REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-756/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4766/2020-2 od 7. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1208/2013 od 24. rujna 2020., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika se odbija, kao neosnovana.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 73.698,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. lipnja 2010. do isplate te iznos od 4.387,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. lipnja 2010. do isplate i to po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do namirenja po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 33.417,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. rujna 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 78.511,97 kn zajedno sa zateznom kamatom od 10. lipnja 2010. do isplate te isplatiti zateznu kamatu na iznos od 33.417,64 kn za dan 23. rujna 2015. kao neosnovan.

IV/ Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi trošak tužitelju u iznosu od 14.534,95 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 24. rujna 2020. do isplate obračunatoj po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.“.

2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1208/13 od 24. rujna 2020. u točki III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1208/13 od 24. rujna 2020. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 59.251,15 kn / 7.863,98 EUR sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje te od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1208/13 od 24. rujna 2020. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 18.835,00 kn / 2.499,83 EUR sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2010. do isplate te u točki IV. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 18.835,00 kn / 2.499,83 EUR sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2010. do isplate.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove.

IV. Nalaže se tužitelju, u roku od osam dana, naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 907,52 kn (devetstosedam kuna i pedesetdvije lipe) / 120,45 EUR (stodvadeseteura i četrdesetpet centi).

V. Odbijaju se kao neosnovani tužiteljev zahtjev za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn / 414,76 EUR te tuženikov zahtjev za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn / 165,90 EUR.“.

3. Protiv drugostupanjske presude je tuženik podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je, odlučujući o tom prijedlogu, ovaj sud rješenjem broj Revd-47897/2023 od 16. svibnja 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Da li u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO kod regresnog potraživanja jednog osiguratelja kao tužitelja prema drugom osiguratelju kao tuženiku postoji pravo osiguratelja kao tužitelja na naplatu troškova parničnog postupka koje je taj osiguratelj isplatio oštećenim osobama osnovom koje isplate postavlja regresni zahtjev/tužbu prema drugom odgovornom osiguratelju kao tuženiku?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), u dijelu u kojem nije uspio u sporu zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te je u reviziji predložio ovome sudu preinačiti nižestupanjske presude na način da u sada spornom dijelu tužbeni zahtjev odbije. Zahtijevao je trošak revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj se usprotivio revizijskim navodima, predložio je reviziju odbiti. Zahtijevao je trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Predmet postupka je regresni zahtjev jednog solidarnog dužnika prema drugom, za isplatu koju je prvi solidarni dužnik, na ime naknade štete isplatio oštećeniku i (za revizijski stupanj postupka bitno) za naknadu parničnih troškova isplaćenih povodom parničnog postupka prethodno vođenog između oštećenika, kao tamo tužitelja i ovdje tužitelja (solidarnog dužnika), kao tamo tuženika.

7.1. Naime, tužitelj je pravomoćnom presudom donesenoj u parnici u kojoj je bio tuženik (poslovni broj P-139/2008, Općinskog suda u Sesvetama) bio obvezan naknaditi štetu koju je tamo tužitelj (oštećenik RD) pretrpio zbog zadobivenih ozljeda kao putnik u tramvaju osiguranog kod tužitelja (tamo tuženika), pri čemu je nezgodu skrivio vozač osobnog vozila osiguranog (policom odgovornosti od obveznog osiguranja) kod ovdje tuženika. Sukladno čl. 1069. st. 3. i čl. 1107. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO), za štetu prema trećima (oštećeniku RD) solidarno su odgovorne obje stranke ovoga postupka, a ovdje tužitelj (kao tamo jedini tuženik) je oštećeniku isplatio naknadu štete, povodom odluke donesene u spomenutoj parnici, koju štetu, sa troškom tog vođenog postupka, sada regresno potražuje od ovdje tuženika.

7.2. Imajući u vidu problematiku koja se potencira dopuštenim i revizijom postavljenim pitanjem, dovoljno je za obrazložiti da su nižestupanjski sudovi, polazeći od isključive odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode, primjenom čl. 1072. st. 1. ZOO, tužitelju dosudili iznose neimovinske štete i imovinske za tuđu pomoć i njegu u visini 38.470,00 kune. Prvostupanjski je sud to dosudio u višem iznosu, ali je drugostupanjski sud te iznose sveo na one dosuđene pravomoćnom presudom P- 139/2008, a u višem dijelu, u pogledu neimovinske štete koja se tiče RD, je dalje odbio tužbeni zahtjev (djelomičnim preinačenjem točke I. izreke prvostupanjske presude za iznos 18.835,00 kuna sa zateznim kamatama).

7.3. Pritom su, a što je sporno u revizijskom stupnju postupka i na kojoj se problematici revizijsko pitanje u cijelosti iscrpljuje, nižestupanjski sudovi prihvatili regresni zahtjev ovdje tužitelja za naknadu troška parničnog postupka dosuđenog (pravomoćnom presudom P-139/2008) tamo tužitelju RD u visini 16.393,65 kuna i troška tamo mu priznatih sudskih pristojbi u visini 4.387,50 kuna (ukupno 20.781,15 kuna), izražavajući tako pravno shvaćanje koje se može svesti na to da, u smislu čl. 963. st. 1. ZOO, na osiguratelja prelaze prava potraživanja parničnih troškova koje je oštećenik imao (dosuđeni su oštećeniku i tamo tuženik mu ih je isplatio) u parnici koju je protiv osiguratelja pokrenuo oštećenik i da osiguratelj ta prava (na regresnu naknadu troška parničnog postupka) sada ima prema solidarnom dužniku.

8. Pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci, navedeno u prethodnoj točki ovoga obrazloženja, prihvaća ovaj, revizijski sud.

9. Naime, revizijski je sud, u odluci donesenoj u činjeničnopravnoj situaciji podudarnoj sa ovopredmetnom, poslovnog broja Rev-643/2022-2 od 6. prosinca 2023., izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

"[…]U smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO/05 (jednako kao i ranije odredbe čl. 939.st. 1. ZOO/91) osiguratelj koji je nadoknadio štetu oštećenoj osobi i na kojega je prešlo pravo osiguranika (subrogacija) ima pravo od štetnika, odnosno njegovog osiguratelja naplatiti (uz isplaćeni iznos štete) i iznos troškova postupka koji je vođen radi utvrđivanja odgovornosti štetnika, uključujući i zatezne kamate na te troškove. […]".

10. Ovom odlukom revizijski sud reafirmira već izraženo, gore citirano pravno shvaćanje koje predstavlja recentnu sudsku praksu ovoga suda, pa preostaje za ocijeniti da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbe materijalnog prava, kada su dio tužbenog zahtjeva koji je sporan u ovom stadiju postupka, ocijenili osnovanim.

11. S obzirom da, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, ovaj je sud, na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, odlučio kao u izreci, pod toč. I.

12. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da te radnje u postupku nisu bile od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedlog za dopuštenje revizije (toč. II. izreke ove presude).

Zagreb, 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug