REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1062/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. RF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tužitelja 2. FF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obojicu tužitelja zastupa punomoćnica Tea Nikolić, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženice LF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijo Kaznačić, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž- 716/2024-2 od 28. studenoga 2024. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-241/2020 od 22. srpnja 2023., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-716/2024-2 od 28. studenoga 2024. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-241/2020 od 22. srpnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za koje podnositelji smatraju da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Pitanje koje su tužitelji u prijedlogu naznačili glasi:
Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbijanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti u slučaju kad su ispunjene sve zakonske pretpostavke za dosjelost služnosti iz članka 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s obrazloženjem da ista nema razumnu svrhu?
2.1. Razlog važnosti za dopuštenje revizije tužitelji nalaze u neujednačenoj praksi drugostupanjskih sudova i pritom ukazuju na odluke Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-72/2020-14 od 30. listopada 2024. te Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 3883/2022-2 od 9. svibnja 2023., Gž-4469/2019-2 od 11. listopada 2022. i Gž- 4634/2023-2 od 9. srpnja 2024., smatrajući da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije u skladu s pravnim shvaćanjima na kojima su utemeljene navedene drugostupanjske odluke.
3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takvo ne opravdava intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.
5. Naznačeno pravno pitanje polazi od pretpostavke da je pobijana odluka utemeljena na utvrđenju da su u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva ispunjene sve zakonske pretpostavke za dosjelost prava služnosti iz članka 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/093, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17). Međutim, iz sadržaja razloga za djelomično prihvaćanje tužbenog zahtjeva, a u vezi s razlozima na temelju kojih je djelomično odbijen tužbeni zahtjev, na koji se dio predmetni prijedlog i odnosi, proizlazi da drugostupanjski sud, na temelju činjenica utvrđenih u postupku, zaključuje da izvan onog dijela u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelji nisu bili u posjedu prava stvarne služnosti.
6. Naime, u predmetnom je postupku djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev te je utvrđeno da su tužitelji dosjelošću stekli pravo služnosti instalacija za kanalizaciju u korist povlasnih nekretnina opisanih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađenih na kč. br. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina], a na teret čk.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra i to u svrhu odvodnje oborinskih voda na nekretnini tuženika jer su tužitelji preko dvadeset godina izvršavali sadržaj prava stvarne služnosti preko instalacija za kanalizaciju u korist nekretnina označenih kao čest.zgr. i čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađenih na čst.zem. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, a na teret čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra. Tužbeni je zahtjev odbijen u dijelu kojim je traženo utvrđenje prava stvarne služnosti potpornog zida izgrađenog na nekretnini tuženika čk.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, kao i zahtjev za uknjižbu te služnosti. Ovaj je zahtjev tužitelja odbijen jer je drugostupanjski sud ocijenio da potporni zid na čk.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnom dobru vlasnika tuženika ne predstavlja služnost prema odredbi članka 188. stavka 4. ZVDSP jer se tim potpornim zidom ne postiže razumna svrha, odnosno bolje i korisnije gospodarenje povlasnom nekretninom u svrhu odvodnje oborinskih voda s nekretnine čk.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označene kao povlasnog dobra.
6.1. Iz činjenice da se sud drugog stupnja kod djelomičnog odbijanja tužbenog zahtjeva pozvao na odredbu članka 188. stavka 4. ZVDSP proizlazi da je taj sud, ocjenjujući pravilnost zaključka suda prvog stupnja o pretpostavkama za stjecanje predmetnog prava stvarne služnosti dosjelošću, zaključio kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u vezi s ocjenom izvršavanja posjeda stvarne služnosti potpornog zida u kontekstu postojanja pretpostavki za stjecanje prava služnosti potpornog zida zato što je imao na umu da je riječ o osnivanju kućnih služnosti koje vlasnika jedne nekretnine ovlašćuju da nešto poduzima na susjedovoj nekretnini kao poslužnoj da bi služile njegovoj nekretnini sa zgradom. U tom smislu navod iz drugostupanjske odluke da se potpornim zidom „ne postiže razumna svrha služnosti“ valja razumjeti upravo u kontekstu odredbe članka 188. stavka 4. ZVDSP na koju se sud drugog stupnja i pozvao, a ne u kontekstu članka 175. ZVDSP na koju se sud drugog stupnja nije ni pozvao. To znači da taj navod treba razumjeti kao ocjenu (ne)postojanja posjeda prava stvarne služnosti potpornog zida u kontekstu mogućnosti osnivanja kućne služnosti odvodnje oborinskih voda, a posjed određenog trajanja i kvalitete je pretpostavka stjecanja prava stvarne služnosti dosjelošću.
7. Imajući na umu naprijed navedeno, razlozi važnosti nisu odgovarajući okolnostima konkretnog slučaja jer se ne odnose na osnivanje kućnih služnosti niti sadržaj prijedloga i njegovih priloga upućuje da su te odluke donesene u istim ili bitno sličnim činjeničnim okolnostima iz ovog predmeta.
8. Stoga je prijedlog predlagatelja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b. stavaka 1. i 2. ZPP radi čega je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
