Poslovni broj Gž Ovr-366/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Mileni Vukelić Margan, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Stjepanu Brčiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenice ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1323/2018-7 od 5. srpnja 2024., 9. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

1.Ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1323/2018-7 od 5. srpnja 2024. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

2. O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja je obustavljen postupak ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice na temelju rješenja o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr- 1323/2018 od 24. studenoga 2018.

2.Protiv rješenja je žalbu podnio ovrhovoditelj, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje OZ).

3.U žalbi navodi da sud prvog stupnja nije dostavio žalitelju obavijest o nemogućnosti provedbe ovrhe, jer da iz dopisa Financijske agencije (dalje Agencija) od 27. srpnja 2020. proizlazi kako je osnova zavedena u redoslijed naplate, odnosno nije isknjižena u skladu s čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 2/20, 47/20, 83/20 i 133/20 – dalje ZPONS). Navodi da je Agencija u razdoblju od 10. prosinca 2021. do 27. prosinca 2023. uredno postupala po osnovi za plaćanje te je ukupno ustegnut iznos od 2.239,90 eura. Pored toga smatra da je sud dužan, prije obustave ovrhe, upozoriti ovrhovoditelja da će ovrhu obustaviti ukoliko ne predloži novo sredstvo i predmet ovrhe, sukladno čl. 5. st. 4. OZ-a, što da je sud prvog stupnja propustio učiniti.

4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i nastaviti ovršni postupak, pri čemu zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.

5. Žalba je osnovana.

6. Prije svega treba navesti da bi iz rješenja o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-1323/2018 od 24. studenoga 2018., proizlazilo da je prihvaćen prijedlog ovrhovoditelja za nastavak ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice, da je istovremeno povučen prijedlog za ovrhu na plaći ovršenice, što znači da je odluka donesena primjenom čl. 5. st. 3. OZ-a. Sud prvog stupnja je obustavio ovrhu uz obrazloženje da je Agencija 4. kolovoza 2020. vratila sudu osnovu za plaćanje zbog nemogućnosti izvršenja osnove, da je osnova zavedena u redoslijed naplate 29. studenoga 2018., te da je o tome ovrhovoditelj obaviješten 28. kolovoza 2020., ali nije stavio shodan prijedlog za nastavak postupka.

7. S obzirom na činjenicu da se radi o ovrsi na novčanim sredstvima, mjerodavno pravo koje treba primijeniti jesu odredbe ZPONS-a. Prema čl. 12. ZPONS- a ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti (stavak 1.). Iz dopisa Agencije od 4. kolovoza 2020. bi proizlazilo da je osnova zavedena u redoslijed naplate 29. studenoga 2018., što znači da u vrijeme pisanja dopisa nisu protekle tri godine od primitka osnove u Agenciju, te da Agencija nije prestala s izvršavanjem osnove, pravomoćne presude pa posljedično tome nisu bile ispunjene pretpostavke za obustavu ovrhe. Naime, prema čl. 72. st. 2. OZ-a ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti. Iz prvostupanjskog rješenja bi proizlazilo da se sud prvog stupnja poziva na čl. 67. st. 2. i 5. Ovršnog zakona, što bi ukazivalo da primjenjuje Ovršni zakon koji je bio na snazi prije stupanja na snagu Ovršnog zakona iz 2012., a primjena kojeg propisa se ne može ispitati, budući da u spisu nije priloženo rješenje o ovrsi kojim je započet ovršni postupak. Međutim, to u konačnici nije od odlučnog značenja, budući da su razlozi za obustavu ovrhe istovjetni u oba zakona.

8. Iako je pobijano rješenje doneseno nakon proteka roka od tri godine od primitka osnove za plaćanje u Agenciju, sud prvog stupnja nakon primitka obavijesti Agencije nije utvrdio niti jednu novu činjenicu glede mogućnosti primjene čl. 12. st. 1. ZPONS-a pa stoga nije moguće ispitati pravilnost u primjeni čl. 72. st. 2. OZ-a.

9. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku utvrditi činjenice od kojih zavisi primjena čl. 12. ZPONS-a te će zavisno o utvrđenju tih činjenica odlučiti o daljnjem tijeku postupka.

10. Zbog izloženog je valjalo žalbu ovrhovoditelja uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

11. Odluka o trošku žalbenog postupka je donesena primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci, 9. rujna  2025.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan