Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1
Kž-172/2023-4
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-172/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Jadranke Bige Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Bačelić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. V., zbog kaznenih djela iz čl. 179. a. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18, 126/19., 84/21 i 114/22.-dalje KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 86 K-120/23 od 29. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 07. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba državnog odvjetnika, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. D. V., da je u stjecaju počinio kazneno djelo nasiljem u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11 i kazneno djelo prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. st. 1. KZ/11, pa mu je za kazneno djelo nasiljem u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom je opt. D. V. na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda, tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1.Na temelju čl. 54. st. 1. KZ/11 opt. D. V. je u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen (u slučaju opoziva uvjetne osude) uračunato vrijeme od uhićenja od 29. studenog 2022. do 01. prosinca 2022.
1.2. Temeljem čl. 69. st. 1. i 2. KZ/11 opt. D. V. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkohol, koja mjera će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava,, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a ista sukladno odredbi čl. 69. st. 3. KZ/11 može trajati dok za to bude postojala potreba, odnosno do prestanka roka provjeravanja uvjetne osude. Optuženik je upozoren da ukoliko ne bude izvršavao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti od alkoholu da će m se sukladno odredbi čl. 58. st. 5. ZKP/08 opozvati uvjetna osuda i odrediti izvršenje jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od jedne godine.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 130/20. i 80/22.-dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je opt. D. V. snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 u iznosu od 5.376,69 kuna, odnosno 713,61 eura u roku od šezdeset dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora, kako je to predloženo u optužnici (jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca).
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Žaleći se zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 471. st. 1. ZKP/08) državni odvjetnik u bitnom tvrdi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio olakotne okolnosti, kao i otegotnu (dugotrajnost protupravnog ponašanja) na strani optuženika, no, da je pritom podcijenio značaj utvrđene otegotne okolnosti, a s druge strane precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti te da izrečena uvjetna osuda se ne ukazuje primjerenom za ostvarenje svrhe kažnjavanja i da neće utjecati na optuženika da se u budućnosti suzdrži od kriminalne aktivnosti, a niti u dovoljnoj mjeri utjecati na druge u smislu generale prevencije. Uz to, da je prvostupanjski sud propustio cijeniti kao otegotnu okolnost težinu posljedica koje je postupanje optuženika prouzročilo oštećenoj N. V., da je zbog ponašanja optuženika dobila šećer, ima problema sa srcem i visoki tlak.
7. Međutim, protivno takvom viđenju pravilnosti izrečene kazne, odnosno uvjetne osude, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako su u prvostupanjskoj presudi ispravno i potpuno utvrđene sve okolnosti glede odmjeravanja kazne (čl. 47. KZ/11), te je prvostupanjski sud ispravno jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen optuženik, na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu, s dugim rokom provjeravanja od četiri godine. Pritom je za primijetiti da su paušalni navodi državnog odvjetnika da optuženikovo iskazano kajanje i žaljenje nije iskreno. Nije jasno odakle državnom odvjetniku takav zaključak, kao i da je isprika optuženika oštećenici motivirana ostvarenjem bolje pozicije u postupku glede odmjeravanja kazne. Naime, optuženik je već na prvom ročištu rasprave održanom 17. svibnja 2023., očitujući se o optužnici izjavio da se smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, iskazujući žaljenje zbog svog postupanja prema supruzi oštećenoj N. V., a to je ponovio i na ročištu rasprave od 28. lipnja 2023. kada se je oštećenoj ispričao i iskazao žaljenje zbog svojih postupaka uz obećanje da se to neće ponoviti, te je oštećena N. V. prihvatila ispriku optuženika D. V..
8. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o izvoru vrste i mjere kazne ispravno percipirao i dao odgovarajući značaj stavu, razmišljanju i želji oštećene N. V., supruge optuženika D. V., da ne želi da optuženik ide u zatvor, da ga se ne boji, da želi ponovno pokušati uspostaviti odnose sa optuženikom i spasiti brak ako se optuženik D. V., njen suprug, bude liječio od alkohola. Prvostupanjski sud je ispravno primijetio da u postupcima nasilja u obitelji se povremeno može primijetiti da oštećenici nastoje umanjiti krivnju optuženika kako bi isti izbjegao bezuvjetnu kaznu zatvora, često se u tim situacijama stječe dojam da to oštećenici rade pod pritiskom, bilo od strane optuženika ili obitelji ili zbog ekonomske ovisnosti o optuženiku, što međutim, kako osnovano zaključuje prvostupanjski sud nije slučaj u predmetnom slučaju budući je oštećena u predmetnom postupku otklonila blagodat ne svjedočenja i u svom iskazu teretila optuženika ne nastojeći ga eskulirati od krivnje, od optuženika je ekonomski neovisna i stambeno je situirana, pa je ocjena prvostupanjskog suda o iskrenosti stava oštećenice da se optuženika ona ne boji i ne želi da ide u zatvor te da joj je želja pokušati spasiti brak, potpuno osnovana.
9. Dakle, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je optuženik osuđen, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od četiri godine, dakle da se jedinstvena kazna zatvora a koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, u svemu primjerena okolnostima djela i osobi počinitelja, te da će kao takva ostvariti svrhu kažnjavanja (čl. 41. KZ/11)
10. Slijedom iznijetog i budući ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju čl. 482. ZKP/08.
U Šibeniku, 07. rujna 2023.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.