Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-187/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 147. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja DŠ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-493/2024-15 od 24. veljače 2025., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatnog tužitelja DŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu je, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio od optužbe okrivljenika HŠ, zbog kaznenog djela uvrede iz čl. 147. st. 1. i 2. KZ/11.
2. Temeljem čl. 149. st. 3. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret privatnog tužitelja.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj DŠ osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika proglasi krivim i osudi po zakonu te da ga se obveže da privatnom tužitelju naknadi trošak postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba privatnog tužitelja DŠ je neosnovana.
6. Nije u pravu privatni tužitelj kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima privatnog tužitelja ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati, niti da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.
6.2. Nema pravo privatni tužitelj niti kada tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na neovisan i nepristran sud, a koje pravo da je sadržano u ustavnom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, odnosno iz takvih žalbenih navoda proizlazi da privatni tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, odnosno da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da je u ovom postupku bilo kojem sudioniku, pa tako ni privatnom tužitelju, teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Nije u pravu privatni tužitelj niti kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
8.1. U žalbi privatnog tužitelja se najprije navodi da je privatni tužitelj iznio brojne i obrazložene prigovore na postupanje suda prvog stupnja, na koje prigovore sud prvog stupnja uopće nije odgovorio. U žalbi se ističe i da je značenje riječi kverulant znatno teže nego što to sud prvog stupnja pokušava prikazati, odnosno da je znatno teža uvreda nekome reći da je kverulant nego što se to prikazuje u pobijanoj presudi jer da je prema Medicinskom rječniku kverulant duševno bolesna osoba koja ispoljava sumanute ideje proganjanja, koja osoba je paranoična, luda ili bezumna, neizlječivo duševno bolesna osoba sa sumanutim idejama proganjanja. Navodi se kako prvostupanjski sud pogrešno i neosnovano utvrđuje znatno blaže značenje riječi kverulant dajući samovoljno tumačenje tog pojma koje nije sukladno Medicinskom rječniku, kao niti opće poznatom značenju riječi kverulant ili kverulancija, pa da bi time činjenično stanje bilo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
8.2. Privatni tužitelj u žalbi navodi kako je stajalište prvostupanjskog suda arbitrarno, samovoljno, nelogično i kontradiktorno te da je pravo na slobodu izražavanja zajamčeno čl. 10. Konvencije, ali da to pravo nije neograničeno, već da su mu granice postavljene pravom drugih osoba na poštovanje privatnog, osobnog i obiteljskog života. Ističe se kako je okrivljenik prešao granice dopuštene slobode izražavanja i time da je povrijedio prava tužitelja iz čl. 35. Ustava, odnosno čl. 8. Konvencije, te da je okrivljenik svjesno i namjerno upotrijebio izričaj da je tužitelj „notorni kverulant“, iako da je bio dužan koristiti stručnu pravnu argumentaciju bez posezanja za osobnim napadom protiv tužitelja. U žalbi se ističe kako je okrivljenik svjesno i namjerno upotrijebio uvrede kako bi degradirao tužitelja na osobnoj razini te da je okrivljenikova namjera upravo bila da uvrijedi tužitelja i da u konačnici postigne uspjeh za stranku u postupku.
8.3. Nadalje, u žalbi se navodi kako, sukladno točci 73. Kodeksa odvjetničke etike, odvjetnik treba i prema protivnoj stranci nastupati obzirno i objektivno nastojeći time stvoriti uvjete da se spor što prije riješi u obostranom interesu te da je okrivljenik mogao na znatno blaži način ukazati sudu da je tužitelj stranka u više parničnih postupaka, a nije bilo potrebe za korištenjem riječi kao što je kverulant. Ističe se kako je okrivljenik evidentno iznio negativan vrijednosti sud o tužitelju te da je iskoračio iz zone općeprihvaćene i poželjne komunikacije između sudionika sudskog postupka i da je upao u zonu kažnjivog ponašanja jer da je izražavajući svoj negativni vrijednosni sud podcijenio tužiteljevo dostojanstvo, a koje postupanje više nije pod zaštitom ustavnog prava na slobodu izražavanja.
8.4. Na kraju je istaknuto kako su u postupanju okrivljenika ostvareni svi elementi njegove kaznene odgovornosti te da su navodi koje je okrivljenik iznio objektivno podobni da naškode dostojanstvu, časti i ugledu tužitelja i da je okrivljenik upravo i postupao u namjeri naštetiti pravima tužitelja iz čl. 35. Ustava. Istaknuto je i kako za predmetno kazneno djelo nije niti potrebno postojanje namjere vrijeđanja, već da je dovoljno da okrivljenik ima svijest da ono što iznosi može objektivno štetiti ugledu, časti i dostojanstvu tužitelja, iako da je okrivljenik očigledno postupao u izravnoj namjeri da za tužitelja iznese uvredu koja može naštetiti njegovom dostojanstvu, časti i ugledu te da je okrivljenik imao svijest da je ono što iznosi uvredljivo i da može naštetiti pravima tužitelja.
8.5. Suprotno takvim žalbenim navodima privatnog tužitelja, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije dokazano da bi okrivljenik HŠ počinio kazneno djelo uvrede jer on od samog početka decidirano negira počinjenje tog kaznenog djela, a osim toga iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi okrivljenik doista privatnog tužitelja DŠ uvrijedio.
8.6. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je ispravno sud prvog stupnja zaključio da kod okrivljenika nije postojala nikakva namjera da uvrijedi privatnog tužitelja, niti da je on imao motiva ili razloga za to, već da je prema privatnom tužitelju nastupao isključivo s položaja odvjetnika svoje stranke u parničnom postupku. Okrivljenik HŠ je kao odvjetnik, pred sudom, zastupao interese svoje stranke u parničnom postupku te je u pisanom podnesku koji predstavlja odgovor na tužbu naveo, između ostalog, da je privatni tužitelj notorni kverulant, odnosno osoba koja je sklona obijesnom parničenju. Ispravan je zaključak suda prvog stupnja da je takva izjava izrečena u sklopu pisanog podneska punomoćnika jedne stranke te da se ne bi trebala tretirati kao da je izrečena s ciljem da se naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, odnosno da se uvrijedi privatnog tužitelja, već je ta izjava, koja se ne bi trebala promatrati izolirano od ostalog teksta, dana u interesu okrivljenikove stranke u parničnom postupku. Osim toga, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je okrivljenik, kao odvjetnik, u predmetnom podnesku koristio riječi koje se uobičajeno koriste, a navod da je tužitelj kverulant, odnosno osoba koja je podnijela niz sličnih tužbi pred sudom, što je sud prvog stupnja i utvrdio, ne može niti objektivno naštetiti dostojanstvu, časti i ugledu privatnog tužitelja, niti je izricanjem te riječi okrivljenik uvrijedio privatnog tužitelja, već je time samo htio istaknuti da je okrivljenik osoba koja se stalno tuži, odnosno stalno traži pravdu.
9. Prema tome, protivno žalbenim navodima privatnog tužitelja, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika HŠ te svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno zaključio kako, u konkretnom slučaju, nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, zbog čega je, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobođen od optužbe.
10. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 482. ZKP/08-25, žalbu privatnog tužitelja DŠ valjalo je odbiti kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.
Split, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
