Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-338/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Beli Manastir, OIB: 52966791065, iz Belog Manastira, Kralja Tomislava 37, protiv prveprotustranke LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugeprotustranke ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sunčica Novak Vidović, odvjetnica u Osijeku, trećeprotustranke AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i četvrteprotustranke BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, uz sudjelovanje maloljetne LIŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i maloljetnog LIŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po posebnoj skrbnici FI, dipl. iur., Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, Trg A. Starčevića 12 A, radi produljenja mjere oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s maloljetnom djecom i povjere svakodnevne skrbi o djeci baki i djedu, odlučujući o žalbi drugoprotustranke ZI protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-514/2025-9 od 17. srpnja 2025., dana 9. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba drugoprotustranke ZI kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-514/2025-9 od 17. srpnja 2025. pod točkom I. izreke u dijelu koji se odnosi na oduzimanje njegovog prava na stanovanje s maloljetnom djecom i povjeravanje djece baki i djedi, pod točkom IV. izreke, te u dijelu toč. V. izreke u kojem je odlučeno da drugoprotustranka ZI nema prava na stanovanje i svakodnevnu skrb o maloljetnoj djeci.

II. Uvažava se žalba drugoprotustranke ZI kao djelomično osnovana i ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-514/2025-9 od 17. srpnja 2025. pod točkom III. izreke i u tom dijelu predmet vraća istome sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I/ Roditeljima LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa] i DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa], produljuje se mjera oduzimanja prava na stanovanje s djecom - maloljetnom LIŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa] i mlt. ZIŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa], te se svakodnevna skrb o djeci i nadalje povjerava baki AI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i djedu PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje s prebivalištem na adresi [adresa], u trajanju do godine dana najkasnije do 20. srpnja 2026. godine.

II/ Osobni odnosi majke LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s maloljetnom djecom LIŽ i ZIŽŠ ostvarivat će se svake srijede od 16,00 do 19,00 sati te svake subote od 9,00 do 15,00 sati nakon izlaska sa liječenja, a s preostalim prijedlogom u odnosu na satnicu subote od 15,00 do 19,00 sati predlagatelj se odbija kao neosnovanim.

III/ Osobni odnosi oca DI s maloljetnom djecom LIŽ i ZIŽŠ ostvarivat će se svake subote od 16,00 do 17,00 sati u kućanstvu ZI, u [adresa], pod nadzorom stručne osobe koju odredi ovaj Područni ured.

IV/ Nalaže se DI da za uzdržavanje maloljetne LIŽ i maloljetnog LIŽŠ mjesečno doprinosi po 244,00 eura, ukupno 488,00 eura mjesečno, do 30-og u mjesecu za tekući mjesec, počev od 17. srpnja 2025. i isto plaća AI i PI.

V/ Roditelji LI i ZI imaju sva prava i dužnosti u ostvarivanju roditeljske skrbi o maloljetnom djetetu, osim prava na stanovanje i svakodnevnu skrb.

VI/ Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se drugaprotustranka ZI i to pod točkom I. izreke u dijelu koji se odnosi na oduzimanje njegovog prava na stanovanje s maloljetnom djecom i povjeravanje djece baki i djedi, u toč. III. i IV., te u dijelu toč. VI. izreke kojom mu se uskraćuje pravo na stanovanje i svakodnevnu skrb o djeci zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti, podredno ukinuti.

2.1. U odgovoru na žalbu treće i četvrtaprotustranka se protive navodima žalbe te predlažu istu odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da iz rješenja Općinskog suda u Osijeku R1 Ob-495/2024-28 od 5. lipnja 2025. proizlazi da je roditeljima LI i ZI oduzeto pravo na stanovanje s maloljetnom djecom LIŽ i ZIŽŠ i svakodnevna skrb o djeci povjerena baki AI i djedu PI u trajanju do godine dana, tj. zaključno sa 20. srpnja 2025.,

-da je određeno ostvarivanje osobnih odnosa majke LI s maloljetnom djecom svake srijede od 16,00 do 19,00 sati, te svake subote od 09,00 do 19,00 sati nakon što ista bude otpuštena iz bolnice u kojoj se trenutno nalazi, a osobni odnosi oca ZI s maloljetnom djecom da će se ostvarivati svakog četvrtka od 16,00 do 19,00 sati, te svake nedjelje od 09,00 do 19,00 sati ukoliko nema postojećih pravomoćnih odluka o zabrani pristupa i kontakta oca s djecom,

-da je u navedenom postupku provođeno i kombinirano psihološko-psihologijsko vještačenje po dr. ŠI i dr. ČI iz kojih proizlazi da su oba roditelja nedovoljnih roditeljskih kapaciteta i vještina i ne mogu djeci pružiti adekvatnu brigu i skrb za daljnji neometan psihofizički rast i razvoj jer su se više puta fizički odvajali od djece, izlagali ih psihološkom stresu zbog odvajanja, verbalnih i fizičkih sukoba, svoje potrebe, interese i želje stavljali ispred potreba i interesa djece, da prema majci djece su iskazivali pozitivne osjećaje, a prema ocu negativne, te sigurnu privrženost prema baki AI i djedu PI s kojima i žive i pružaju im zadovoljavajuću stabilnost, da je opserviran i snažan negativizam bake AI prema ZI kojem ona izlaže djecu i time ukazuje na nedovoljnu svjesnost poticanja i razvoja njihova odnosa s ocem, da smatraju kako je aktualno u najboljem interesu djece da nastave živjeti s bakom i djedom AI i PI uz stručan nadzor i pomoć stručnih djelatnika socijalne skrbi te kako je poželjno poticati da djeca ostvaruju kontakte s ocem uz nadzor djelatnika socijalne skrbi, da kontakte djece s ocem nisu opservirali jer je otac tada imao zabranu prilaska maloljetnoj LIŽ dok je maloljetni ZIŽŠ pokazao isključivu privrženost prema AI i PI, a za ZI navode da je manipulativnog karaktera što se očituje u izvrtanju i manipuliranju činjenica,

-da je iz dokumentacije koju je priložio predlagatelj razvidno kako su maloljetna LIŽ i maloljetni ZIŽŠ većinu svog života proveli s bakom i djedom po majci AI i PI u [adresa], da s njima imaju razvijen blizak odnos i osobe su koje im pružaju stabilnost i sigurnost, da je zajednica roditelja LI i ZI bila kaotična, obilježena međusobnim fizičkim i psihičkim nasiljem zbog čega je skrb o djeci bila znatno narušena, da je majci narušeno psihičko stanje i trenutno se nalazi na liječenju u Specijalnoj bolnici za psihijatriju i palijativnu skrb u [adresa] gdje se liječi pod dijagnozama perdistirajući akutivni poremećaj (poremećaj raspoloženja) i emocionalna nestabilnost ličnosti, to joj je drugi boravak u navedenoj bolnici, prvi puta je hospitalizirana od 26. rujna do 17. listopada 2024. kada je liječenje napustila na vlastiti zahtjev, a prethodno se liječila na [naziv] [adresa] pod dijagnozom poremećaj prilagodbe, dok otac iskazuje namjeru da djeca stanuju s njim, no prilikom razgovora nije usmjeren na djecu već samo na LI,

-da je o navedenoj obitelji predlagatelj dobio saznanja 29. ožujka 2024. kada je LI pristupila u prostorije istog navodeći da se vratila iz [adresa] s djecom jer je ponovno došlo do psihičkog i fizičkog nasilja od strane ZI prema njoj u prisustvu djece, da je ZI tamo prije mjesec dana prijavila tamošnjoj policiji, te je dobio zabranu približavanja u trajanju od dva tjedna s mogućnošću produljenja, da se vratila svojim roditeljima, no planira povratak u [adresa], da je 4. travnja 2024. tražila suglasnost za prijavu prebivališta za kćerku LIŽ,

-da je **.**.2024. ZI interesirao se o zakonskoj mogućnosti povjere djece njemu, da su 6. svibnja 2024. terenskim očevidom kod AI i PI zatekli maloljetnu djecu o kojoj isti brinu, dok se njihova majka nalazila u [adresa] u iznajmljenom stanu i radila kao spremačica,

-da je psiholog obavio razgovor s djecom u Područnom uredu, da se maloljetni ZIŽŠ cijelo vrijeme držao čvrsto za baku, ušao uplakan, iskazivao strah i nesuradnju pretjeranog intenziteta za njegovu dob, da je maloljetna LIŽ na pitanja oštro odgovarala, navela kako je išla u školu u Njemačkoj, pa se vratila na školovanje u [adresa] i da joj se ovdje više sviđa škola, da u slobodno vrijeme trenira nogomet za lokalni klub, ide u DVD, ponekad pleše folklor, a kada nema obveza druži se s prijateljima vozeći bicikl, radeći nakit i sl., da navodi da je ZIŽŠ jako plakao jer se jako boji još otkako ih je tata tukao i plače kada dođe kod nekog koga ne poznaje jer se boji kako ga netko ne bi uzeo, da je baka AI dobra, kuha fine stvari i s njom voli praviti kolače, djeda BI opisuje kao dobrog i s njim voli uređivati vrt, s mamom voli sve raditi, igrati se, vozati, ići u trgovine, tata stanuje u blizini i kada je ispred kuće kaže ju da ju voli i da ima poklon za nju i LIŽŠ koji će im dati kada dođu kod njega, baš ju zanima što je to, navodi kako je tata u [adresa] bio zločest, tukao je mamu, nju i brata, a jednom ih je vodio u "dom" i rekao im da će ih tamo ostaviti, mama dolazi u subotu kod njihovih djeda i bake, pa se vide, njihov otac ima baku i djeda u istoj ulici i nekada odu kod njih, a imaju i baku RI koja je u Njemačkoj i djeda L, no oni ne žive zajedno,

-da je prilikom razgovora s ZI isti bio fokusiran na partnericu LI,

-da je ponovni terenski očevid izvršen 17. lipnja 2025. te je utvrđeno da se LI i nadalje nalazi na liječenju u Specijalnoj bolnici za psihijatriju i palijativnu skrb Sv. Rafael Strmac gdje ju obilaze svaka dva tjedna,

-da je maloljetna LIŽ završila drugi razred osnovne škole Petlovac sa izvrsnim uspjehom, a maloljetni ZIŽŠ pogađa dječji vrtić u [adresa],

-da su djecu zatekli kod Alenove majke RI u susjedstvu i isti su bili suzdržani i zabrinuti kada se razgovaralo o njihovom ocu, a iskazivali su tople i pozitivne osjećaje prema majci, te da im je dobro kod djeda i bake i vole tamo biti,

-da je Alenova majka navela da je ZI zaposlen u [adresa], no ne zna gdje je zaposlen i što radi,

-da je iz presude Općinskog suda u Osijeku Pp-2226/2024-26 od 4. veljače 2025. razvidno da je okrivljenik ZI oslobođen od optužbe da je 17. srpnja 2024. u 19,10 sati u dvorištu u [adresa] počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje kćerke djeteta LIŽ rođene 2016. godine kada je po radi razdvojenosti dijete prvotno pozvao s ulice da uđe u dvorište i primijetio da OI na lijevom uhu ima naušnicu što mu je zasmetalo, te naušnicu grubo skinuo s uha, bacio na tlo i više puta pred djetetom udario kamenom, što je kod ĐI prouzročilo uznemirenost,

-da je rješenjem od 4. veljače 2025. ukinuta mjera opreza izrečena okrivljeniku zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze okrivljenika s maloljetnom kćerkom LIŽ, a koja je bila produljena rješenjem tog suda Pp-

2226/2024-6 od 18. srpnja 2024.,

-da iz rješenja ODO-a Osijek broj Kir-DO-291/2024 od 23. listopada 2024. proizlazi da je ZI ukinuta mjera opreza zabrane približavanja određenoj osobi i zabranu uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom i to u odnosu na oštećenika PI,

-da su saslušane protustranke ZI, AI i BI,

-da je ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj svezi prvostupanjski sud utvrdio da maloljetna LIŽ i maloljetni ZIŽŠ žive sa svojom bakom i djedom po majci AI i PI koji o njima dobro skrbe i djeca su im privržena i žele kod njih biti, da su roditelji djece svojim ponašanjem pokazali da nisu u stanju preuzeti brigu o maloljetnoj djeci jer njihova majka se nalazi na liječenju, djecu je već ranije ostavljala svojim roditeljima na čuvanje, dok otac djece je imao zabranu prilaska i kontakta s djecom, no nakon što je donesena oslobađajuća presuda 4. veljače 2025. i mjera opreza je ukinuta s istim danom, no unatoč tome isti ne ostvaruje kontakte sa svojom djecom, za koju zna da se nalaze kod svojih djeda i bake, čije nekretnine se nalaze u istoj ulici gdje je i njegovo prijavljeno prebivalište, no kontakte s djecom formalno nije tražio od istih, niti je uspostavio direktan kontakt s maloljetnom djecom čime bi pokazao svoju zainteresiranost za iste, da pretpostavka za nekontaktiranje AI i BI može ležati u međusobnom animozitetu jednih prema drugima, no kako njihov međusobni kontakt je sekundarni problem, a prvenstveni kontakt njega sa djecom, to je na istom trebao poraditi, no nije, pa tako nije niti išao u školu gdje je mogao ostvariti direktan kontakt s maloljetnom LIŽ, ili pak u vrtić kako bi ostvario kontakt s maloljetnim ZIŽŠ, da se nije potrudio provesti vrijeme kod vlastite majke kada su djeca bila kod nje i interesirati se kada su kod nje ili pak kod vlastitih djeda i bake kod kojih su djeca također odlazila i koji žive u istoj ulici gdje i djed i baka s majčine strane, čime se njegova želja za kontaktima svodi na verbalizaciju istih bez konkretnih koraka, da maloljetna djeca imaju prema ocu određeni strah zbog povijesti njihova odnosa s ocem, kao i samih roditelja, no na tome svakako trebaju poraditi i sami roditelji, djeci pružiti podrška kao i djedu i baki, sve uz stručnu pomoć nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Beli Manastir,

-da za sada prijedlog predlagatelja da se roditeljima oduzme pravo na stanovanje s maloljetnom djecom na daljnjeg do godine dana prvostupanjski sud nalazi osnovanim, uz pružanje mogućnosti ostvarivanja osobnih odnosa majke djece s djecom svake srijede od 16,00 do 19,00 sati i svake subote od 09,00 do 15,00 sati, a ne do 19,00 sati kako predlaže predlagatelj jer bi se to vrijeme preklapalo s vremenom za koji predlažu da vrijeme djeca provedu s ocem i u tom dijelu je odbijen, a da s ocem provedu svaku subotu od 16,00 do 17,00 sati na adresi oca u [adresa] pod nadzorom stručne osobe koju će odrediti Hrvatski zavoda za socijalni rad Područni ured Beli Manastir,

-da je uz nastojanje svih sudionika u postupku svakako cilj osnažiti međusobni odnos roditelja s djecom, u konačnici i povratak djece roditeljima ukoliko isti ispune uvjete,

-da obzirom se djeca nalaze kod djeda i bake i imaju svakodnevne potrebe za hranom, odjećom, obućom,

-da je njihova baka AI navela kako joj za svako dijete na mjesečnoj razini za navedene potrebe uključujući i školske potrepštine, izlete i aktivnosti odlazi 300,00 eura,

-da je sud našao prijedlog predlagatelja za uzdržavanje maloljetne djece osnovanim, tj. da njihov otac ZI mjesečno doprinosi za svako dijete po 244,00 eura do 30- og u mjesecu za tekući mjesec počev od presuđenja 17. srpnja 2025., te je isto naložio da plate AI i BI koji o djeci brinu,

-da je prilikom određivanja uzdržavanja sud imao u vidu dob djece tj. da je maloljetna LIŽ u dobi od nepunih 9 godina (rođena **.**.2016.), a maloljetni ZIŽŠ u dobi od nepunih 5 godina (rođen **.**.2020.), a da njihov otac ima primanja u visini cca 2.000,00 eura,

-da prema Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike proizlazi da za dijete u dobi od 6 godina s tim primanjima mjesečno uzdržavanja iznosi 332,00 eura, a za dijete u dobi od 7-12 godina iznosi 390,00 eura, pa kako predlagatelj predlaže da za oboje djece plaća 488,00 eura, to je sud odredio da je isti u mogućnosti doprinositi za svako dijete po 244,00 eura, čime bi bile zadovoljene osnovne životne potrebe maloljetne djece za odjećom, obućom, hranom, školskim potrepštinama, izletima i sl.,

-da je protustranka spram svojih primanja i činjenice da je u punoj životnoj snazi u mogućnosti to i platiti djedu i baki AI i PI kod kojih se djeca nalaze, ostao je određeno od presuđenja, 17. srpnja 2025.,

-da su osnovna načela obiteljskog zakona načela prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta, prvenstvenog prava roditelja da skrbe o djetetu, te dužnosti tijela da im pruže pomoć, a ta načela su izražena i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-332/2019 od 17. veljače 2021. prema kojem uživanje roditelja u međusobnom društvu predstavlja temeljni element "obiteljskog života" koji je zaštićen čl. 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014.),

-da je u to uključena obveza nacionalnih tijela da poduzmu mjere s ciljem ponovnog povezivanja roditelja s njihovom djecom i olakšavanja takva povezivanja, pa će u tom dijelu nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured odrediti mjere stručne pomoći i potpore navedene obitelji iz svoje nadležnosti i shodno svojoj stručnoj procjeni kao i odrediti osobu koja će vršiti nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa djece s ocem,

-da je prilikom odlučivanja sud uzeo u obzir i mišljenja djece iskazana putem psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured.

6. Polazeći od navedenih utvrđenja te pozivom na odredbe čl. 155. do 163., čl. 306. do 317. i čl. 485. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023.) prvostupanjski sud je produžio mjeru oduzimanja roditeljima prava na stanovanje s djecom te svakodnevna skrb o djeci i nadalje povjerio baki i djedu u trajanju do godine dana najkasnije do 20. srpnja 2026. (toč. I.), odredio je osobne odnose majke i oca sa djecom (toč. II. i III.), naloženo je ocu DI da za uzdržavanje maloljetne LIŽ i maloljetnog LIŽŠ mjesečno doprinosi po 244,00 eura, ukupno 488,00 eura mjesečno, do 30-og u mjesecu za tekući mjesec, počev od 17. srpnja 2025. i da isto plaća AI i PI (toč. IV.) te je odlučeno da roditelji LI i ZI imaju sva prava i dužnosti u ostvarivanju roditeljske skrbi o maloljetnom djetetu, osim prava na stanovanje i svakodnevnu skrb (toč. V.).

7. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja žalitelj u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud prijedlog predlagatelja u dijelu koji se odnosi na oduzimanje prava drugostranke DI na stanovanje s maloljetnom djecom i povjeravanje djece baki i djedi, u točki IV. izreke u kojem mu je određena obaveza uzdržavanja, te u dijelu toč. VI. izreke kojom mu se uskraćuje pravo na stanovanje i svakodnevnu skrb o djeci ocijenio osnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe žalitelja takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

8. Odredbom čl. 155. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u izvanparničnom postupku rješenjem roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi na temelju obiteljske procjene Hrvatskog zavoda za socijalni rad da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj. Pod stavkom 2. oduzimanjem prava na stanovanje s djetetom roditelj se lišava i prava na svakodnevnu skrb o djetetu. Odredbom čl. 158. st.1. ObZ-a propisano je da se mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi određuje u trajanju do godine dana, a prema stavku 2. sud može u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad produljiti trajanje ove mjere za najviše još jednu godinu, a nakon toga mjera iznimno može trajati do pravomoćnog okončanja sudskog postupka pokrenutog radi nadomještanja pristanka za posvojenje djeteta, odnosno postupka radi lišenja prava na roditeljsku skrb te imenovanja skrbnika.

9. Konvencijom o pravima djeteta („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 12/1993.) ugovoreno je da se u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta (čl. 3. st. 1.) i da će države stranke učinit sve što je u njihovoj moći u primjeni načela zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta te roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta i dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga (čl. 18. st. 1.).

10. Cijeneći činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da su oba roditelja nedovoljnih roditeljskih kapaciteta i vještina i da ne mogu djeci pružiti adekvatnu brigu i skrb za daljnji neometan psihofizički rast i razvoj jer su se više puta fizički odvajali od djece, izlagali ih psihološkom stresu zbog odvajanja, verbalnih i fizičkih sukoba, da su svoje potrebe, interese i želje stavljali ispred potreba i interesa djece, da djeca gaje sigurnu privrženost prema baki AI i djedu PI s kojima i žive i pružaju im zadovoljavajuću stabilnost, da je zajednica roditelja LI i ZI bila kaotična, obilježena međusobnim fizičkim i psihičkim nasiljem zbog čega je skrb o djeci bila znatno narušena, to su i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima žalitelja, ispunjeni uvjeti da donošenje rješenja iz odredbe čl. 155. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 158. st. 2. ObZ-a. Pri čemu se oduzimanjem prava na stanovanje s djetetom roditelj lišava i prava na svakodnevnu skrb o djetetu (čl. 155. st. 2. ObZ-a).

11. Dakle, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, te polazeći od osnovnog načela zaštite prava i dobrobiti djeteta, a imajući u vidu sve okolnosti iz obiteljske procjene Hrvatskog zavoda za socijalni rad, prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kada je utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 155. toč.1. u vezi čl. 158. st. 2. ObZ, pa su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

12. Za dodati je da je sud prilikom donošenja odluka vezano za maloljetnu djecu dužan zaštititi prava i dobrobit djece pri čemu se prava djeteta smatraju ugroženima ako je skrb o djetetu neodgovarajuća (čl. 131. st. 2. ObZ-a).

13. Pri tome sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ObZ-a sud može u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad ukinuti mjeru oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanja svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi prije isteka vremena iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, ako prema izvješću Hrvatskog zavoda za socijalni rad prestanu postojati razlozi zbog kojih je mjera određena, a prema odredbu čl. 159. st. 1. može u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad izmijeniti rješenje o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanju svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi ako za to postoje opravdane okolnosti.

14. Nadalje, na žalbom neosporeno utvrđeno činjenično stanje vezano za materijalne potrebe djece i ukupne mogućnosti oca JI, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe čl. 306. do 317. ObZ-a te odlučio kao pod točkom IV. izreke, koju odluku žalitelj žalbenim navodima posebno niti ne osporava.

15. Međutim, osnovani su žalbeni navodi žalitelja da je u odnosu na odluku o održavanju osobnih odnosa drugostranke ZI sa maloljetnom djecom činjenično stanje za sada nepotpuno utvrđeno te da je prvostupanjski sud na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje za sada pogrešno primijenio i materijalno pravo.

16. Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti, i to Konvencija o pravima djeteta, Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine –Međunarodni ugovori, broj 18-120/97, dalje: EKLJP) i Konvencija o kontaktima s djecom (Narodne novine –Međunarodni ugovori, broj 7-113/08).

17. Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči pravo djeteta koje je odvojeno od jednoga ili oba roditelja da održava osobne odnose i neposredne kontakte s oba roditelja na stalnoj osnovi, osim ako je to u suprotnosti s najboljim interesima djeteta. Naime, osim ako je roditelj štetan po zdravlje, život i sigurnost djeteta, najbolji interes djeteta ostvaruje se kroz dostupnost oba roditelja, aktivno poticanje od strane oba roditelja da dijete ima slobodan odnos s drugim roditeljem. U smislu odredbe čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom dijete i njegovi roditelju imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata pri čemu je potrebno pronaći pravičnu ravnoteža između prava roditelja koji ne živi u obiteljskoj zajednici izvršavati svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s djetetom i prava djeteta da se razvija u okolnostima koje neće biti stresne za razvoj, a istovremeno omogućiti djetetu emotivno zbližavanje s roditeljem koji ne živi u obiteljskoj zajednici, u konkretnom slučaju s ocem.

18. Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014., Narodne novine, broj: 108/14 broj: U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., Narodne novine br. 34/14), zauzeo shvaćanje:. da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (.)".

19. Dakle, zakonsko pravo žalitelja kao oca da održava osobne odnose s djecom ne može imati prednost pred temeljnim načelom prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djece jer se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djece, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja.

20. Međutim, imajući u vidu potrebu uspostave pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, u ovom konkretnom slučaju nisu utvrđene sve odlučne činjenice za odlučivanju o održavanju osobnih odnosa oca sa maloljetnom djecom. Naime, prvostupanjski sud je svoju odluku o načinu održavanju osobnih odnosa žalitelja sa maloljetnom djecom u bitnome temeljio na utvrđenjima da žalitelj nije pokazao dostatnu zainteresiranost za održavanje osobnih odnosa, dok žalitelj takvom utvrđenju suda suprotstavlja svoje tvrdnje da do kontakata nije dolazilo zbog animoziteta trećeprotustranke prema njemu te je na istu okolnost predložio i saslušanje svjedoka pri čemu iz odluke prvostupanjskog suda nije razvidno da li se odluka o (ograničenom) održavanju osobnih odnosa oca sa djecom temelji na načelu prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djece.

21. Dakle, u okviru zadatka suda da pronađe pravičnu ravnotežu između prava roditelja koji ne živi u obiteljskoj zajednici izvršavati svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s djetetom i prava djeteta da se razvija u okolnostima koje neće biti stresne za razvoj, a istovremeno omogućiti djetetu emotivno zbližavanje s roditeljem koji ne živi u obiteljskoj zajednici, u konkretnom slučaju s ocem, za sada se ne može ispitati odluka prvostupanjskog suda o načinu održavanju osobnih odnosa oca s djecom.

22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci rješenja.

23. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi odlučne činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) donijeti novu odluku o prijedlogu predlagatelja o načinu održavanja osobnih odnosa žalitelja sa maloljetnom djecom.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar