Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-15390/2022.-14.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Đirlić, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene pravne osobe Škokić d.o.o. i drugookrivljene FU kao odgovorne osobe, koje brane odvjetnici iz odvjetničkog društva Radić & Radić, zbog prekršaja iz članka 70. stavak 1. točka 6. Zakona o trgovini („Narodne novine“ broj 87/08., 96/08., 116/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20., 33/23.), u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, klase: UP/I-336-02/22-01/223 i ur.broja: 443-02-03-01-22- 6 od 7. studenog 2022., nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 20. svibnja 2025. u prisutnosti drugookrivljenice i branitelja, a odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, 23. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Prvookrivljeni Škokić d.o.o., OIB: 36601804949, sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavan, kao pravna osoba,

drugookrivljena FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer pokojnog F i Ž rođene H, rođena **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom stručnom spremom, trgovkinja, zaposlena, mjesečnih primanja u iznosu od 1.800,00 eura, udana, majka troje djece, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivana iz područja gospodarstva, kao odgovorna osoba,

k r i v i  s u

što su:

od 1. siječnja 2022. do 6. rujna 2022., u Grohotama, Podkućom 1, na otoku Šolti, u prodavaonici označenoj kao prodavaonica broj 4, Šolta, pod tvrtkom trgovačkog društva prvookrivljenika obavljali djelatnost trgovine na malo mesnom i mesnim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama za koju mjesno nadležni ured državne uprave u županiji nije izdao rješenje kojim se utvrđuje da prodajni objekt, oprema i sredstva ispunjavaju propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine,

dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenica kao odgovorna osoba, djelatnost trgovine započeli obavljati prije nego što je nadležno upravno tijelo županije, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo, izda rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina ispunjava propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine,

čime su počinili prekršaj kažnjiv po članku 70. stavak 1. točka 6. istog Zakona,

pa se

i z r i č e

prvookrivljenoj pravnoj osobi Škokić d.o.o. na temelju članka 70. stavak 1. točka 6. Zakona o trgovini i primjenom članka 37. stavak 3. točka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) - NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 400,00 (četristo) EURA,

drugookrivljenoj FU na temelju članka 70. stavak 1. točka 6. Zakona o trgovini i primjenom članka 37. stavak 3. točka 1. Prekršajnog zakona - NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 (dvjesto) EURA.

Na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni platiti novčane kazne u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona izrečene novčane kazne smatrat će se u cjelini plaćenima ako okrivljenici plate dvije trećine istih u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 50,00 (pedeset) eura u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača pod uvodno citiranim brojem, podnio je optužni prijedlog protiv prvookrivljenog Škokić d.o.o. kao pravne osobe i drugookrivljene FU kao odgovorne osobe, a zbog prekršaja iz izreke ove presude.

2. Drugookrivljena FU je izjavila kako će obranu iznijeti u svoje ime i u ime prvookrivljene pravne osobe Škokić d.o.o. kao ovlaštena predstavnica te je, prilikom očitovanja o optužbi, izjavila kako se ne smatraju krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret.

2.1. Drugookrivljenica je u obrani izjavila da je na otoku Šolti, u mjestu Grohote, Podkućom 1, kao odgovorna osoba u Škokić d.o.o. u prodavaonici 4, otvorila trgovinu na malo mesom i mesnim proizvodima. Radi se o specijaliziranoj prodavaonici koja je započela s radom u sastavu trgovca Studenac d.o.o. koji joj je dozvolio da obavlja navedenu djelatnost i to na način da su sklopili ugovor o zakupu i koji ima rješenje kojim se utvrđuje da prodajni objekt na toj adresi ispunjava minimalne tehničke uvjete i iz tog razloga je smatrala da ne treba posebno tražiti izdavanje predmetnog rješenja od Ureda državne uprave kojim se utvrđuje da njena mesnica ispunjava propisane uvjete. Istaknula je kao primjer i mesnicu u Omišu koja također posluje u sastavu Studenca i to preko njegovih minimalno tehničkih uvjeta. Podnijela je zahtjev nadležnom ureda Državne uprave u županiji da joj se za predmetnu mesnicu na Šolti izda predmetno rješenje iz optužnog prijedloga, međutim to rješenje nije uspjela ishoditi jer ne smije vršiti svoju naplatu u njihovom prostoru i to je bio razlog zbog kojeg je zatvorila predmetnu trgovinu.

3. Sud je vanraspravno ispitao svjedokinju - višu tržišnu inspektoricu ŽU budući da je rasprava odgođena zbog opravdanog izostanka drugookrivljenice.

3.1. Svjedokinja ŽU je u svom iskazu izjavila da je 6. rujna 2022. kao viša tržišna inspektorica provodila inspekcijski nadzor u prodavaonici broj 4 na Šolti na adresi navedenoj u sastavljenom zapisniku o inspekcijskom nadzoru. Radi se o prodavaonici koja posluje u sastavu trgovačkog društva Škokić d.o.o. i koja je obavljala djelatnost trgovine na malo mesom i mesnim proizvodima, a nalazila se u prostoru Studenac d.o.o. Utvrdila je da predmetna prodavaonica ne posjeduje rješenje kojim se utvrđuje da taj prodajni objekt ispunjava minimalne tehničke uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine na malo, a što je bilo obvezno sukladno važećem Zakonu o trgovini, odnosno da ishodi minimalne tehničke uvjete na ime trgovca koji obavlja tu djelatnost. Da joj je tijekom obavljanja inspekcijskog nadzora od strane okrivljenika predočeno rješenje kojim se utvrđuje da trgovačko društvo Studenac d.o.o. udovoljava minimalnim tehničkim uvjetima za obavljanje djelatnosti, a što znači da su okrivljenici tada bili u prekršaju, odnosno da nisu smjeli poslovati preko minimalnih tehničkih uvjeta koji su važili za Studenac d.o.o.

4. Sud je na idućoj glavnoj raspravi u dokaznom postupku pročitao naprijed navedeni zapisnik o vanraspravnom ispitivanu svjedokinje ŽU, a nakon čega je drugookrivljenica navela kako u cijelosti ostaje pri svojoj obrani. Istaknula je da im nije bila namjera činiti prekršaj s obzirom da je smatrala da može poslovati preko minimalno tehničkih uvjeta „Studenca“ jer je to inače uobičajeni način poslovanja trgovina u sklopu prodajnih centara, a osim toga je podnijela zahtjev nakon što je obavljen inspekcijski nadzor da joj se izda rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima, a što je odbijeno uz obrazloženje da ne može kao drugi subjekt u prodajnom objektu Studenca d.o.o. vršiti naplatu te je to u konačnici i bio razlog zbog kojeg je zatvorila predmetnu prodavaonicu.

4.1. Sud je u dokaznom postupku pročitao ugovor o podzakupu poslovnog prostora između prvookrivljenika i Studenac d.o.o. te izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenike.

4.2. Na temelju prekršajne evidencije utvrđeno je kako drugookrivljenica nije prekršajno osuđivana iz područja gospodarskih prekršaja, a prvookrivljenik je presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-3461/2023 od 15. srpnja 2024. kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.040,00 eura, zbog prekršaja iz članka 172.b stavka 1. točke 24. Zakona o poljoprivredi (pravomoćna 13. kolovoza 2024.).

4.3. Branitelj je u završnoj riječi naveo da je nakon provedenog dokaznog postupka razvidno da okrivljenici nisu krivi za prekršaj koji im se optužnim prijedlogom stavlja na teret jer kod istih nedostaje jedan od osnovnih elemenata svakog prekršaja, a to je namjera za počinjenje istog. Okrivljenici su postupali u dobroj vjeri jer su predmetni zakup poslovnog prostora dogovorili s tvrtkom „Studenac“ koja je sačinila predmetni ugovor o zakupu i koja tvrtka je u tom ugovoru navela da predmetni prostor sadržava minimalne tehničke uvjete. Da okrivljenici zasigurno ne bi počeli raditi da su znali prilikom zaključenja ugovora o zakupu da prostor nema minimalne tehničke uvjete ili da za prostor treba ishoditi neku drugu posebnu dozvolu. Ističu da je nalog tržišne inspektorice spram okrivljenika u vidu ishodovanja posebnog rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima zapravo nemoguć za izvršenje jer se u tom prostoru takvi uvjeti ne mogu niti ishoditi imajući u vidu činjenicu da okrivljenici kao zakupoprimci u tom prostoru ne smiju niti vršiti svoju naplatu u tom prostoru pa samim tim nadležni ured državne uprave u županiji niti ne može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti trgovine. Predložio je osloboditi okrivljenike za predmetni prekršaj.

5. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenika te provedenog dokaznog postupka, Sud je nedvojbeno utvrdio kako su okrivljenici počinili prekršaj opisan u izreci ove presude, zbog čega ih je proglasio krivima i izrekao im odgovarajuće kazne.

6. U postupku nije sporno da je drugookrivljena FU odgovorna osoba u prvookrivljenoj pravnoj osobi Škokić d.o.o. Nije sporno da su okrivljenici u vrijeme opisano u izreci ove presude u specijaliziranoj prodavaonici broj 4 u Grohotama na otoku Šolti, Podkuće 1, obavljali djelatnost trgovine na malo mesom i mesnim proizvodima iako nisu imali ishođeno rješenje od nadležnog ureda državne uprave u županiji kojim se utvrđuje da prodajni objekt, oprema i sredstva ispunjavaju propisane uvjete za obavljanje djelatnosti predmetne trgovine.

6.1. Navedeno utvrđenje Suda proizlazi iz obrane okrivljenika i ispitane svjedokinje više tržišne inspektorice ŽU.

6.2. Navod obrane okrivljenika da su smatrali da ne trebaju tražiti izdavanje predmetnog rješenja o ispunjavanju propisanih uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine od Ureda državne uprave jer su poslovali u sastavu trgovačkog društva Studenac d.o.o. s kojim su sklopili ugovor o zakupu i koje ima rješenje da prodajni objekt na predmetnoj adresi ispunjava minimalne tehničke uvjete ne utječe na prekršajnu odgovornost okrivljenika jer se radi o specijaliziranoj prodavaonici (mesnici) koja ima specifične tehničke i sanitarne uvjete koji nisu nužno pokriveni rješenjem za nespecijaliziranu trgovinu te su okrivljenici bili dužni podnijeti vlastiti zahtjev i ishoditi vlastito rješenje rješenje od nadležnog županijskog ureda za svoju djelatnost, a ne se pozivati na rješenje zakupodavca (Studenac d.o.o.) koje je izdano za nespecijaliziranu trgovinu. U odnosu na navod obrane okrivljenika kako predmetni prekršaj nije počinjen s namjerom, Sud upućuje na odredbu članka 25. Prekršajnog zakona koja jasno propisuje, između ostalog, da je kriv za prekršaj onaj počinitelj koji je postupao iz nehaja dok se namjera kao oblik krivnje samo iznimno može propisati propisom o prekršaju. Dakle, za postojanje krivnje dovoljan je nehaj dok se namjera utvrđuje kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, a o čemu se ne radi kod inkriminiranog djela prekršaja.

6.3. Slijedom navedenog, okrivljenici su ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja kažnjivog po članku 70. stavak 1. točka 6. Zakona o trgovini.

7. Nakon što je Sud okrivljenike proglasio krivima za počinjeni prekršaj, odlučio je o kazni koju će izreći okrivljenicima.

8. Kažnjivom odredbom članka 70. stavak 1. točka 6. Zakona o trgovini propisano je:

Novčanom kaznom od 660,00 do 39.810,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 530,00 do 9290,00 eura odgovorna osoba u pravnoj osobi kao i fizička osoba ako: - djelatnost trgovine započne obavljati prije nego što nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo, izda rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina ispunjava propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine (članak 13. stavak 5.).

9. Određujući visinu novčane kazne okrivljenicima, Sud je vodio računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i okrivljenike, kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. Sud je drugookrivljenici kao olakotno cijenio njenu prekršajnu neosuđivanost iz područja gospodarstva, činjenicu da okrivljenici više ne posluju na predmetnoj adresi kao i protek vremena od počinjenog prekršaja koji nije rezultirao značajnijom štetnim posljedicama dok je kao otegotno uzeo u obzir težinu počinjenog prekršaja s obzirom na propisanu visinu prekršajnopravne sankcije. S obzirom na navedeno, Sud je na temelju kažnjivih zakonskih odredbi citiranih u izreci ove presude te primjenom članka 37. stavak 3. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona, izrekao prvookrivljenoj pravnoj osobi novčanu kaznu u ublaženom iznosu od 400,00 eura, a drugookrivljenoj odgovornoj osobi novčanu kaznu u ublaženom iznosu od 200,00 eura, smatrajući da će se izrečenim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja iz članka 32. i opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.

9.1. Na temelju članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ako okrivljenici uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u roku od jednog mjeseca po pravomoćnosti ove presude, smatrat će se da su novčane kazne u cjelini plaćene.

10. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se okrivljenicima oduzme imovinska korist u iznosu od 4.077,50 eura budući da iz činjeničnog opisa djela u podnesenom optužnom prijedlogu ne proizlazi da bi okrivljenici ostvarili imovinsku korist te stoga nema osnove za oduzimanje imovinske koristi. Tužitelj je, u smislu članka 176. stavka 1. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog imao mogućnost samoinicijativno izmijeniti, suziti, proširiti ili podnijeti novi optužni prijedlog do završetka dokaznog postupka, što je propustio učiniti, iako mu je ta mogućnost pružena urednim pozivanjem na glavne rasprave od 2. rujna 2024., 22. siječnja 2025. i 20. svibnja 2025. na koje se nije odazvao.

11. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su okrivljenicima određeni u iznosu od 50,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a što je po mišljenju ovog Suda primjereno složenosti i trajanju postupka kao i imovnom stanju drugookrivljenice.

U Splitu 9. rujna 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Marija Đirlić, v.r.

Zrinka Krečak, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljenicima,

2. ovlaštenom tužitelju,

3. branitelju,

4. u spis.