REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1588/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

N A  T E M E L J U  P R I Z N A N J A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika Lovačka udruga „Košutaˮ Velika Ludina, Katoličko Selišće, Pešćenica 9, OIB: 33383458027, zastupanog po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku u Popovači, Zagrebačka 17, radi isplate, 15. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 212,36 EUR sa zateznom kamatom od 17. studenog 2022. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 289,82 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadnom troškova parničnog postupka u iznosu od 79,64 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se 9. studenog 2022. u 05:45 sati u Popovači, mjestu Donja Vlahinička, u ulici Zagrebačka 14 dogodila prometna nesreća u kojoj je KH, upravljajući osobnim automobilom registarske oznake i broja [registarska oznaka], naletio na srneću divljač koja je pretrčavala kolnik iz smjera juga u smjeru sjevera, pri čemu je srna odbačena desno i u sjeverni odvodni kanal, a zatim se udaljila u smjeru juga. Mjesto nastanka štetnog događaja nalazi se na području kojim gospodari tuženik, a u studenome je prema kalendaru lovidbe Hrvatskog lovačkog saveza vrijeme lovljenja srne i laneta. Vozilo reg. oznake [registarska oznaka] je na dan 9. studenog 2022. bilo osigurano kod tužitelja pod brojem police obveznog auto osiguranja br. 016246366031 po kojoj je ugovoreno osiguranje i od sudara sa životinjama na koje se primjenjuju Uvjeti za osiguranje automobilskog kaska. Tužitelj je vlasniku vozila po njegovom zahtjevu na ime naknade materijalne štete 28. studenog 2022. isplatio iznos od 1.167,96 EUR. Temeljem članka 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguravatelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Budući da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, tuženik sukladno mjerodavnoj odredbi iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima odgovara za nastalu štetu po principu objektivne odgovornosti i to kao ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač istrčala, temeljem članka 1066. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na to da tuženik nije voljan mirnim putem regresirati dužni iznos, tužitelj predlaže da mu sud naložiti isplatu tog iznosa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prvo izrijekom naveo da prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari priznaje tužbeni zahtjev postavljen u točki I. izreke presude (pri čemu se misli na točku I. tužbenog zahtjeva). U vezi s troškovima postupka, tuženik se usprotivio tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova postupka postavljenom u drugoj točki tužbenog zahtjeva navodeći da tuženik nije dao povod za tužbu i da je priznao tužbeni zahtjev prije nego što se upustio u raspravljanje. S tim u vezi istaknuo je da mu se tužitelj prije podnošenja tužbe nikada nije obratio radi mirnog rješenja spora, a što je razvidno iz priloženih dokaza, a tužiteljev navod u tužbi u tom smislu je paušalan, netočan i nedokazan. Stoga je predložio sudu da naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka s pripadajućom kamatom.

3. Tužitelj je rješenjem od 26. kolovoza 2025. pozvan očitovati se na tuženikove navode o tome tko treba snositi troškove sudskog postupka u ovom sporu. S tim u vezi tužitelj je naveo da ima pravo na trošak pristojbe budući da nigdje nije propisana obveza tužitelja da se tuženiku prvo obrati odštetnim zahtjevom u mirnom postupku.

4. Odredbom čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP) određeno je da će sud, ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu na temelju priznanja), osim ako sud nađe da se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 331. st. 2. ZPP-a).

5. Budući da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (zahtjevu protivnom prisilnim propisima i pravilima javnog morala, u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a), valjalo je donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 212,36 EUR sa zateznom kamatom od 17. studenog 2022. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

6. Priznanje tužbenog zahtjeva odnosi se na glavni tužbeni zahtjev (isplata glavnice u iznosu od 212,36 EUR s zateznim kamatama), dok o zahtjevu za naknadu parničnog postupka sud odlučuje sukladno stanju spisa.

7. Odluka o troškovima parničnog postupka iz t. II. i III. izreke temelji se na odredbama čl. 155., 164. i čl. 157. ZPP-a.

8. U vezi s troškovima parničnog postupka sud je čitanjem dokumentacije u spisu utvrdio da ne postoje dokazi u prilog tome da je tuženik ikada bio obaviješten o štetom događaju i nastaloj šteti, a iz policijske potvrde o predmetnom događaju proizlazi da na mjesto nesreće nije bio pozvan predstavnik tuženika kao lovačkog društva koje bi gospodarilo područjem na kojem se dogodio štetni događaj. Nadalje iz dokumentacije ne proizlazi ni to da je tuženik bilo svojim radnjama bilo svojim držanjem na bilo koji način pokazao ili dao naslutiti da ovdje utuženu tražbinu ne bi platio na tužiteljev zahtjev izvan parničnog postupka.

9. Povrh toga, radi promicanja mirnog rješavanja sporova i racionalizacije angažiranja pravosudnog aparata donesen je i Zakon o mirnom rješavanju sporova (Narodne novine, br. 67/2023.) kojim je propisana obveza stranaka da prije pokretanja sudskog postupka radi naknade štete pokušaju spor riješiti mirnim putem (čl. 9.). Iako u ovom predmetu tužitelj potražuje naknadu za osigurninu koju je isplatio za štetu koju je pretrpio njegov osiguranik naletom na divljač, dakle, riječ je stricto sensu o regresu, regres se odnosi na naknađenu štetu. U tom kontekstu, stav ovog suda je da je tužitelj trebao barem izvansudski prvo kontaktirati tuženika i zatražiti isplatu dugovanog iznosa da bi mu se moglo priznati pravo na troškove vođenja ovog postupka.

10. Temeljem svega naprijed navedenog sud smatra da tuženik nije dao povoda za tužbu u smislu odredbe čl. 157. ZPP-a, a s obzirom na to da je tuženik priznao tužbeni zahtjev odmah prije upuštanja u raspravljanje, sud smatra da su ispunjena oba uvjeta iz odredbe čl. 157. ZPP-a te da tužitelj treba snositi troškove ovog postupka.

11. Sud je tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka našao osnovanim u sljedećem dijelu: trošak sastava odgovora na tužbu od 22. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 8.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 138/23., dalje: Tarifa) i porez na dodanu vrijednost na navedeni trošak od 50,00 EUR u skladu s odredbom TBR. 46. Tarife, dakle ukupno 250,00 EUR na ime radnji u sudskom postupku.

12. Tuženiku je priznat trošak i sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 39,82 EUR u skladu s odredbom čl. 4. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023.) i odredbom TBR.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23.). Slijedom navedenoga sud je tuženiku na ime troškova parničnog postupka dosudio ukupno 289,82 EUR i riješio kao u točki II. izreke

13. Tužitelj je u tužbi kao troškove postupka naznačio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 39,82 EUR i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 39,82 EUR. Odluka o njegovom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 157. te je sud njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbio u točki III. izreke.

U Zagrebu 15. rujna 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

prijedlog odluke izradila:

viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda na temelju priznanja može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, u kojem slučaju stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana volje.