REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-1110/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa NN, službena osoba, radi prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, 9. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/24- 01/03120561207, URBROJ: 341-99-05/3-24-1895 od 9. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/24-01/03120561207, URBROJ: 341-99-05/3-24-1895 od 9. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], KLASA: UP/I 140-02/23-01/03120561207, URBROJ: 341-16- 05/3-23-30411 od 24. ožujka 2024., kojim je, tužitelju, hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata, priznato, počevši od 1. ožujka 2023., pravo na starosnu mirovinu u svoti od 333,12 eur mjesečno. Umjesto ove mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 409,73 eur mjesečno. Od 1. srpnja 2023. mirovina iznosi 444,06 eur. Od 1. siječnja 2024. mirovina iznosi 462,55 eur mjesečno. Nadalje je određeno da isplata mirovine pripada počevši od 1. ožujka 2023. i isplaćivat će je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Žalba ne odgađa izvršenje ovoga rješenja.
2. U tužbi tužitelj, u bitnome, navodi kako je nezadovoljan osporavanim rješenjem te smatra da je isto pogrešno jer je imao ostvareno pravo na prijevremenu starosnu mirovinu te je radio do svoje pune 65. godine života pa je zbog toga očekivao da će ostvariti punu starosnu mirovinu kao hrvatski branitelj prema članku 36. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/2017., 98/2019., 84/2021. i 156/2023., dalje: ZHBDR). Traži da mu se prizna pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. ožujka 2023. prema članku 49. ZHBDR-a te smatra da je polazni faktor od 0,8080 pogrešan stoga što je ZHBDR po pitanju polaznog faktora kod prijevremene starosne mirovine izjednačen i maksimalna penalizacija iznosi 12%. Navodi dosadašnji tijek postupka te citira odredbe ZHBDR-a i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 662/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022., dalje: ZOMO). S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Poziva se na odredbe ZOMO-a te ističe da s obzirom da tužitelju nije bila obustavljena isplata prijevremene starosne mirovine zbog zaposlenja već mu je samo bila obustavljena isplata najniže mirovine, isti ne ostvaruje pravo na povećanje ranije određenog polaznog faktora. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Dana 2. rujna 2025. u ovome Sudu održana je rasprava u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika. Na održanoj raspravi tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je službena osoba tuženika ostala kod odgovora na tužbu u cijelosti.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 116. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/2024., dalje: ZUS) utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je prvostupanjsko rješenje od 24. ožujka 2024. doneseno u izvršenju rješenja tuženika broj 742971 od 24. listopada 2023. kojim je uvažena žalba i poništeno rješenje prvostupanjskog tijela broj 9030 od 13. svibnja 2023. uz obrazloženje da nije jasno na koji način i primjenom kojih propisa je tužitelju utvrđen polazni faktor za određivanje starosne mirovine.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom tijelu, 1. ožujka 2023., podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu.
8. Nadalje proizlazi da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog tijela, broj spisa:
9030 od 5. ožujka 2018. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu te da mu je određena isplata predujma mirovine počevši od 25. veljače 2018.
9. Rješenjem prvostupanjskog tijela, broj spisa: 9030 od 18. svibnja 2018. tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, određena je prijevremena starosna mirovina počevši od 25. veljače 2018.
10. U spisu se nalazi i prethodno rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I 140-02/21-01/03120561207, URBROJ: 341-16-05/3-21-13448 od 15. listopada 2021. kojim je tužitelju, hrvatskom branitelju - dragovoljcu iz Domovinskog rata, određena prijevremena starosna mirovina od 1. prosinca 2019. u svoti od 2.015,57 kn mjesečno. Prilikom izračuna najniže mirovine po članku 49. ZHBDR-a u tom postupku, korišten je mirovinski faktor 1,0, koji se odnosi na prijevremenu starosnu mirovinu.
11. Prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I 140-02/23-01/03120561207, URBROJ: 341-16-05/3-23-30411 od 24. ožujka 2024. tužitelju, hrvatskom branitelju dragovoljcu iz Domovinskog rata, korisniku prijevremene starosne mirovine, svota starosne mirovine izračunata je prema članku 79. stavku 1. ZOMO tako da se povećani osobni bod (30,6739) pomnoži s mirovinskim faktorom (1,0) i aktualnom vrijednošću mirovine od 10,86 eur na dan ostvarivanja prava na mirovinu (sukladno Odluci o aktualnoj vrijednosti mirovine ("Narodne novine", broj 27/2023) i iznosi 333,12 eur mjesečno. Umjesto ove svote mirovine tužitelju je prema članku 49. ZHBDR-a određena najniža mirovina u svoti od 409,73 eur mjesečno koja je izračunata tako da se osnovica koja iznosi 45% prosječne neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u 2016. godini, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, koja iznosi 2.558,25 kn, povećava za 0,015% od utvrđene proračunske osnovice predviđene propisom koji uređuje izvršavanje državnog proračuna Republike Hrvatske za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru (za tužitelja 674 dana), uz primjenu polaznog faktora iz članka 85 stavka 2 ZOMO-a (0.8080) i mirovinskog faktora iz članka 50. ZHBDR-a (1,0).
12. Nadalje, iz rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I 140-02/19- 01/03120561207, URBROJ: 341-16-05/3-19-11866 od 3. svibnja 2019. proizlazi da tužitelju, kao korisniku prijevremene starosne mirovine, prestaje s danom 28. veljače 2019., pravo na isplatu najniže mirovine, dok tužitelj i nadalje ostvaruje pravo na isplatu prijevremene starosne mirovine u svoti od 1.7775, 23 kune, zbog zaposlenja do polovice punog radnog vremena (od 1. ožujka 2019.).
13. Odredbom članka 100. ZOMO-a propisano je da korisnik prijevremene starosne mirovine ili starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika koji je nakon stjecanja prava na mirovinu navršio najmanje jednu godinu staža osiguranja može nakon prestanka zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti po osnovi koje je obvezno osiguran na mirovinsko osiguranje ostvariti pravo na novu starosnu mirovinu, odnosno prijevremenu starosnu mirovinu ili starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ako su ispunjeni uvjeti godina života i mirovinskog staža iz članaka 33., 34., 35., 180. i 182. ovoga Zakona. Nova mirovina odredit će se prema članku 79. stavcima 1. i 2. i člancima 81. do 88. ovoga Zakona, prema ukupno navršenom mirovinskom stažu i ostvarenim vrijednosnim bodovima prije i poslije ostvarivanja prava na mirovinu (stavak 1.). Ako je korisniku iz stavka 3. ovoga članka za vrijeme zaposlenja bila isplaćivana starosna mirovina, polazni faktor se određuje u visini polaznog faktora na temelju kojeg je bila određena prijašnja starosna mirovina (stavak 4.). Korisniku starosne mirovine iz članaka 33. i 175. ovoga Zakona kojemu je bila obustavljena isplata starosne mirovine za vrijeme zaposlenja, odnosno obavljanja samostalne djelatnosti, a koji ima 35 godina mirovinskog staža, polazni faktor se određuje tako da se polazni faktor na temelju kojeg je bila određena prijašnja starosna mirovina poveća za 0,25% za svaki mjesec za koji je bila obustavljena isplata mirovine, a može iznositi najviše 1,15 (stavak 5.). Korisniku prijevremene starosne mirovine, starosne mirovine ili starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika može se odrediti nova mirovina i ako je kao korisnik mirovine ostvario najmanje jednu godinu staža osiguranja po osnovi drugog dohotka za koji su u cijelosti uplaćeni doprinosi i ako su ispunjeni uvjeti godina života i mirovinskog staža iz članaka 33., 34., 35., 180. i 182. ovoga Zakona. Nova mirovina odredit će se prema članku 79. stavcima 1. i 2. i člancima 81. do 88. ovoga Zakona prema ukupno navršenom mirovinskom stažu i ostvarenim vrijednosnim bodovima prije i poslije ostvarivanja prava na prijašnju mirovinu, a polazni faktor određuje se u visini polaznog faktora na temelju kojega je bila određena prijašnja mirovina (stavak 8.).
14. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da tužitelju nije bila obustavljena isplata prijevremene starosne mirovine zbog zaposlenja već mu je samo bila obustavljena isplata najniže mirovine, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni.
15. Naime, s obzirom na činjenicu da tužitelju nije bila obustavljena isplata prijevremene starosne mirovine za vrijeme zaposlenja, već mu je bila obustavljena isplata najniže mirovine, tužitelj, u skladu s odredbom članka 100. ZOMO-a nije ostvario pravo na povećanje ranije određenog polaznog faktora te mu je, pri izračunu starosne mirovine, u skladu sa stavkom 4. istoga članka ZOMO, polazni faktor određen u visini polaznog faktora na temelju kojega je bila određena prijašnja prijevremena starosna mirovina.
16. Neosnovan je stoga i tužbeni navod tužitelja da mu se mirovina treba odrediti prema članku 36. ZHBDR-a budući da se navedeni članak odnosi na hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i hrvatske ratne vojne invalide iz Domovinskog rata, korisnike prava na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a što kod tužitelja nije slučaj.
17.1. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, Sud smatra da je tijelo prvog stupnja pravilno odredilo starosnu mirovinu tužitelju, kao i da tužbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu, te je stava da je predmetno rješenje utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa kao i da navedenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
17.2. U odnosu na datum donošenja prvostupanjskog rješenja (24. ožujka 2024., neradni dan - nedjelja), Sud ocjenjuje pravilnim stav tuženika da je očitu pogrešku u pisanju moguće otkloniti u svako doba, primjenom odredbe članka 104. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21).
17.3. Također, valja istaknuti da pitanje (eventualne) nepripadne isplate mirovine ne predstavlja predmet ovoga upravnog spora.
18. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, te je odlučeno kao u izreci presude.
U Osijeku 9. rujna 2025.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
