Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3514/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Jasenke Grgić, sudac izvjestitelj i član vijeća Marijan Vugić te člana vijeća Renate Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Sarić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d., Pisarnica u Poreču, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj P-741/2024-25 od 5. svibnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-741/2024-25 od 5. svibnja 2025. godine.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha pljenidbom i prijenosom zapljenjenih sredstava na novčanim sredstvima tužitelja LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] pokrenuta pred Financijskom agencijom na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, a na temelju zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Tanje Ferenc iz Poreča pod poslovnim brojem OV-3892/2009 od dana 11. svibnja 2009.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.207,93 eura (tisuću dvjesto sedam eura i devedeset tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23.- dalje ZPP) s prijedlogom da se u pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba.
5. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:
"U vrijeme izdavanja predmetne Zadužnice 11. svibnja 2009. na snazi je Ovršni zakon (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08) koji je u čl. 183.st.1. propisao da je dovoljno da je na zadužnici ovjeren potpis dužnika. S obzirom na to na takva zadužnica nema svojstvo javnobilježničkog akta te se na nju primjenjuje opći zastarni rok (pet godina) iz čl.225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – u nastavku ZOO).
U vrijeme provođenja takve ovrhe na snazi je spomenuti Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10) koji je u čl. 9. st. 8. propisao da ako osnova za plaćanje nije izvršena u cijelosti, Agencija je dužna u roku od osam dana od dana primitka osnove o tome obavijestiti nadležno tijelo i ovrhovoditelja. Izmjenama i dopunama toga Zakona (NN 112/12) čl. 9. se je promijenio te je u st. 9. propisano da ako tražbina iz osnove za plaćanje nije namirena u cijelosti, Agencija će na zahtjev ovrhovoditelja i /ili nadležnog tijela izdati potvrdu o nemogućnosti namirenja, u roku od osam dana od dana primitka takvog zahtjeva.
Dana 04. kolovoza 2018. stupa na snagu novi Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18) koji u čl. 32. propisuje da stupanjem na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10, 112/12). Nadalje taj Zakon u čl. 12. st.1. propisuje da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.
Odredba čl. 10. st.1. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN 71/18, 46/22, 155/22) propisuje da kada Agencija utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu sukladno odredbi čl. 12.st.1. Zakona, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i pohranjuje je do ispunjenja uvjeta za njeno uništenje sukladno odredbi čl. 21. Zakona.
Iz dopisa FINA-e od 02. prosinca 2024. (134) proizlazi da je predmetna osnova – predmetna Zadužnica isknjižena iz Očevidnika redoslijeda plaćanja ovršenika dana 04. kolovoza 2018. temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18 i dr.).
Tuženik je dana 14. srpnja 2021. podnio zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu (140). Tvrdi da mu je to bio jedini način da dođe do predmetne Zadužnice kao osnove za plaćanje, a dana 28. ožujka 2023. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu FINA-i temeljem iste zadužnice.
Tužitelj tvrdi da je podnošenje Zahtjeva za opoziv jednako situaciji kada tužitelj povuče tužbu ili kada ovrhovoditelj povuče prijedlog za ovrhu, što ima za posljedicu da ne dovodi do prekida zastare.
S tim u vezi ostaje za raspraviti da li je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj od FINA-e mogao zatražiti povrat osnove za plaćanja bez da podnese zahtjev za opoziv.
Tuženik tvrdi da nije jer da FINA komunicira samo preko svojih obrazaca te da je jedino putem obrasca za opoziv mogao dobiti povrat osnove za plaćanja (Zadužnicu). Međutim za takvu tvrdnju nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi se to moglo zaključiti, a niti je predložio da se takva tvrdnja provjeri kod FINA-e.
S druge strane odredba čl. 21.st.1 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18 i dr.) propisuje da je Agencije dužna čuvati osnovu za plaćanje tri godine od dana kada je tražbina za koju je zatražena ovrha na temelju osnove za plaćanje naplaćena u cijelosti, odnosno od dana kada je Agencija prestala provoditi ovrhu radi obustave, na zahtjev ovrhovoditelja ili na temelju posebnog propisa kojim se uređuje prestanak provedbe ovrhe u odnosu na pojedinu osnovu za plaćanje. Stavak 2. istog članka propisuje da ovrhovoditelj ili ovršenik kada je ovlašten na temelju zakona može u roku iz stavka 1. ovog članka od Agencije zatražiti vraćanje osnove za plaćanje.
Članak 33. st. 1. istog Zakona popisuje da je Agencija dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovog Zakona ispunjavaju uvjet iz čl. 12. s. t.1 ovoga Zakona.
Članak 14. st. 1. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN 71/18, 46/22, 155/22) propisuje ako Agencija prema propisu kojim je uređena osnova za plaćanje utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, vraća je donositelju odnosno podnositelju uz obrazloženje svih razloga vraćanja zbog kojih je utvrdila da ih nije moguće izvršiti.
Sukladno naprijed citiranim odredbama tuženik kao ovrhovoditelj je mogao podnijeti zahtjev za vraćanjem osnove za plaćanje (Zadužnicu) iz čega bi proizlazilo da nije morao podnijeti Zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu, da bi dobio osnovu za plaćanje (Zadužnicu).
Međutim, do isknjiženja predmetne Zadužnice iz Očevidnika redoslijeda plaćanja ovršenika od strane FINA-e nije došlo zbog postupanja tuženika kao ovrhovoditelja već po sili zakona, a sukladno odredbi čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18 i dr.), dana 04. kolovoza 2018. tako da podnošenjem zahtjeva za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu dana 14. srpnja 2021. nije od utjecaja na provedbu ovrhe.
Stoga sud smatra da je pokretanjem ovrhe odnosno inicijalnim prihvatom predmetne Zadužnice 31. prosinca 2010. od strane FINA-e došlo do prekida zastare koji prekid je trajao do 04. kolovoza 2018., nakon kojega je zastara počela ponovo teći a sukladno odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a.
Tuženik kao ovrhovoditelj je dana 28. ožujka 2023. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem predmetne zadužnice, što znači da ga je podnio unutar zastarnog roka od 5 godina."
7. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje pobijane odluke.
8. Ipak, obzirom na navode žalbe koji ukazuje na to da je tuženik dana 14. travnja 2021. godine podnio zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu treba reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tako što nije bilo potrebno obzirom da sukladno čl. 14. st. 1. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 701/18, 46/22 i 155/22. - u slučaju utvrđenja nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanja FINA-a vraća podnositelju osnovu uz obrazloženje svih razloga vraćanja zbog kojih je utvrđeno da osnovu nije bilo moguće izvršiti.
8. Tuženik je u tijeku postupka tvrdio da je taj zahtjev za opoziv podnio iz razloga da bi mu bila vraćena osnova a da je to tako proizlazi iz dopisa FINE (list 134 spisa) iz kojeg je razvidno da je temeljem tog zahtjeva tuženika original osnove vraćen tuženiku.
9. Nelogično bi bilo takav zahtjev tumačiti u smislu odredbe čl. 242. st. 1. ZOO-a, a kada se ima smatrati da nije nastupio prekid zastare, obzirom da je prije podnošenja tog zahtjeva bila isknjižena osnova temeljem zakona.
10. Stoga u konkretnoj situaciji, kad je ovrha započela 2010. godine, a što je dovelo do prekida zastare, da 4. kolovoza 2018. godine osnova je isknjižena temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, dakle, ne krivnjom ovrhovoditelja nego po sili zakona, a nakon čega je ovrhovoditelj 28. rujna 2023. godine ponovo podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem zadužnice, onda je pravilan zaključka prvostupanjskog suda da je taj zahtjev podnesen unutar zastarnog roka od 5 godina.
11. I odluka o trošku postupka je pravilna i zakonita.
12. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 9. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić
