Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-188/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Miroševiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb, Građansko upravni odjel, radi isplate i naknade štete, a radi donošenja odluke povodom žalbi stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3870/2018-47 od 11. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3870/2018-47 od 11. lipnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 60.000,00 kn/7.963,37 €[1] na ime neimovinske štete – povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju sveukupni iznos od 394.602,87 kn/ 52.372,80 € na ime izgubljene zarade odnosno razlike između pripadajuće plaće i ostvarene plaće punomoćnika ravnateljice u Ministarstvu financija sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je pobliže navedeno u izreci kao te sa zahtjevom za naknadom parničnog troška. Nadalje, pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 38.250,00 kn/5.076,65 €.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. i III. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Isto tako, protiv navedene presude u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. ZPP te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete – povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, kao i zahtjev za isplatom izgubljene zarade zbog razlike između pripadajuće plaće i ostvarene plaće punomoćnika ravnateljice u Ministarstvu financija.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito upire tuženik, jer presuda nema jasnih i valjanih razloga o svim činjenicama odlučnim za predmet spora zbog čega se ne može ispitati.

7. Tužitelj žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva ili pak o cijelom tužbenom zahtjevu kako je postavljen u podnesku tužitelja predanom na raspravnom ročištu održanom dana 06. 11. 2018., a iz čijeg uvoda jasno proizlazi da se istim (podneskom) povećava tužbeni zahtjev pa da je tuženik dužan isplatiti tužitelju sveukupni iznos od 536.473,26 kn/71.202,24 € sa pripadajućim kamatama, slijedom čega je tužitelj predložio dopuniti presudu na način da presudom obuhvati i razliku utuženog iznosa po podnesku tužitelja od 06. 11. 2018.

8. Prvostupanjski sud je dopisom vratio predmetni spis navodeći da je usporedio kopiju podneska na koju se naknadno pozvao tužitelj i usporedio je s podneskom uvezanim u spis predmeta (list 16-133 spisa) i na dopisani datum podneska 6.11.2018. u spisu predmeta (list 133-163 spisa) te da se ne radi o istom dokumentu, a da je tužitelj podnesak na koji se poziva dostavljen tek naknadno.

9. Međutim, iz uvida u e-spis aplikaciju i zapisnik sa ročišta 6. studenog 2019. koji je učitan u spis predmeta proizlazi da su na istom ročištu predani podnesci od punomoćnika tužitelja i samog tužitelja, ali podnesak punomoćnika tužitelja nije uvezan u spis predmeta. Navedeno potvrđuje i činjenica da je tuženik podneskom od 10. siječnja 2019. izričito naveo da vezano za priloženi podnesak tužiteljevog punomoćnika kojim povećava tužbeni zahtjev da se protivi u cijelosti odnosno izričito je naveo da se protivi preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

10. Prema tome, kako je tužitelj na ročištu 6. studenog 2019. predao podnesak kojim povećava tužbeni zahtjev sa 394.602,87 kn/ 52.372,80 € na ime izgubljene zarade na iznos od 536.473,26 kn/71.202,24 €, to je prvostupanjski sud bio dužan odlučiti o takvom preinačenom tužbenom zahtjevu, a samim time i o preinaci tužbe kojoj preinaci se tuženik protivio.

11. Nadalje, osnovano navodi tuženik da pobijana presuda ne sadrži jasne i razumljive razloge niti nije jasno temeljem koje osnove je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog povrede časti i ugleda u iznosu od 60.000,00 kn/7.963,37 € čime se prvostupanjska presuda u tom dijelu ne može ispitati te je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelju dosudio naknadu štete za povredu časti i ugleda sa obrazloženjem da sukladno Zakonu o radu, poslodavac ima pravo zbog osnovane sumnje pokrenuti disciplinske postupke protiv svojih radnika a koje ovlaštenje je imao i ministar NB, a što je isti u svom iskazu i naveo pa temeljem prava na neovisne i zakonite postupke, nitko ne može odgovarati zbog obavljanja svoje službene dužnosti, a sukladno pravu na zaštitu privatnog i osobnog života, pod čim se podrazumijeva čast i ugled u poslovnim sferama, sa internim postupcima, prije pravomoćnih i ovršnih odluka, istupanje u javnosti povlači materijalnu odgovornost za neistinite navode, slijedom čega odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane odluke.

13. Međutim, takvi navodi prvostupanjske presude su nejasni i nerazumljivi te nema razloga o odlučnim činjenicama.

14. S obzirom na osnovu tužbenog zahtjeva (naknada štete zbog povrede časti i ugleda od strane tužitelju nadređenog djelatnika tuženika), u ovom slučaju se radi o odštetnoj odgovornosti poslodavca po općim propisima obveznog prava. Za takve štete poslodavac odgovara po načelu krivnje (čl. 1100. ZOO) za koju je potrebno kumulativno postojanje svih općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti (protupravna štetna radnja, šteta i adekvatna uzročno posljedična veza). To nadalje znači da bi poslodavac bio u obvezi naknaditi utuženu štetu radniku, potrebno je, između ostalog, postojanje određenih protupravnih postupaka poslodavca – tuženika, koji imaju obilježja mobinga i da su ti protupravni postupci u uzročnoj vezi s nastalom štetom.

15. Isto tako, zbog povrede časti i ugleda kao neimovinske štete (članak 19. stavak 1. ZOO-a u svezi s odredbom članka 1046.) pravo na pravičnu novčanu naknadu pripada oštećeniku samo ukoliko sud procjeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (članak 1100. stavak 3. ZOO-a). Pri tom, valja naravno voditi računa o okolnostima pod kojima je došlo do takve verbalne povrede osobito radi li se o javnom skupu pred većim brojem ljudi, odnosno običaju sredine i slično.

16. Nadalje, potrebno i da tužitelj dokaže da bi zdravstvene tegobe zbog kojih potražuje naknadu zbog narušenog zdravlja, a koje opravdava liječničkom dokumentacijom bile u direktnoj uzročno-posljedičnoj svezi odnosno za postojanje odštetne odgovornosti nužno je utvrditi uzročno-posljedičnu svezu s narušenjem zdravlja i navoda iznesenih od strane nadređenog tužitelju zbog kojih tužitelj potražuje naknadu u ovom postupku.

17. Međutim, prvostupanjska presuda za sada ne sadrži jasne i određene razloge o svim navedenim odlučnim činjenicama potrebnim za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, tako da je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370 ZPP pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje s time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

18. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP), dok je odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazane ovim rješenjem, odlučiti će o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu ukoliko dopusti preinaku učinjenu u podnesku koji je predan na ročištu 6. studenog 2018., a isto tako dati će valjane i obrazložene razloge o navedenim odlučnim činjenicama potrebnima za procjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva te će ponovno nakon utvrđenja svih relevantnih okolnosti i ponovnom ocjenom već izvedenih dokaza odlučiti o zahtjevu tužitelja pri čemu će raspraviti i ocijeniti osnovanost ostalih žalbenih prigovora tuženika.

20. Tek nakon toga će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić