Poslovni broj: Us I-1570/2024-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 80983571963, radi određivanja mirovine, nakon održane usmene i javne rasprave, 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/23-03/05116568452, URBROJ: 341-99-06/2-23-4192, broj spisa: 64052 od 20. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/23-03/05116568452, URBROJ: 341-99-06/2-23-4192, broj spisa: 64052 od 20. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, KLASA: UP/I 141-02/23-03/05116568452, URBROJ: 341-20-06/2-23-26462, broj spisa: 7687 od 14. kolovoza 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za određivanje većeg iznosa invalidske mirovine.
2. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja te ističe da je zahtjev za ponovni izračun invalidske mirovine podnio, jer nije zadovoljan visinom invalidske mirovine, tužitelj je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata i umirovljen je sukladno odredbama Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba.
3. Smatra da nije uzeto u obzir da je kao policijski službenik za vrijeme Domovinskog rata imao povredu na radu tj. prometnu nesreću, a od kojih povreda se liječi još i sada, te je dostavio i dio medicinske dokumentacije koja se odnosi na navedenu povredu na radu.
4. U prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju samo se navode rješenja koja je tužitelj primao u vremenu od 23. kolovoza 1995. do danas, a nigdje se ne prezentira izračun invalidske mirovine iz kojeg bi se vidjelo da mu je u obračun uzeta u obzir povreda na radu i ne vidi se da mu je invalidska mirovina određena prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba povoljnija od invalidske mirovine prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, pa rješenja ne sadrže valjana obrazloženja.
5. Ističe da mu osobni bodovi odnosno vrijednosni bodovi nisu ispravno obračunati, jer njegove kolege s istim mirovinskim stažem imaju veće invalidske mirovine od tužitelja koji je povrijeđen u službi za vrijeme Domovinskog rata.
6. Predlaže sudu da po ovlaštenom sudskom knjigovodstvenom vještaku izvrši izračun invalidske mirovine tužitelja.
7. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.
8. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, opisuje kronologiju donošenja rješenja i ističe da je u rješenju detaljno obrazložen izračun invalidske mirovine koja je na dan priznanja prava 25. svibnja 2011. iznosila 3.125,76 kn mjesečno, a tužiteljeva mirovina priznata rješenjem od 23. kolovoza 1995. prema odredbama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju i Zakona o unutrašnjim poslovima je na dan 25. svibnja 2011. iznosila 3.807,40 kn mjesečno, te se kao povoljnije pravo isplaćuje i nadalje. Pravomoćnim prvostupanjskim rješenjem od 24. veljače 2012. tužitelju je počevši od 25. svibnja 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad dijelom uzrokovanom bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (30%), a dijelom bolešću izvan tih okolnosti (70%) prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.
9. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Sud je održavao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenice tuženika i u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja a sukladno ovlaštenju iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), a o čemu je tužitelj bio upozoren u pozivu za raspravu.
12. Kako tužitelj nije pristupio na raspravu, sud je zaključio da tužitelj nije više zainteresiran za provođenje predloženog vještačenja po ovlaštenom sudskom knjigovodstvenom vještaku radi izračuna invalidske mirovine o vlastitom trošku, a sud navedeni dokaz nije ocijenio kao potreban i svrsishodan za rješavanje ove upravne stvari, jer tužitelj nije dostavio nikakve dokaze koji bi doveli u sumnju pravilnost ranijeg izračuna mirovine.
13. Na raspravi opunomoćenica tuženika je istakla da je tužiteljeva povreda na radu uzeta u obzir još pri donošenju rješenja iz 1995., te je odnosu na tužitelja bilo doneseno nekoliko rješenja iz 1999. i 2012. u kojima je detaljno objašnjen izračun mirovine i zašto je tužitelju povoljnija mirovina određena iz 1995., a tužitelj nije priložio nikakve nove dokaze koji bi bili od utjecaja na raniji pravilan izračun mirovine i na ranije pravilno priznato pravo na mirovinu u povoljnijem iznosu.
14. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
15. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjskim rješenjem od 14. kolovoza 2023. zahtjev tužitelja da mu se odredi veći iznos invalidske mirovine je odbijen jer su svote mirovine izračunate u skladu sa važećim zakonskim propisima, te je u tužiteljevom slučaju na dan priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog povrede na radu 2. ožujka 1995. primijenjen Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju (Narodne novine, broj: 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90 i 9/91) i Zakon o unutrašnjim poslovima (Narodne novine, broj: 55/89, 18/90, 47/90, 19/91, 29/91, 19/192, 33/92 i 76/94), te je rješenjem od 9. ožujka 1999. u mirovinski staž tužitelja utvrđeno razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu u dvostrukom trajanju od 1. veljače 1991. do 31. svibnja 1995., te je određeno da će se i nadalje isplaćivati invalidska mirovina određena rješenjem od 23. kolovoza 1995. kao povoljnija, obzirom da je određena u maksimalnom postotku od mirovinske osnovice.
16. Pravomoćnim rješenjem od 24. veljače 2012. tužitelju je počevši od 25. svibnja 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 174/04, 92/05, 02/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10 i 55/11), te je tuženik obrazložio i prikazao izračune na temelju kojih je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad dijelom uzrokovanom bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 30% i dijelom bolešću izvan tih okolnosti 70% na dan 25. svibnja 2011. i određeno da će se i nadalje isplaćivati invalidska mirovina određena prvostupanjskim rješenjem od 23. kolovoza 1995. kao povoljnija, a obzirom da je mirovina određena u maksimalnom postotku od mirovinske osnovice.
17. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
18. Naime, iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužitelju pravo priznato prema najpovoljnijem propisu u vrijeme podnošenja zahtjeva i da je kasnijom usporedbom izračuna mirovine prema braniteljskom zakonu određeno da će se tužitelju kao povoljnije i dalje isplaćivati pravo na invalidsku mirovinu priznato rješenjem od 23. kolovoza 1995. prema kojem je tužiteljeva mirovina na dan 25. svibnja 2011. iznosila 3.807,40 kn mjesečno, dok je prema braniteljskom zakonu na isti dan iznosila 3.125,76 kn.
19. Tužitelju se napominje da mu pravo na mirovinu nije priznato prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine, broj: 1218/99, 129/00, 16/01, 22/02, 41/08, 97/12 i 118/12), te tužitelj neosnovano smatra da bi na njegov konkretan slučaj prema njegovom zahtjevu za ponovno određivanje visine invalidske mirovine podnesen 21. ožujka 2023. bilo moguće primijeniti navedeni Zakon.
20. Iz navedenih razloga, sud je zaključio da je u upravnom postupku pravilno odbijen zahtjev tužitelja za ponovno određivanje visine invalidske mirovine kao na zakonu neosnovan, jer nema novoutvrđenih činjenica koje bi utjecale na drugačije rješenje ove upravne stvari.
21. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 9. rujna 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. CO [adresa]
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, putem e-komunikacije
3. U spis
