REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5534/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RC, zbog prekršaja iz članka 92. točaka 1. i 10. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 68/18., 115/18., 98/19., 32/20., 145/20.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe šumarske i lovne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 34. Pp-1591/2023-4 od 19. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točke I. 2. i II. 2. izreke te se izriče:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljenik RC
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi tijekom mjeseca siječnja 2022., kao fizička osoba u šumi šumoposjednika FC iz [adresa], na kat. česticama broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvršio sječu 18 stabala hrasta bez prethodne doznake stabala te bi time počinio prekršaj iz čl.36 st.1 Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 68/18., 115/18., 98/19., 32/20. i 145/20.), kažnjiv po čl. 92 st.1 toč.1. istog Zakona.
II. Uslijed odluke iz točke I. žalba tužitelja je u tom dijelu bespredmetna.
III. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe šumarske i lovne inspekcije, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci prekršaja, na način da se prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude pod točkom I. 1. i II. 1. pravno označava kao prekršaj iz članka 92. točke 10. Zakona o šumama, a uslijed odluke pod točkom I. i odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku RC izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura, koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.
IV. Ako okrivljenik, u roku određenom za plaćanje ovom presudom, a računajući od njenog primitka, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) smatrat će se u cijelosti plaćenom.
V. U ostalom dijelu, žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe šumarske i lovne inspekcije, odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljeni RC proglašen je krivim i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.200,00 (tisućudvjesto) eura, zbog dva prekršaja iz članka 92. stavka 1. točaka 1. i 10. Zakona o šumama, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih kazni plati u roku za plaćanje, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, smatrati da je kazna u cijelosti plaćena.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama smatrajući da je okrivljeniku trebala biti izrečena novčana kazna propisana Zakonom.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da u odnosu na djelo opisano pod točkama I. 2. i II. 2. izreke u ovom predmetu ima osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe, jer djelo okrivljenika više nije prekršaj.
7. Naime, pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 92. točke 1. Zakona o šumama, međutim, 2. travnja 2024., nakon počinjenja prekršaja, stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 36/24.), koji više ne propisuje prekršaj za fizičku osobu koja nije šumoposjednik ako izvrši sječu nedoznačenih stabala (članak 36. stavak 1.), a navedeno djelo nije propisano kao prekršaj za fizičku osobu koja nije šumoposjednik niti jednim drugim važećim propisom pa, stoga, ne postoji pravni kontinuitet citiranog prekršaja.
8. Kako je odredbom članka 3. stavka 2. i 3. Prekršajnog zakona propisano da će se ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obvezno primijeniti propis koji je blaži za počinitelja, te nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji, u konkretnom slučaju je, uz primjenu blažeg propisa, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 36/24.), a na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, valjalo okrivljenika za navedeno djelo osloboditi od optužbe.
9. Odlučujući dalje o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Međutim, kako je prvostupanjski sud djelo opisano pod točkama I. 1. i II. 1. izreke nepravilno pravno označio kao prekršaj iz članka 92. stavka 1. točke 10. Zakona o šumama, ovaj je sud preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci navedenog prekršaja, na način kao pod točkom III. izreke ove presude.
11. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni za djelo opisano pod točkama I. 1. i II. 1. izreke, ovaj sud je ocijenio da novčana kazna izrečena okrivljeniku za navedeno djelo, uz primjenu instituta ublažavanja kazne, nije preblaga.
12. Naime, prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, pri odmjeravanju kazne imao je u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne pa je okrivljeniku izrekao odgovarajuću kaznu, vodeći računa o težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje i odgovornosti okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja te priznanju okrivljenika, kao i kajanju, nekažnjavanosti zbog istovrsnih prekršaja te svim ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, u iznosu koji je niži od propisanog posebnog minimuma, budući da je za navedeni prekršaj zakonom propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura za fizičku osobu koja nije šumoposjednik, smatrajući da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.
13. Ako okrivljenik, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, u roku koji je određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
14. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 9. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
