REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-2214/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice ROČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na osobnu invalidninu, 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-551- 08/24-01/813, URBROJ: 524-11-02/7-24-4 od 6. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-551-08/23-01/714 URBROJ: 139-071-05/30-24-7 od 25. srpnja 2024., a kojim rješenjem je određeno da tužiteljici prestaje pravo na osobnu invalidninu.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika. Smatra da obzirom na svoje zdravstveno stanje ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu. Ističe izostanak osobnog pregleda prilikom vještačenja u postupku te nedostatno obrazloženje osporavane odluke. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i ostaje kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju. Obzirom da su tijela stručnog vještačenja prvog i drugog stupnja suglasna da kod tužiteljice nije utvrđeno postojanje četvrtog stupnja težine invaliditeta, ne postoje uvjeti za priznavanje prava na osobnu invalidninu. Ističe kako je sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja neposredni pregled iznimka. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupila tužiteljica, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz članka 91. stavak 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Dokazne prijedloge koje nije smatrao važnim za donošenje odluke, sud je odbio raspravnim rješenjem od 29. travnja 2025. uz naznaku razloga za isto, sve kako to propisuje odredba čl. 93. st. 2. ZUS-a. Također, sud je odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem budući tužiteljica nije položila iznos potreban za podmirenje troškova (čl. 146. st. 3. ZUS-a), a u konačnici je na ročištu od 2. rujna 2025. i odustala od tog dokaznog prijedloga.

6. Prema podacima iz spisa postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je 6. listopada 2023. po službenoj dužnosti radi preispitivanja prava tužiteljice na osobnu invalidninu koje pravo joj je priznato rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka od 19. rujna 2022.

7. Odredbom čl. 50. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22., 46/22., 119/22., 71/23.: dalje: ZSS), na snazi u vrijeme pokretanja postupka, propisano je da se pravo na osobnu invalidninu priznaje djetetu i osobi kod koje je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, a u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

8. Odredbom čl. 135. st. 1. ZSS propisano je da ako je za odlučivanje o naknadama i uslugama u sustavu socijalne skrbi potrebno utvrđivanje činjenice postojanja tjelesnog, intelektualnog, osjetilnog i mentalnog oštećenja, invaliditeta, funkcionalne sposobnosti te radne sposobnosti, Hrvatski zavod za socijalni rad (Zavod) će zatražiti nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja. St. 2. istog članka propisano je da ako se žalbom pobija prvostupanjsko rješenje o pravima iz socijalne skrbi odnosno drugim pravima po posebnim propisima u vezi s nalazom i mišljenjem tijela vještačenja u prvom stupnju, Ministarstvo može, prije donošenja rješenja o žalbi, pribaviti nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

9. U postupku je nakon provedenog vještačenja (Nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, ev. broj vještačenja 1057717, od 20. lipnja 2024.) doneseno prvostupanjsko rješenje od 25. srpnja 2024. kojim je ukinuto rješenje od 19. rujna 2022. kojim je tužiteljici priznato pravo na osobnu invalidninu. Nakon po žalbi provedenog drugostupanjskog vještačenja (Nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Središnjeg ureda, ev. broj vještačenja 1130271, od 21. listopada 2024.) tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 6. studenoga 2024. odbio tužiteljičinu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovanu. Iz nalaza i mišljenja tijela vještačenja, kao i obrazloženja sâmih upravnih tijela, proizlazi da sukladno Listi težine i vrste invaliditeta - oštećenja funkcionalne sposobnosti, a prema Uredbi o metodologijama vještačenja, kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje 2. stupnja i kronične bolesti 2. stupnja, da postoji 2. stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti, privremeno, jer da se s obzirom na narav bolesti očekuje promjena u funkcioniranju, odnosno stupnju oštećenja funkcionalnih sposobnosti. Nadalje je utvrđeno kako kod tužiteljice nije utvrđeno postojanje 3. stupnja težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti jer ne zahtijeva svakodnevnu pomoć i njegu druge osobe, kao ni postojanje 4. stupnja težine invaliditeta - oštećenja funkcionalne sposobnosti jer ne postoji nesposobnost samostalnog kretanja niti uz ortopedsko pomagalo, nemogućnost transfera, nemogućnost izvođenja bilo koje aktivnosti svakodnevnog života te ne postoji terminalna faza ili dekompenzacija kronične bolesti čije liječenje nužno zahtijeva transplantaciju organa, kemo ili nadomjesnu terapiju, dijalizu, parenteralnu i enteralnu prehranu, aspiraciju usne šupljine i gornjih dišnih puteva, oksigenator, mehanički respirator, ugrađivanje stome, trahealne kanile, svakodnevnu mehaničku zaštitu kože i sl., te ne postoji potpuna ovisnost o pomoći i njezi druge osobe.

10. Iz medicinske dokumentacije koju je tužiteljica priložila uz tužbu proizlazi da je tužiteljici dijagnosticirana bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S83.0 Dislokacija ivera (patele) oba koljena (Ehlers-Danlos sindrom), a što nije ni sporno, no za priznavanje konkretnog prava je odlučno predstavlja li njeno zdravstveno stanje četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenje funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja.

11. Kako je navedeno medicinsko pitanje, a tužiteljica svojim navodima osporava i nalaze i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja, to je u ovom sporu prihvaćen prijedlog tužiteljice da se izvede neovisno sudsko medicinsko vještačenje. No, budući je tužiteljica tijekom spora odustala od izvođenja tog dokaza, sud je rješavao prema stanju spisa. Zaključeno je kako su odlučne medicinske činjenice koje su utvrđene vještačenjem u upravnom postupku prihvaćene i po ovom sudu. To stoga što su nalazi i mišljenja nadležnih tijela vještačenja potpuna, jasna i obrazložena, te rečeni nalaz i mišljenje predstavlja valjanu osnovu za donošenje osporavanog rješenja, a tužiteljica nije dovela u sumnju takve zaključke.

12. U odnosu na prigovor da prilikom vještačenja nije neposredno pregledana, sud ističe kako je odredbom čl. 25. st. 1. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 96/23.) propisano je da vijeće vještaka na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju daje nalaz i mišljenje o vrsti i težini invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti bez neposrednog pregleda osobe (st. 1.) te da iznimno od citiranog stavka 1., vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje (st. 2.). Dakle, neposredni pregled je iznimka ne pravilo, a kako je tijelo vještačenja bilo u mogućnosti potpuno utvrditi činjenično stanje na temelju medicinske dokumentacije, prigovor tužiteljice nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

13. Sud utvrđuje da je izreka osporavane odluke jasna, a obrazloženje sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje (čl. 98. st. 5. Zakon o općem upravnom postupku, Narodne novine 47/09., 110/21.).

14. Slijedom svega navedenoga, kako kod tužiteljice nije utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti, osporavanom odluke nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice pa je valjalo na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

15. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe jer je oslobođena plaćanja na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 9. rujna 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).