Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-513/2024-3

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Vlahi Duplančiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić odvjetnicima iz Splita, radi, naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja ČR i tuženika CR, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-602/2020-33 od 24. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tužitelja ČR i tuženika CR kao osnovane te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-602/2020- 33 od 24. svibnja 2024. i predmet vraća na ponovni postupak.

II. O zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 6.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. prosinca 2020.godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se za više zatraženi iznos od 11.917,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23.prosinca 2020.godine do isplate zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu od 7.383,77 eura, a sve sa zakonskim zateznim kamatama počev od prikazanja ove tužbe pa sve do konačne isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.376,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena".

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tužitelj u odnosu na točku I. izreke presude u dijelu gdje je njegov tužbeni zahtjev odbijen, u cijelosti u odnosu na točku II. izreke presude te u odnosu na točku III. izreke presude u dijelu gdje mu nije dosuđen trošak parničnog postupka zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu troškova postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik u odnosu na točku I. izreke presude u dijelu gdje je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te u odnosu na točku III. izreke presude u dijelu gdje je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužitelja tuženik nije dostavio odgovor.

3.1. Na žalbu tuženika tužitelj nije dostavio odgovor.

4. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja i tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a niti je zahvaćena nekom drugom bitnom povredom postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti. No u konkretnom slučaju činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju je pretrpio u štetnom događaju od 20. svibnja 2018., a koju štetu mu je prouzročio tuženik.

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja u bitnom utvrdio je:

- da je tuženik 20. svibnja 2018. prišao tužitelju s lijeve bočne strane, za vrijeme međusobnog fizičkog sukoba između tužitelja i sina tuženika, te nožem ukupne dužine 50 cm zadao mu ispod lijeve lopatice plitku ubodno-reznu ranu, oštetivši tužitelju potkožje i mišiće u dužini od 4 cm;

- da ozljeda kod tužitelja predstavlja laku tjelesnu ozljedu;

- da je tuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu K-21/2018 od 21. srpnja 2020. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – osobito teška tjelesna ozljeda u pokušaju;

- da nije utvrđen doprinos tužitelju u nastanku štetnog događaja;

- da je kritične zgode u štetnom događaju tužitelj imao bolove jakog intenziteta 5 sati, srednjeg intenziteta 5 dana te slabog intenziteta tri tjedna;

- da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, blažeg intenziteta u trajanju od 5 – 6 mjeseci, ali trajnih posljedica od straha nema;

- da je tužitelj nakon štetnog događaja preselio na novu adresu;

- da je tužitelj s društvom Monile j.d.o.o. zaključio Ugovor o radu na određeno vrijeme od 30. svibnja 2018. te Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. studenog 2018.

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja djelomično usvaja tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na isplatu neimovinske štete s naslova pravične naknade dok u cijelosti odbija zahtjev tužitelja s osnove potraživanja imovinske štete.

9. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da prvostupanjski sud nije u dokazne svrhe pregledao zdravstveni karton tužitelja koji se nalazio kod njegovog liječnika u Veloj Luci. Naime, zdravstveni karton koji je dostavljen od dr. DR sadrži podatke o cjelokupnom liječenju tužitelja vezano za štetni događaj, a podaci iz zdravstvenog kartona dr. VR sadržani su u zdravstvenom kartonu koji je dostavljen od dr. DR. Navedene činjenice razvidne su iz šifri koje su sadržane u oba zdravstvena kartona.

10. Osnovano tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li tužitelj bio na bolovanju zbog psihičkih posljedica. Naime u navedenom dijelu prvostupanjski sud je trebao saslušati sudskog vještaka dr. Sanju Batina kako bi se ista očitovala na okolnost je li tužitelj zbog psihičkih posljedica bio na bolovanju i jesu li psihičke posljedice tužitelja opravdavale njegovo bolovanje.

11. Osnovano tužitelj žalbi navodi kako je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi nepotpuno utvrđeno obzirom je prvostupanjski sud odbio saslušati svjedoka GR, a na okolnost zasnivanja radnog odnosa.

12. U odnosu na žalbu tuženika: neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud dosuđeni iznos pravične novčane naknade trebao specificirati obzirom na pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog naruženja i pretrpljeni strah.

12.1. To iz razloga što se u smislu odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 – nastavno: ZOO) neimovinska šteta odražava u povredi subjektivnih neimovinskih prava i interesa. Ovu štetu, prema objektivnoj koncepciji, koju je prihvatio ZOO, čini već sama povreda prava osobnosti (članak 19. stavak 1. ZOO), a pretrpljeni bolovi i strah, duševne boli zbog naruženja izazvani štetnom radnjom samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, uz druge relevantne okolnosti, pri utvrđenju ima li oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade zbog pretrpljene povrede prava osobnosti odnosno ukoliko oštećenik ima pravo na isplatu iste pri utvrđivanju visine te pravične novčane naknade. Oštećenik, u konkretnom slučaju tužitelj, u uvjetima iz članka 1100. stavak 1. ZOO ima pravo na isplatu pravične novčane naknade u slučaju kada je povrijeđeno njegovo pravo osobnosti kao pravno zaštićeno dobro. Posljedično navedenom pravična novčana naknada dosuđuje u jednom ukupnom iznosu, a ne prema pojedinim, od eventualno više oblika u kojima se kod oštećenika ta povreda odražava. To iz razloga jer se kod naknade neimovinske štete radi o jedinstvenom zahtjevu koji se ne može cijepati na dijelove. Stoga, suprotno stavu tuženika pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju jedan jedinstveni iznos s naslova pravične novčane naknade. Dakle pretrpljeni duševni bolovi zbog predmetnog naruženja, fizički bolovi i strah predstavljaju samo kvalifikatornu okolnost za utvrđivanje visine pravične novčane naknade, a ne poseban vid štete.

13. Osnovano tuženik u žalbi navodi da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno obzirom je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz saslušanje svjedoka OR i SR na okolnost samog štetnog događaja i pitanja doprinosa tužitelja štete. Također prvostupanjski sud nije utvrđivao niti činjenice vezane za stanje afekta i smanjene ubrojivosti tuženika odnosno nije proveo dokaz po vještaku neuropsihijatru na navedene okolnosti.

14. Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik oglašen krivim.

14.1. Tuženik je pravomoćno oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – osobito teška tjelesna ozljeda u pokušaju na način kako je to opisano u izreci presude kaznenog suda.

14.2. Kada se citiranom odredbom članka 12. ZPP-a propisuje vezanost parničnog suda pravomoćnom presudom kaznenog suda za postojanje kaznenog djela to znači da parnični sud ne može i ne smije utvrđivati da je radnja ili skup radnji koje čine biće kaznenog djela za koje je štetnik pravomoćno osuđen izvršena drukčije nego što je to utvrđeno u izreci kaznene presude ili da je riječ o nekom drugom kaznenom djelu koje nije pravno opisano i označeno u izreci kaznene presude.

14.3. Dakle, parnični je sud vezan izrekom pravomoćne kaznene presude. Ta se vezanost odnosi na činjenični opis, pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim. Drugim riječima, parnični sud ne može utvrđivati da je kazneno djelo počinjeno na drukčiji način od onoga koji je opisan u činjeničnom opisu izreke kaznene presude niti da je riječ o nekom drugom kaznenom djelu koje nije pravno opisano i pravno označeno (kvalificirano) u izreci pravomoćne kaznene presude. Vezanost parničnog suda odnosi se dakle na utvrđenje da je kazneno djelo počinjeno, da je štetnik kazneno odgovoran i da je odgovoran za djelovanje onako kako je to utvrđeno kaznenom presudom pa time i da je takvo postupanje koje je kaznenom presudom utvrđeno kao kažnjivo predstavlja i štetnu radnju.

14.4. Međutim neovisno o činjenici što je tuženik proglašen krivim za kazneno djelo i što je prvostupanjski sud vezan za utvrđenja iz izreke pravomoćne presude iz kaznenog postupka, navedeno ne znači da sud ne može utvrditi postoji li i suodgovornost tužitelja u nastanku štetnog događaja. U navedenom dijelu prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje.

15. Osnovano tuženik u žalbi osporava prvostupanjsku presudu i u pogledu troškova parničnog postupka. Naime, iz provedenog parničnog postupka, a napose iz odgovora na žalbu tuženika razvidno je kako tuženik u pogledu potraživanja tužitelja s naslova neimovinske štete osporava samo visinu potraživanja ali ne i pravni osnov dok u pogledu imovinske štete tuženik osporava i pravni osnov i visinu potraživanja tužitelja. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda u pogledu troškova postupka došlo je do pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužitelj u odnosu na pravnu osnovu uspio sa 100%.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, saslušat će svjedoke OR i SR, a na okolnost eventualnog doprinosa tužitelja nastanku štete dok će svjedoka GR saslušati na okolnost zasnivanja radnog odnosa s tužiteljem. Također dodatno će saslušati i vještaka Sanju Batina na okolnost bolovanja tužitelja temeljem psihičkih posljedica odnosno je li tužitelj bio na bolovanju zbog psihičkih posljedica te je li takvo bolovanje bilo opravdano ili ne, a potom će i obrazložiti svoje stajalište o prigovorima tuženika za stanje prolazne nesposobnosti za rasuđivanje tuženika. Prilikom donošenja nove odluke o troškovima prvostupanjski sud će imati u vidu uspjeh stranaka u postupku te osporava li tuženik pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva obzirom se izraz "djelomični uspjeh" ocjenjuje ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu usvojenog odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.

17. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.

18. Slijedom iznijetoga, temeljem odredbe članka 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci rješenja.

Vukovar, 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak