REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-5456/2024-6
(ranije: Us I-3743/2023)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KFT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Tamari Barišić, odvjetnici u odvjetničkom društvu Barišić i partneri u Zagrebu, Argentinska 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po RFT, službenoj osobi, radi usklađivanja novčane pomoći roditelja odgojitelja, 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/784, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 14. lipnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/1386, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-8 od 27. travnja 2023., podredno za vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/784, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 14. lipnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/1386, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-8 od 27. travnja 2023.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17- 013/1456, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 6. prosinca 2017. u dijelu koji se odnosi na visinu i prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način da je visina i prestanak prava usklađeno s člankom 3. i 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22; dalje: Odluka/22).
3. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, predlažući poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja, podredno vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje. U bitnome, tužiteljica ističe sljedeće prigovore. Smatra da nema zakonske osnove za donošenje jednostrane odluke kojom se mijenja pravomoćni akt kojim joj je priznato pravo, a bez njene suglasnosti i bez provođenja postupka u kojem bi sudjelovala. Prema mišljenju tužiteljice, Odlukom/22 došlo je do nedopuštenog retroaktivnog djelovanja i zadiranja u njezina stečena prava, posljedično i prekomjernog ograničenja zajamčenog prava vlasništva, uz nepoštivanje legitimnih očekivanja i narušavanje pravne sigurnosti. Na temelju takvog općeg akta došlo je do donošenja osporenih rješenja kojima joj se nanosi financijska šteta, s time da u novom režimu nije dopušteno primati novčanu pomoć i biti u radnom odnosu, uz skraćenje razdoblja primanja novčane pomoći i sniženja njezinog iznosa. Uz navedeno, tužiteljica smatra da su joj tijekom postupka uskraćena procesna prava, odnosno da joj nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku, dok su osporene odluke nedostatno obrazložene i sadrže proturječne razloge.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu, kao i u kasnijim navodima, osporava navode tužiteljice i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev, pri čemu se posebno poziva na stajališta izražena u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023.
5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 8. rujna 2025.
7. Člankom 3. Odluke/22 izmijenjen je članak 5. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 10/18 i 20/21; dalje: Odluka) na način da glasi: "Novčana pomoć se isplaćuje mjesečno, i to:
- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;
- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u
Republici Hrvatskoj;
- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj." Člankom 4. Odluke/22 izmijenjen je članak 7. Odluke na način da glasi: "Novčana pomoć prestaje:
- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.
O prestanku novčane pomoći iz ovoga članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučit će po službenoj dužnosti."
8. Suprotno navodima tužiteljice, sud smatra da su javnopravna tijela osnovano odlučila o usklađivanju visine i trajanja prava tužiteljice na novčanu pomoć roditelja odgojitelja u primjeni Odluke/22. Unatoč tome što je prvostupanjskim rješenjem na drugačiji način utvrđena visina i trajanje prava na novčanu pomoć (u odnosu na citirano rješenje Grada Zagreba od 6. prosinca 2017. kojim je priznato pravo tužiteljice), time nije došlo do povrede načela stečenih prava i nedopuštene retroaktivnosti. Naime, prvostupanjskim rješenjem nije dovedena u pitanje opstojnost stečenih prava i njihovog opsega u periodu do njegova donošenja, već je u provedbi Odluke/22 usklađena visina i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja pro futuro. Stoga, nije došlo do zadiranja u već nastale pravne posljedice. U prilog naprijed navedenom, ovaj sud se poziva na argumentaciju iznesenu u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. (naročito točke 48. do 57., uz pozivanje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022.) i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 od 21. studenog 2023. (naročito točke 50.2 do 60.). Navedenim odlukama je potvrđena zakonitost Odluke/22, odnosno nije utvrđena njezina nesuglasnost sa zakonom i odbijeni su prijedlozi u kojima se, između ostalog, isticala navodna nedopuštena retroaktivnost Odluke/22, zadiranje u stečena prava korisnika prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja i narušavanje jamstva prava vlasništva, odnosno imovinskih prava koja bi bila vezana uz legitimne interese.
9. U odnosu na osnovu izmjene pravomoćnog rješenja, ukazuje se da članak 13. u svezi članka 130. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP) dopušta interveniranje u zakonite pravomoćne pojedinačne akte. S tim u vezi, sud ističe da je donositelj Odluke/22, kao i općeg akta na temelju kojeg je tužiteljici inicijalno priznato pravo (Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, "Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 16/16 i 19/16; dalje: Odluka/16), gradsko predstavničko tijelo koje je postupalo u okviru svog samoupravnog djelokruga te je svojim općim aktima ustanovilo naknadu roditeljima odgojiteljima kao financijsku pomoć koju je ovlašten oduzeti (točka 50.8., U-III- 1744/2023), samim time i izmijeniti na ustavnopravno prihvatljiv način. Takvu izmjenu, logički i pravno tehnički, gradsko predstavničko tijelo moglo je provesti jedino općim aktom one razine kojim je tu pomoć izvorno i normativno uvelo. Uvažavajući navedeno, na temelju Odluke/22 bilo je dopušteno prvostupanjskim rješenjem u smislu članka 13. u svezi članka 130. ZUP-a izmijeniti dio ranije donesenog pravomoćnog rješenja u dijelu koji se tiče visine i trajanja prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.
10. U odnosu na općenite tvrdnje tužiteljice o nerazmjernom utjecaju izmjene visine i trajanja prava na njezinu situaciju, kao i općenite navode o ograničenju prava vlasništva, napominje se da je u navedenim odlukama Visokog upravnog suda (toč. 48. do 56., Usoz-143/22) i Ustavnog suda (toč. 53. do 60., U-III-1744/2023) detaljno obrazloženo da Odluka/22 predviđa adekvatne kompenzacijske mjere koje omogućuju prilagodbu korisnika na postupno smanjenje opsega, a potom i prestanak prava na novčanu pomoć, te iz kojih razloga ne dolazi do nedopuštenog ograničenja legitimnih interesa korisnika novčane pomoći, posljedično i imovinskih prava (prava vlasništva). Dodatno se ukazuje da Odluka/22 ne predviđa zaposlenje roditelja odgojitelja kao razlog prestanka novčane pomoći. Tužiteljica nije istaknula neke konkretne, posebno otegotne i specifične okolnosti koje bi, u okolnostima njenog predmeta, dovele u pitanje primjerenost kompenzacijskih mjera i nametale potrebu ocjene njihove adekvatnosti. U tu svrhu, nedostatno je predložiti da tužiteljicu treba saslušati uz isticanje navoda koji su pravne naravi. Potrebno je specificirati koje to konkretne okolnosti bi trebalo utvrditi iskazom tužiteljice (kako bi se uopće moglo ocijeniti je li njezin iskaz primjereno dokazno sredstvo za utvrđivanje tih okolnosti) i obrazložiti kako to one utječu na njezinu konkretnu situaciju da mogu ozbiljno dovesti u pitanje primjerenost predviđenih kompenzacijskih mjera za koje je i Visoki upravni sud i Ustavni sud utvrdio da su adekvatne i razmjerne u odnosu na legitiman cilj Odluke/22. Stoga je sud odbio prijedlog za saslušanje tužiteljice.
11. U svezi procesnih prigovora vezanih uz upravni postupak, sud smatra da je u konkretnom slučaju postojala ovlast za neposredno rješavanje stvari u smislu članka 49. stavka 1. ZUP-a. Prvostupanjsko javnopravno tijelo raspolagalo je svim potrebnim podacima, a za donošenje prvostupanjskog rješenja nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, uzimajući u obzir da je bilo riječ o usklađivanju novčane pomoći s člancima 3. i 4. Odluke/22, koja je ocijenjena zakonitom (Visoki upravni sud, K143/22) i ustavnopravno prihvatljivom (Ustavni sud, U-III- 1744/2023). S druge strane, tužiteljica ne konkretizira koje to okolnosti nisu utvrđene, a trebale su biti utvrđene u ispitnom postupku. Osporena rješenja sud smatra dostatno obrazloženim, a u konkretnom slučaju nije riječ o diskrecijskom odlučivanju javnopravnog tijela. Dodatno se napominje da je tužiteljici tijekom upravnog spora omogućeno sudjelovanje u postupku, iznošenja pravnih i činjeničnih navoda te isticanje prijedloga.
12. Sud nije prihvatio prijedlog za saslušanje tužiteljice, a iz razloga koji su naprijed već obrazloženi.
13. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora s obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
U Zagrebu 9. rujna 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. odvjetnica Tamara Barišić, Odvjetničko društvo Barišić i partneri, Argentinska 4, [adresa] Zagreb
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, Trg Stjepana Radića 1, [adresa] Zagreb
3. u spis
