Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-72/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Ani Birimiša, odvjetnici iz Dubrovnika, protiv tuženika LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Katušiću, odvjetniku iz Dubrovnika, radi; razvoda braka sa mlt. djetetom HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi stanovanja majke VU, V [adresa], zastupana po posebnoj skrbnici DU, dipl. pravnica iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pob-127/2024 od 15. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika LU kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pob-127/2024 od 15. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama II. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

"I. Razvodi se brak sklopljen između VU,OIB: [osobni identifikacijski broj] i LU OIB: [osobni identifikacijski broj] sklopljen 13. svibnja 2006. u [adresa], koji se u matici vjenčanih matičnog ureda Dubrovnik za matično područje Dubrovnik za 2006. vodi pod rednim brojem 135.

II. Roditeljska skrb LU i VU za kćerku HU rođenu **.**.2007. nastavlja se kao zajednička i određuje glede adrese stanovanja, održavanja osobnih odnosa i uzdržavanja kako glasi:

1.Malodobna kći stranaka HU ,OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati će s majkom VU, na adresi: V [adresa].

2.Određuje se održavanje osobnih odnosa oca LU OIB: [osobni identifikacijski broj] sa kćerkom HU, OIB: [osobni identifikacijski broj] tako da viđa oca svaki drugi vikend, od petka po završetku nastave do nedjelje u 18,00 sati, te svaki srijedu po završetku nastave do 19,00 sati, a da provede s ocem polovicu svih školskih praznika, dok za blagdane kćerka će biti naizmjenično sa svakim od roditelja.

3. Nalaže se ocu LU OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi za uzdržavanje kćerke HU OIB: [osobni identifikacijski broj] u mjesečnom iznosu od 500,00 eura počevši od travnja 2024., pa nadalje dok se okolnosti ne promijene, plaćanjem najkasnije do 15- og u mjesecu za tekući mjesec uplatom na račun majke djeteta, VU OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod OTP banke d.d. IBAN: [broj bankovnog računa].

III. Nalaže se VU i LU međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja i u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta, kao i u svezi organizacije održavanja osobnih odnosa mlt. HU s ocem LU, pri čemu razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice, VU da ona kao majka djeteta samostalno odlučuje o pitanjima zdravlja i školovanja djeteta, kao i da kćerka održava osobne odnose s ocem LU tri sata nedjeljom u vremenu od 15,00 do 18,00 sati, te jedan sat srijedom od 17,00 do 18,00 sati, sve na javnom mjestu.

V. Odbija se zahtjev tuženika ĆU da kćer BU prva dva tjedna u mjesecu stanuje s ocem na adresi njegovog stanovanja, a druga dva tjedna u mjesecu s majkom na adresi njenog stanovanja, kao i da svaki roditelj plaća svoje troškove uzdržavanja djeteta za vrijeme dok dijete stanuje s tim roditeljem i da za vrijeme dok mldb. kćer HU stanuje kod oca, provodi vikend s majkom od petka u 20,00 sati do nedjelje u 20,00 sati, a za vrijeme dok stanuje kod majke, provodi vikend kod oca od petka od 20,00 sati do nedjelje u 20,00 sati."

2. Protiv navedene presude pod točkama II. i V. izreke žali se tuženik navodeći da sud nekritički prihvaća nalaz i mišljenje Zavoda za socijalnu skrb. Zavod za socijalnu skrb donosi zaključak da psihologijskom obradom niti kod jednog roditelja nije pronađeno psihopatologijskih odstupanja ili kontraindikacija za kvalitetnu brigu i roditeljstvo, a da majka pokazuje i veći kapacitet za skrb i brigu o djetetu odnosno da otac pokazuje manju sklonost dogovorima i pokušaju postizanja kompromisa, dok majka pokazuje volju za zajedničkim rješenjem. Predloženo je da dijete (mldb. HU) stanuje kod majke jer postoji potreba djeteta za stabilnom, mirnom i predvidivom okolinom kao i zadržavanju kontinuiteta kontakta s oba roditelja nakon roditeljskog razlaza. Ukazuje se da u nalazu ZSC postoje nelogičnosti i proturječnosti jer ZSC ne obrazlaže zbog čega majka djeteta ima veće kapacitete za skrb djeteta kad bez osnove, s isključivim ciljem da dijete odvoji od oca, prijavljuje MUP- RH za nasilje u obitelji, a što je utvrdio i MUP RH na temelju izvida te ispitivanja tužiteljice, tuženika i malodobne HU, pa se olako prelazi preko neosnovane kaznene prijave. Tužiteljica je u obrascu kojim je pokrenula postupak obveznog savjetovanja pred Centrom vlastitom rukom napisala da u braku nije bilo nasilja, pa je nejasno zbog čega bi osoba koja čini kazneno djelo lažnim prijavljivanjem kaznenog djela imala veće kapacitete za skrb djeteta. U namjeri „očevih lošijih karakteristika“ ZSC tvrdi da tuženik „insinuira“ da VU ima poteškoće psihičkog zdravlja, dok sam Zavod za socijalnu skrb navodi da nalazi da je iz izvješća liječnika razvidno da su kod tužiteljice dijagnosticirane depresivne epizode, anksiozni poremećaj i ostale hipotireoze. Pored liječničke dijagnoze, Zavod navodi da tuženik insinuira poteškoće psihičkog zdravlja kod majke VU. Unatoč nepostojanju bilo kojeg razloga za odvajanje djeteta od oca tužiteljica zahtijeva da se kontakti djeteta s ocem odvijaju na javnom prostoru. Ne obrazlaže se zbog čega pored činjenice da roditelji stanuju u zgradama koje su udaljene jedna od druge svega 50 m, nije u interesu djeteta nastaviti kontinuitet stanovanja i stabilnost u domu u kojem je provela 17 godina. Sud ispravno zaključuje da tužiteljica nije govorila istinu, kad je u svom iskazu tvrdila da ona nije prijavila tuženika MUP-u za nasilje u obitelji, no propušta pravilno utvrditi činjenično stanje, pretpostavljajući da će mldb. HU **.**.2025. navršiti 18 godina i da će tog dana prestati potreba za intervenciju odnosno miješanje suda u ostvarivanje kontakata djeteta s ocem. Presudom je na štetu djeteta, protivno njegovom najboljem interesu, propušteno zajedničku roditeljsku skrb ravnopravno podijeliti među roditeljima. Predlaže se ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) jer su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud između ostalog naveo:

- da je bračna zajednica prekinuta u travnju prošle godine, pa je odlučeno da se razvede brak stranaka sklopljen 13. svibnja 2006. u [adresa]

- da je HU rođena **.**.2007.

- da je po prestanku bračne zajednice roditelja u travnju 2024. nastavila stanovati na adresi stanovanja majke VU, [adresa]

- da je iz mišljenja i prijedloga HZZSR, PU Dubrovnik od 10. prosinca 2024. utvrđeno da je za dobrobit djeteta da stanuje s majkom

- da se mišljenje i prijedlog HZZSR, PU Dubrovnik temelji na razgovoru s roditeljima, psihosocijalne obrade obitelji, informacija dostupnih socijalnoj službi

- da oboje roditelja pokazuju određene manjkavosti u brizi i odgoju djeteta, ali majka pokazuje i veći kapacitet za skrb i brigu o djetetu

- da mldb. BU pokazuju veću povezanost s majkom

- da otac pokazuje manju sklonost dogovorima i pokušaju postizanja kompromisa, dok majka pokazuje volju za zajedničkim rješenjem

- da dob djeteta (djevojka koja će za nekoliko mjeseci biti punoljetna), upućuje da je za dobrobit djeteta da roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb

- da se predlaže da dijete stanuje s majkom

- da se predlaže da se susreti oca s djetetom odvijaju na način da BU viđa oca svaki drugi vikend (od petka poslije škole do nedjelje u 18h) te svaku srijedu bez spavanja (od kraja nastave do 19h)

- da dijete provede s ocem polovicu svih školskih praznika, a blagdane naizmjenično sa svakim od roditelja

- da je tužiteljica VU prijavila nakon prestanka bračne zajednice oca djeteta LU zbog počinjenog kaznenog djela "nasilje u obitelji", što nije utvrđeno, pa je neistinit iskaz tužiteljice da ona nije prijavila tuženika za obiteljsko nasilje

- da je HU imenovana posebna skrbnica u osobi DU, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica u Splitu

- da je posebna skrbnica u podnesku od 5. veljače 2025. izjavila da nema primjedbi u odnosu na mišljenje stručnog tima HZZSR PU Dubrovnik

- da su se roditelji djeteta u stranačkim iskazima na ročištu za glavnu raspravu suglasili s prijedlozima iz mišljenja stručnog tima HZZSR PU Dubrovnik kako urediti roditeljsku skrb i to: kao prije svega zajedničku i da kada roditelji ne žive zajedno da njihova kći nastavi stanovati na adresi stanovanja majke, uz predloženo održavanje osobnih odnos s ocem radnim danom u tjednu, vikendom i u vrijeme školskih praznika, te vjerskih i državnih praznika i blagdana.

8. Činjenična utvrđenja, zaključak i odluku suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

9. Prvostupanjski sud navodi da po čl. 104. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje ObZ) roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Kada roditelji trajno ne žive zajedno dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Roditelji mldb. HU nisu sporazumno uredili planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, u smislu čl. 106. ObZ-a roditeljsku skrb, pa je zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi uređeno odlukom suda koja se temelji dijelom na sporazum roditelja, a prvenstveno na rezultatima psihosocijalne obrade obitelji kroz pribavljeno mišljenje i prijedlog za mldb. HU od 10. prosinca 2024. Mišljenje i prijedlog je rezultat uobičajene procedure koja uključuje razgovor s roditeljima radi pribavljanja podataka, traženi su podaci od škole, liječnika obiteljske medicine i članova obitelji. Psihologijsku obradu roditelja i djeteta učinila je dipl. psih. VUS.

10. Prema odredbi iz čl. 310. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Obveznik plaćanja uzdržavanja mldb. HU je otac L i on tu obvezu ispunjava od prestanka bračne zajednice plaćanjem svote od 500,00 eura mjesečno na račun majke djeteta. Primarna i najveća dužnost roditelja je uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači i ulagati i pojačani napor pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti (čl. 288. ObZ-a). Određeni iznos uzdržavanja, odgovara iznosu koji otac L plaća od prestanka bračne zajednice utvrđen je potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, te opravdanim u odnosu na mogućnost roditelja koji je dužan doprinositi za uzdržavanje.

11. Dužnost roditelja na razmjenu informacija u vezi s djetetom propisana je u čl. 111. ObZ-a i sukladno tome je naloženo roditeljima razmjenu informacija u vezi s djetetom glede očuvanje djetetova zdravlja, dosljednosti u odgoju i informacije u vezi s školskim i izvanškolskim obvezama djeteta. Važnost dužnosti roditelja na razmjenu informacija u vezi s djetetom je propisana Zakonom, pa je trebalo naložiti tu dužnost roditeljima bez obzira na činjenicu skore punoljetnosti djeteta.

12. Odredbom čl. 413. st. 1. toč. 1. ObZ-a propisano je da će sud odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, ostvarivanja roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta sa roditeljem te uzdržavanjem djeteta odlukom suda kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te o drugim slučajevima razdvojenog života roditelja. Prvostupanjski sud je odredio da će se osobni odnosi oca sa mldb. djetetom održavati u vrijeme kako je to predložio stručni tim Zavoda za socijalni rad. Ostvarivanje osobnih odnosa mldb. djeteta s ocem je kako pravo i dužnost oca, koji ne stanuje s djetetom, tako s druge strane i pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djece i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti i to Konvencija o pravima djeteta, Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN; MU broj 18/97 i 4/02, dalje: EKLJP), Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. godine (NN; MU broj 1/10), i Europska konvencija o kontaktima s djecom (NN – MU broj: 7/08), ali i čl. 95. st. 1. ObZ kojim je propisano da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom. Odredbom st. 2. istog članka je propisano da roditelj koji stanuje s djetetom (u ovom slučaju tužiteljica) ima dužnost i odgovornost omogućavati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. Nadalje čl. 119. st. 1. ObZ-a je propisano da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom (u ovom slučaju tuženik) ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Stavkom 2. istog članka je propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu (u ovom slučaju tužiteljica) dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem, na što je sve prvostupanjski sud svojom presudom i ukazao. Nakon što je zbog navedenih razloga, sud odredio da će se osobni odnosi oca sa mldb. djetetom održavati u vrijeme kako je to predložio stručni tim Zavoda za socijalni rad, pravilno je iz istih razloga odbio zahtjev tuženika da kćer BU prva dva tjedna u mjesecu stanuje s ocem na adresi njegovog stanovanja, a druga dva tjedna u mjesecu s majkom na adresi njenog stanovanja, kao i da svaki roditelj plaća svoje troškove uzdržavanja djeteta za vrijeme dok dijete stanuje s tim roditeljem i da za vrijeme dok mldb. kćer HU stanuje kod oca, provodi vikend s majkom od petka u 20,00 sati do nedjelje u 20,00 sati, a za vrijeme dok stanuje kod majke, provodi vikend kod oca od petka od 20,00 sati do nedjelje u 20,00 sati.

13. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

14. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama II. i V. izreke.

15. U nepobijanom dijelu (točke I., III. i IV. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina