Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8729/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća te Davorka Kučana i Renate Popović kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ŽU, zbog prekršaja iz čl. 176. st. 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022,114/2022, 133/2023), odlučujući o žalbi okrivljene, podnesenoj po braniteljima iz OD LJUBIČIĆ-VRDOLJAK & PARTNERI d.o.o. u Splitu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj Pp-13149/2023-6 od 12. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljene ŽU kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljena ŽU je obvezana naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) eura u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, okrivljena ŽU proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 43. stavak 3. u vezi s člankom 293. stavak 1. i članka 176. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju citiranog propisa, kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 650,00 eura koju je dužna platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Istom presudom okrivljena je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 58,40 eura te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljena je pravodobno, po braniteljima, podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U žalbi se citiraju odredbe Prekršajnog zakona, načela jednakosti oružja, načela kontradiktornosti i dr., bez referiranja istih na konkretan predmet, odnosno ne ukazuje se kako je to prvostupanjski sud povrijedio navedena načela.

2.1. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona te uz citiranje teksta iste navodi kako je“ evidentno da je do bitne povrede došlo jer je obrazloženje u nesuglasju sa rezultatima izvedenih dokaza u postupku“ te da u obrazloženju presude sud ne navodi radi čega prihvaća dokaze kao vjerodostojne i zbog čega je na nedvojben način utvrđeno da je okrivljena počinila prekršaj činjenično i pravno označen i kvalificiran kao u izreci presude.

5.1. Suprotno ovim paušalnim žalbenim navodima, kojima se zapravo samo prepisuje dio zakonskog tekst odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja i jedne konkretne okolnosti u čemu bi se ta bitna povreda i sastojala, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljene, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl.195. st.1. toč.3. i čl.195. st. 2. Prekršajnog zakona citirajući što znači pravo okrivljenika na obranu, načelo kontradiktornosti, pozivajući se na odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, navodeći kako je sud onemogućio okrivljeniku da se izvedu dokazi koje je predlagao.

7. Okrivljenica je pozvana na ročište za 8. siječnja 2024. koji poziv je uredno zaprimila ali se na isti nije odazvala već je Odvjetničko društvo Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d.o.o. podneskom obavijestili ovaj Sud da okrivljenica nije u mogućnosti pristupiti na ročište zbog bolesti – gripe, te se obvezali dostaviti punomoć i pisanu obranu u roku od 15 dana, a što isti nisu napravili, tj. niti su dostavili punomoć za zastupanje okrivljenice a niti pisanu obranu, nakon čega je okrivljenica pozvana na ročište za 10. svibnja 2024. na koje ročište je pozvano i Odvjetničko društvo Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d.o.o. međutim, isti se nisu odazvali iako su pozive uredno zaprimili, a izočnost nisu opravdali, a u kojim pozivima je okrivljenica bila upozorena, da ukoliko se ne odazove pozivu, a njezina nazočnost i ispitivanje nisu potrebni i ne utječu na zakonito i pravilno donošenje presude, postupak će se provesti i donijeti presuda bez njezine nazočnosti (članak 128. stavak 7. i članak 167. stavak 3. Prekršajnog zakona). Okrivljenici je uručivanjem poziva, i uz naznaku da svoju obranu može iznijeti pisanim podneskom omogućeno sudjelovanje u postupku, tj. omogućeno joj je da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji je terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji joj idu u korist, a što je okrivljenica propustila svojom voljom, pa okrivljenici nije povrijeđeno pravo na obranu u ovom postupku. Za napomenuti je da je okrivljenica u izdanom prekršajnom nalogu bila upozorena, između ostalog, i na to da je do pravomoćnog završetka postupka dužna obavijestiti tijelo postupka (u konkretnom slučaju sud), o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta, jer da će joj se, ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka (u konkretnom slučaju suda), te je isto tako upozorena, da se pred tijelom postupka (u konkretnom slučaju suda), rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju i u njezinoj odsutnosti.

8. Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi čl. 293. st.1. i čl. 176. st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

9. U žalbi se navodi kako je sud odluku donio temeljem službenih bilješki koje ne mogu predstavljati dokaz u postupku.

10. Iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi da se žalbom ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, odnosno da se presuda temelji na nezakonitim dokazima.

11. Čl. 90. Prekršajnog zakona propisano je kako se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi).

(2) Nezakoniti su oni dokazi koji su:

1. pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava:

a) obrane,

b) na dostojanstvo,

c) na ugled i čast, te

d) na nepovredivost osobnog i obiteljskog života,

2. pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.

12. Prvostupanjski sud svoju odluku nije donio temeljem službenih bilješki, niti je prvostupanjska presuda utemeljena na dokazima pribavljenima na nezakonit način (nezakonitim dokazima) jer je upravo, kao što je ranije navedeno, okrivljena ostvarila bitna obilježja prekršaja što je utvrđeno materijalnim dokazima u spisu, a posebice zapisnika o očevidu i CD medija sa snimkom mjesta događaja, a što je prvostupanjski sud pravilno i iscrpno obrazložio u presudi.

13. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenoj za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je okrivljenoj izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu, odnosno fiksnu novčanu kaznu, te vijeće ovog Suda izrečenu novčanu kaznu smatra razmjernom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

14. Naime, okrivljena je opisanim ponašanjem, nakon prometne nesreće napustila mjesto događaja, a da vlasniku oštećenog vozila nije ostavio podatke o sebi ili o vozilu kojim je upravljao i time počinio teži prometni prekršaj.

15. Nadalje, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja težak oblik kršenja prometnih propisa, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, pa tako u konkretnom slučaju nema osnove za daljnju primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

16. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljenoj primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec, pri čemu je sud dao jasne razloge za izricanje ove mjere u navedenom trajanju.

17. Naime, ponašanje okrivljene glede navedenog djela predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljena upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj u prometu. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljene.

18. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenu, ovlaštenog tužitelja, branitelju okrivljene