači da se obrana optuženika, koju je iznio sukladno odredbama ZKP/08, poučen osvojim pravima, svojevoljno, ne može koristiti kao dokaz u kaznenom postupku.

8. Isto tako, iako se izrijekom žali i zbog povrede kaznenog zakona, koju opisuje kao postojanje okolnosti koje isključuju krivnju na strani opt. TM, navedenu žalbenu tvrdnju žalitelj pobliže ne razrađuje. Nadalje, žalitelj tvrdi kako je žrtva zadobila tjelesne ozljede, pa da bi se eventualno radilo o kaznenom djelu iz čl. 117. KZ/11, za koje se goni po privatnoj tužbi, čime također ističe povredu kaznenog zakona. No, kod toga žalitelj ispušta iz vida da je optuženik optužen zbog kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede, pa bi se i ovdje radilo samo o činjeničnom prigovoru, o čemu u nastavku.

9. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Žalitelj se, žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zadržava na činjeničnoj podlozi prve osuđujuće presude Kzd-37/2021 i citira ranije ukidno rješenje ovog suda Kžzd-26/2021, ispuštajući iz vida da se činjenično stanje, utvrđeno konkretnom pobijanom presudom, izmijenilo. Optuženik je u ispitivanju po čl. 208.a ZKP iskazao da je došao u kafić Forum, da je jednog dečka pitao za jednu osobu, a kad mu je taj dečko odgovorio da ne zna, udario ga je u afektu, šakom, od čega je ovaj pao, a potom ga je udario drškom od čekića. Kada se ovaj sadržaj obrane optuženika poveže sa snimkom video nadzora kafića i iskazom žrtve GM, vidljivo je kako se radi o potpunom poklapanju ovih dokaza iz kojih nedvojbeno slijedi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Stoga tvrdnje o sadržaju iskaza žrtve i o kvaliteti snimke jednostavno nemaju učinak kakav žalitelj želi postići u odnosu na pobijanu presudu. Zbog navedenoga nisu relevantni niti žalbeni razlozi u kojima se traži utvrđivanje identiteta drugih osoba koje su se nalazile u kafiću ili izvođenje dokaza „antropološkim“ vještačenjem, točnije usporedbom izgleda optuženika s izgledom osobe na snimci putem 3-D rekonstrukcije, jer je činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno. U pogledu prigovora utvrđenju da je optuženik počinio pokušaj kaznenog djela teške tjelesne ozljede, ovo se utvrđenje prvostupanjskog suda temelji na medicinskoj dokumentaciji za žrtvu i nalazu i mišljenju vještaka Ante Blažanovića. Prema tom dokazu zabilježena su najmanje dva udarca čekićem po ruci žrtve, time da je samo jedan izazvao ozljedu u sudsko- medicinskom smislu, vještak se izjasnio da udarcima čekićem mogu nastati teške tjelesne ozljede, zavisno o mjestu udarca i jačini udarca. Izjasnio se i da se radilo o obrambenim ozljedama, o čemu je iskazivala i žrtva, a što je vidljivo i na snimci video nadzora, da je žrtva rukama branila glavu. Stoga je sasvim ispravan zaključak da se ovdje radilo o pokušaju kaznenog djela teške tjelesne ozljede optuženika na štetu žrtve na što upućuju utvrđene činjenice udaranja oštećenika šakom u glavu, nogom u tijelu kada je žrtva ležala na podu i potom, najmanje dva puta čekićem po lijevoj ruci kojom je žrtve zakrivala i branila glavu, jer se radilo o radnjama koje prostorno i vremenski prethode ostvarenju obilježja kaznenog djela, do dovršetka kojega nije došlo zbog sretnih okolnosti. I u tom dijelu stoga nije osnovana žalba optuženika.

11. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni navodeći da mu je izrečena prestroga kazna s obzirom na dob i činjenicu da je stalno zaposlen te da svojim primanjima uzdržava teže bolesnog oca. Mlađu dob je prvostupanjski sud cijenio optuženiku kao olakotnu okolnost, kao i okolnost dosadašnje neosuđivanosti, a otegotnim mu je cijenjena okolnost da je fizički napao maloljetnu osobu, bez ikakva povoda i na brutalan način, koristeći čekić kao opasno oruđe. Okolnost bolesti oca optuženika ničime nije dokumentirana, dok pitanje zaposlenja jednostavno ne predstavlja nikakvu okolnost važnu za izbor vrste i mjere kazne. Naprotiv, fizički napad na žrtvu koja mu nije znala odgovoriti na pitanje o traženoj osobi na što se optuženik razljutio, predstavlja posebnu otegotnu okolnost koja preteže nad olakotnim okolnostima. Napad na osobu koja to ne očekuje, koja se nalazi u kafiću i koji se dogodi bez povoda zahtijeva odgovarajuću kaznenu sankciju kako radi ostvarenja posebne prevencije, tako i radi ostvarenja opće prevencije. Kada se ovome još doda i brutalnost napada na osobu koju je prvim udarcem srušio na tlo, koju je potom udario nogom i najmanje dva puta čekićem, koji je sam po sebi opasno oruđe, tada valja zaključiti da ove otegotne okolnosti traže izricanje isključivo zatvorske kazne optuženiku kao počinitelju tog kaznenog djela. Kazna zatvora od osam mjeseci ostvariti će svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu iz čl. 41. KZ/11.

12. Slijedom izloženoga odbijena je žalba optuženog TM te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke